Foto Davor Kovačević
Pozitivno na budućnost gleda Filip Horvat, znani »chef« restorana Theatrium by Filho. U njega maskica kao u Batmana. Slučajno je ispalo tako, kaže Fićo. Ruke mu pune vrećica s namirnicama. »Mora se raditi«, kaže Horvat. Posla jedan dan ima, drugi baš i nema, ali raditi se, ponavlja, mora
povezane vijesti
Zagreb je ovog vikenda dobio novi punkt na kojem će se uzimati brisevi za testiranje na COVID-19. Do njega se može doći iz više smjerova, pa tako i da hodate uz Hipodrom Ulicom Jozefa Antalla, a onda zamaknete desno sporednom cestom uz istočnu stranu Zagrebačkog velesajma, tamo gdje je na velikom šljunčanom parkingu mjesecima lunapark, taj šareni podsjetnik na doba kad su današnji pedesetogodišnjaci bili djeca pa se i objektima poput lunaparka radovali.
Nakon koju stotinu metara eto i putokaza koji vas skreće desno s ceste, tu iza ograde i rampe istočnog parkirališta Velesajma, jer se tamo, kako kaže znak, daju i uzimaju uzorci. A kako je ovo »drive in« koncept testiranja, da čim lakše i brže iz svog automobila riješite stvar, ona zadnja točka gdje se uzorci uzimaju nalikuje izvana na praonicu automobila kojoj samo fale velike četke i šampon da se ljubimac limeni pjeni, a ne puk što se dovezao na testiranje.
– Stvarno bi šajbe mogli prati usput, da štogod zaradimo, šale se novinari sa zaštitarima.
Stvar je, dakako, ozbiljnije naravi, koliko god zavodljivo zvučala poduzetnička ideja da momci u svemirskim odijelima em uzmu bris, em očiste vjetrobranska stakla. Taj prvi dan rada, novi je punkt (inače smješten na rubovima onog megalomanski zamišljenog projekta Manhattan), dočekao prve posjetitelje željne testiranja već u sedam ujutro, makar radno vrijeme kaže da uzorkovanja nema prije osam.
Gužve pred »Štamparom«
Zvonimir Šostar, ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar« i Krunoslav Capak, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo, novinarima objašnjavaju kako je intencija da se smanje gužve pred »Štamparom« gdje se do sada testiralo na COVID. Objašnjavaju i štošta drugo, no putnik namjernik najprije bi tu mogao zapamtiti da nas čekaju neke nove, strože mjere s obzirom da smo pokazali da postojeće ne donose efekt.
Pokazaju to brojke zaraženih koje se uredno penju poviše dvije tisuće. Mjere strože, a blagdan Svih svetih pred vratima. Capak spominje kako ima zemalja koje zabranjuju i druženje više od dvije obitelji, ali brzo dodaje da je naša kultura nešto drukčije vrste i da ne kaže da će i u nas tako biti. Rekao bi kakav cinik da je sljedećih tjedan dana ključno. Čast, međutim, cinicima svake vrste, al’ vremena su krajnje turbulentna.
Šostar i Capak rekli su sedmoj sili svoje. Iz daleka, s drugu stranu rampe, sve su to odgledala i njih dvojica.
– Došli se i vi testirati? – pitamo.
– Ne, gledati, na to će glasniji i krupniji u paru, onaj što kaže da se Duško zove.
Nije donesen zakon
Bili oni na obližnjem jezeru Bundek u ranojutarnjoj šetnji, pa imaju i recept kontra korone.
– Svjež zrak, bijeli luk, špek i crno vino! – naglašava Duško.
– Sad kad vam Capaka dovedem, reći će vam da to nije tako, kažemo mu.
– Ma to je tako! On izmišlja. Ne zna on. Ja sam veći doktor od njega. Hahaha, smije se Duško.
Kazujemo Dušku da će postrožiti mjere. On će na to: »Sigurno hoće, mogu oni što žele.« Ali i dodaje:
»Neću ja njih slušat’! Ja ću radit’ po svome. Oni zakon za to nisu donijeli. Moralo bi biti izvanredno stanje«, »zna« sve Duško.
Velimo da ljudi ipak obolijevaju i to ozbiljno, ali ne da se on, već kaže kako su stalno ljudi obolijevali. Sliježemo na to ramenima bespomoćno, kazujemo kako nam onda nema druge nego uložiti sve u bijeli luk.
– Ma češnjak i slanina! Ja svoj u Slavoniji sadim; šest hektara češnjaka i 20 svinja, i to crnih, poručuje Duško.
– Sada bar znate gdje ćete dati uzorak ako što krene po zlu, kažemo mu, a on se na to grleno smije.
U dan od kiše i kišice Zagrepčane nije mučio ni ne tako davni potres, ni aktualni COVID-19, koliko dilema – otvoriti kišobran ili ne dok se ide što na Dolac, što na kavu u omiljeni kafić, može i onaj na tzv. špici. Pred hotelom Dubrovnik ulični svirač s crvenom šiltericom na glavi na kojoj piše »SSSR«, pjeva onu Baretovu koja optimistično tvrdi: »Doći će kraj tami…«.
Koliko se dade vidjeti, sve je više čeljadi što i na otvorenom s maskama na licu hoda. Jelena Ivanišević također s Dolca put kuće ide s maskom na licu i s vrećicama u rukama. Zašto maska, pitamo.
– Da ne kišem u nikoga, nije lijepo, smije se ona.
Drago joj je što je sve više ljudi i po cesti s maskom na licu.
– Ne znam je li pomažu, ali možda malo odmažu da se zapljujemo međusobno, sažima Ivanišević.
Inače, kozje mlijeko, sir, vrhnje, salata, rotkvica i mandarine. To je dobar gastroudarac na COVID koji će, ne dvoji ona, proći, kad-tad. Zato nam umjesto pozdrava veli: »Dajte napišite nešto pozitivno!«
Pozitivno put naprijed gleda i Filip Horvat, znani »chef« restorana Theatrium by Filho. U njega maskica k’o u Batmana. Slučajno je ispalo tako, kaže Fićo. Ruke mu pune vrećica s namirnicama. »Mora se raditi«, kaže Horvat, uz važnu napomenu da jesen najbolje namirnice daje. Što se posla tiče, u njegovu restoranu jedan dan posla ima, drugi baš i nema, ali raditi se, ponavlja, mora. A kada će sve ovo stati!?
– Tko to zna. Svi se nadamo što prije, na to će Horvat.
Lijepa odjeća i smijeh
Odustajanja, dodaje, nema. Ima zato šipka, mandarina, kestena, svega sezonskog. Ima na Dolcu i ljudi u ribarnici i ribe u Antonia Faflje, marnog momka, ribara s Raba. U njega sve po pravilima službe; pleksiglas što ga dijeli od kupaca, rukavice, maska. A bome i srdela, grdobine, trlja. Nema vremena za priču, dobro je, kaže.
Nove kiše, nove mjereZagreb je, kažu, trenutačno jedno od svjetskih žarišta koronavirusa. Njegovi stanovnici tu činjenicu podnose više ili manje uspješno. Premijer je za danas najavio nove mjere, strože dakako. Meteorolozi nove kiše pa da se ni van ne može tek tako, ako štekat nije grijan. Onaj ulični svirač i dalje svira pred hotelom Dubrovnik, no kao da ga je malo napustio optimizam u niti sat vremena. Na repertoaru je sada ona Balaševićeva koja kaže »O, kako tužnih ljubavi ima«. Zagreb ima novi punkt za testiranje, tamo gdje su skoro osvanuli neboderi k’o u Dubaiju veliki. |
Kupovati se mora, prodavati se mora, jesti se mora, Dolcem se proći mora. I bome, isplati se gradom hodati itekako kad na tramvajskoj stanici stoji – ona! Jedva da je prošlo deset sati ujutro, a u nje »outfit« kakvog se ne bi Parižanke posramile! Besprijekorna haljina, beretka, cipele, buket cvijeće u ruci. Lidija se zove.
– Je li ovako besprijekoran stajling jedan vid borbe protiv korone, pitamo je.
– U jednu ruku da, na to će nasmijana Lidija.
– Znači, da bi se čovjek dobro osjećao u ove šugave dane, treba se lijepo odjenuti, krenuli mi.
– Lijepo obuć’ i smijati se! – preduhitrila nas Lidija.
A i ako je maska na licu, oči će otkriti da osmijeha ima, veli ona. I da, bude li strožih mjera, ništa zato.
– Čekat ćemo sunce, upijati vitamin D i smijati se, veselo će Lidija.
Prorijeđena špica
Nego kiša, ili COVID i mjere, ako ne i nešto treće, ipak su špicu prorijedili. Od poznatih lica prozuja kraj nas tek Ivo Karlović, teniska legenda, ali toliko je bio u žurbi da kćeri donese željeno iz obližnje pekare da nam je tek stigao reći da je, dakako, zbog pandemije na oprezu. Njih trojica zato, veselo mašu našem fotoreporteru dok ih objektivom cilja.
– Ne može nama koronica ništa, smije se grleno Ante Matić.
Koliko god se mi trudili u ozbiljnu žicu, oni udaraju u humornu. Recimo, dok pitamo je li malo šizofreno sve ovo što nam se događa, s jedne strane mjere i strahovi, s druge Zagreb koji fingira normalnost, Matić kaže: »Ne treba sve vjerovati što pišu i govore, ne vjerujem, nema zaraženih ni ‘iljadu!«
– A opet, treba se čuvati. Jedna vrsta odgovornosti i pažnje jedni prema drugima je potrebna, domeće ipak kolega mu za stolom Miše Lukač.
Ako od ičeg ne misli trojka odustati, a treći je Petar Martinović, to je njihovo »kafenisanje«.
A korona, što s njom!? »A ‘odat i dalje i dobro je«, poručuju oni.