Prvi Zadranin među muškom hrvatskom penjačkom elitom, 35-godišnji Den Eror, upisao je Hrvatskoj još jedan nevjerojatan uspjeh.

Naime, Eror se upravo na petak 13. ovog mjeseca uspio kao prvi iz svoje ekipe popeti na najviši vrh svijeta Mt. Everest (8.848 m) i tako osvojiti četvrti od sedam najviših vrhova planina koji se nalaze na sedam kontinenata u planinarskom izazovu pod nazivom »The Seven Summits – Everest, Aconcagua, Denali, Kilimanjaro, Vinson, Elbrus, and Puncak Jaya«.

Arhiva – Den Eror

Uspon na Mt. Everest je trajao 30 sati, a na samom vrhu dočekali su ga nemilosrdni uvjeti, jak vjetar i debeli minus pa je vremena bez straha od ugroze zdravlja bilo tek za snimanje nekoliko fotografija kako bi ovjekovječio ovaj slavni i za njega jako značajan trenutak. Njegov put k »vrhu svijeta« bio je zacrtan još od djetinjstva.

Izazovi osvajanja Mt. Everesta / Foto Arhiva – DEN EROR

– Cijeli život se negdje penjem. Znate kako to ide, krenuo sam s nekih sedam, osam godina s tatom po Velebitu, kada me on uzeo i počeo voditi svugdje. Krenuli smo od Paklenice, Svetog Brda, Crnog vrha i drugih hrvatskih vrhova, da bi se s 18 godina osamostalio i slobodno penjao u Paklenici uz stijene nakon čega sam prešao na zimske uspone u Sloveniji, Albaniji, Makedoniji… Kada sam osvojio te sebi zadane vrhove, nekako se samo po sebi u glavi svakog planinara javi ta potreba krenuti dalje, odnosno napadneš neki od tih »The Seven Summits« vrhova, objašnjava Den koji je prije Mt. Everesta 2020. godine osvojio Kilimanjaro (5.895 m), zatim »vrh Europe« Elbrus (5.642 m) 2021. godine i Aconcaguau (6.961 m) u siječnju ove godine.

Vrh Alpa

Prije Mt. Everesta uspeo se i na Matterhorn (4478 m) koji se nalazi na granici između Švicarske i Italije, a posljednji je od viših vrhova Alpa.

– Svi ti vrhovi bili su mi zapravo kako fizička, tako i psihička priprema za uspon na »krov svijeta«, Mt. Everest. No, upravo je osvajanje Matterhorna, na kojemu je smrtnost pri usponu puno veća, bio onaj triger da se odlučim na ovaj poduhvat, ističe Den pokušavajući dočarati kako jedna takva avantura izgleda i koliko podiže adrenalin uspjeh ostvarenja zacrtanog cilja.

U punoj penjačkoj opremi / Foto Arhiva – DEN EROR

Pripreme za uspon na Mt. Everest trajale su pune dvije godine. Za postizanje što bolje fizičke forme išao je pet puta tjedno na crossfit, trčao tri puta tjedno po 10-ak kilometara, a osim toga je barem jednom mjesečno odlazio na Velebit ili negdje drugdje kako bi ostao u penjačkoj kondiciji. Osim fizičke spremnosti, za ovaj poduhvat bila je bitna i ona psihička, jer penjanje na planinu u takvim ekstremnim uvjetima zahtijeva i izuzetno mentalno stanje pojedinca.
– Dok se na ostale vrhove, primjerice Aconcaguau ,penješ 21 dan, za Everest ti treba 60 dana. Na njemu je poginulo dosta ljudi. Na takvim mjestima iskušavaš svoje granice izdržljivosti. Moraš se aklimatizirati, nemaš kisika, jako je teško. Prije samog uspona moraš organizirati ekspediciju te ishoditi dozvolu koja košta 11.000 dolara ukoliko ideš sam. Članovi ekspedicije su pripadnici naroda Šerpa koji sudjeluju u himalajskim ekspedicijama kao pomagači. Upravo oni na planini podižu kampove, hodaju ispred grupe i provjeravaju stabilnost i sigurnost nadolazeće staze te terena. Osim što nose vodu, boce s kisikom i hranu, Šerpe su vrhunski navigatori jer se odlično snalaze na planinama, a kako jako dobro podnose izuzetno niske temperature, i do minus 50 stupnjeva, oni su ti koji u tzv. zonama smrti brinu o tome da planinari imaju dovoljno kisika i snage za povratak, kazuje Den.

Aklimatizacija

Šerpe, tovari i jakovi prenose teret do baznog kampa koji se nalazi na visini od 5.364 m, do kojega, kako ističe Den, može stići većina ljudi, što je granica nakon koje uspon postaje sve teži.
– Svaki dan boravka moraš pripremati tijelo na uspon, aklimatizirati se, šetati visoko, a spavati nisko, jer već na ovoj visini imate duplo manje kisika i sve je tri puta teže odrađivati. Dakle, ta prilagodba traje sigurno mjesec dana, dotakneš prvi kamp pa se vratiš u bazni kamp, nakon toga dotakneš drugi kamp pa se vratiš u bazni kamp, a kada krećeš na uspon prema vrhu ideš u drugi, treći i četvrti kamp, a do samog vrha penješ se direktno iz četvrtog, opisuje Den proces aklimatizacije na velike visine.

Foto arhiva – Den Eror

Završni uspon iz zadnjeg, četvrtog kampa na 8.000 metara do vrha i nazad do drugog kampa na 6.500 metara trajao je 30 sati, bez prekida i tek tada je mogao skinuti masku s kisikom. Tijekom cijele avanture bilo je trenutaka u kojima je bio na rubu, ali snagom volje, usprkos brojnim zdravstvenim problemima, uz pomoć dodatnog kisika, uspio je stići do ostvarenja jednog od svojih snova te osvojiti najviši vrh na svijetu.
– Penjanje do vrha Everesta je ekstremno fizički teško te bez dodatnog kisika neizvedivo. Bez kisika bi vjerojatno nastupila smrt. Svaka dva do tri koraka moraš raditi pauzu. Najteži je bio zadnji uspon. Budući da od odlaska iz kampa, nisam jeo savladao me veliki umor, te sam ostao bez snage, no ipak sam se nekako uspio sabrati i nastaviti dalje. Užasan je i pomalo zastrašujući osjećaj bio putem sresti ljude koji su pokušali osvojiti vrh, ali su baš zbog nedostatka snage ostali na mjestu, što je zapravo najbolji pokazatelj koliko je uistinu težak uspon na »vrh svijeta«. Na vrhu je bilo iznimno hladno, sigurno minus 40 Celzijevih stupnjeva. Puhao je vjetar jačine 150 km/h. Dođeš iscrpljen i sretan, ali znaš da moraš ići nazad, moraš skupiti snage i ostati psihički jak, a već si poprilično iscrpljen. Upravo stoga se najviše nesreća događa pri silasku s Everesta. Poslikali smo se i odmah krenuli. Moram istaknuti kako je pogled odozgo fantastičan, nešto neponovljivo, sve vidiš, oduševljeno kazuje Den.

Den Eror u baznom kampu / Arhiva Den Eror

Neusporedivo iskustvo

Sam uspon iz četvrtog kampa do »vrha svijeta« trajao je oko 10-ak sati.
– Uspon na sam vrh sam započeo iz četvrtog kampa u 19.30 sati u četvrtak, tijekom cijele noći, a završio u 5.30 sati u petak. Kisik imaš non-stop od trećeg kampa, četvrtog kampa do vrha i nazad. Velike probleme pri usponu stvaraju vrtoglavice, probavne teškoće što zbog drukčije ishrane, što zbog nehigijenskih uvjeta, i pri tome apsolutno nema veze u kakvoj je fizičkoj spremi čovjek. Samnom je bio jedan kolega koji je trčao Ironmana, to je 80 kilometara trčanja, plivanja, najjača forma, ali na 4.000 m satrala ga je visinska bolest, pojavila se voda u plućima, počeo se gušiti i za njega je tu priča bila gotova, objašnjava Den dodajući kako je uspon na Mt. Everest neusporediv sa svim vrhovima na kojima je do sada bio.

Pozdrav s vrha svijeta / Arhiva – Den Eror

Najskuplji izazov

Unatoč uloženom kako fizičkom, tako i psihičkom naporu za uspon na Mt. Everest, za Dena nema stajanja. Već 3. lipnja kreće u Sjevernu Ameriku na Aljasku u osvajanje tamošnjeg vrha Denali u društvu našeg poznatog alpinista Stipe Božića koji se na Mt. Everest popeo u dva navrata, 1979. i 1989. godine.
– Mislim da se ovakva prilika, planinariti s našim iskusnim Stipom Božićem, ne propušta. Od njega se može puno toga naučiti. Sreo sam ga i u baznom kampu na Mt. Everestu gdje je išao samo na trek pa smo već tamo načelno dogovorili zajednički uspon. Kreće nas deset, i to iz Zagreba, naglašava Den kojemu nakon Denalija, iz planinarskog izazova »The Seven Summits« vrhova, ostaje uspon na još dva vrha na dva kontinenta, i to Puncak Jaya, odnosno Carstensz piramida u Indoneziji i Masiv Vinson na Antarktiku, čime bi zaokružio ovaj izazov koji je prihvatilo i uspješno završilo možda oko 100 ljudi na svijetu.
Odlazak na Antarktik će, ističe, biti i njegov najskuplji izazov u kojemu će svakako trebati pomoć sponzora i u planu je za prosinac ove godine. I dok su uspon na Mt. Everest sufinancirali Real grupa, Cedevita te organizatori Highlandera, najpoznatijeg planinarskog događaja u Hrvatskoj, za ovaj posljednji sponzore tek počinje tražiti.

Arhiva – Den Eror

Den je trenutno u Zadru, odakle je stigao avionom iz Lukle, malog grada u sjeveroistočnom Nepalu do kojeg je od baznog kampa pješačio još 80-ak km. U Zagreb je sletio 19. svibnja. Trenutno odrađuje svakodnevne brojne intervjue, snimanja za TV kuće, radiopostaje, web i tiskana izdanja, ali se ujedno svakodnevno priprema i za uspon na Denali.
– Kada si aklimatiziran, a morao si biti da bi se penjao visoko na Everest, uspon na Denali, koji je na nekih 6.190 m, ne predstavlja neki problem jer tijelo pamti bar još nekih mjesec dana, odnosno priviknuto je na funkcioniranje na velikim visinama, kazuje Den.
Što dalje nakon toga? Ni Den još ne zna, ali svakako će nastaviti s planinarskim izazovima koji mu više nisu samo zabava, već i stil života, bez kojih je, kaže, teško zamisliti nastaviti živjeti.

Arhiva – Den Eror