Nakon punih dvadeset godina hrvatski je visokoobrazovni sustav dobio novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izazvao dosta polemika u javnosti.

No, rektorica Sveučilišta u Zadru, prof. dr. Dijana Vican, kaže da, iako se iz javne rasprave i medijske jeke dobivao dojam da se u sustavu znanosti i visokog obrazovanja novim Zakonom donose revolucionarne promjene i da će njegovim donošenjem nastati nered u sustavu, zapravo je novi Zakon rezultirao minimalnim izmjenama koje nisu ugrozile status nijedne znanstvene i visokoškolske institucije u Hrvatskoj.

Puno kompromisa

– Hoće li i u kojoj mjeri novi Zakon donijeti istinska poboljšanja i unaprjeđenja sustava znanosti i visokog obrazovanja, ovisi o njegovoj primjeni. Iz dugog radnog iskustva u sustavu znanosti i visokog obrazovanja znam da nam primjena zakona nije jaka strana. A to se najbolje vidi iz stalnih zahtjeva za tumačenjem zakonskih odredbi ili davanjem vlastitih tumačenja pojedinih odredbi, pa čak i termina ili nepoštovanjem zakonskih odredbi jer su sankcije i precizne nadležnosti tijela državne uprave malo gdje propisane. Zadovoljstvo proizlazi kad imate jasan i snažan okvir za efikasno ostvarenje ciljeva visokog obrazovanja i znanosti. Doneseni zakon to jest sve dok, unatoč brojnim raspravama i dugom javnom savjetovanju, ne počne »bušenje« odredbi tijekom primjene.

Kakvi su bili stavovi zadarskog sveučilišta tijekom javne rasprave? Je li bilo svrstavanja na određenu stranu?

– Sveučilište u Zadru je dalo svoj doprinos u izradi novog Zakona kao i sva visoka učilišta u Hrvatskoj. Uputili smo svoje primjedbe neutralno, ne svrstavajući se u nikakve neformalne interesne ili neke druge skupine onih kojima nisu prihvatljivi iskoraci koji bi trebali unaprijediti visoko školstvo u našoj domovini. Posebno apostrofiram taj segment sustava znanosti i visokog obrazovanja jer, koliko znam, nije bilo ozbiljnijih primjedbi znanstvenih instituta. Dobrim ocjenjujemo što su mnoge cjeline u Zakonu jasnije i kraće definirane, što su zakonski definirani osnovni elementi programskih ugovora i što je bolje reguliran sustav izbora na nova radna mjesta i unaprjeđenja djelatnika. S obzirom na to da je konačna inačica Zakona rezultat mnogih kompromisa koji su se zbivali poslije izrade prvoga nacrta Zakona, neke stvari ipak su ostale nedefinirane, što potencijalno omogućuje nejasnoće pa i zloupotrebe u definiranju statusa i naziva pojedinih akademskih institucija poput fakulteta bez pravne osobnosti ili pak znanstvenih instituta unutar i izvan sveučilišta.

Ono što je posebno problematično nije izravno povezano sa Zakonom. Naime, Zakonom nije definirana makar minimalna regulacija koja bi onemogućila inflaciju istovrsnih studijskih programa (čak i na istim sveučilištima) ili pak inflaciju institucija (poput fakulteta s izrazito malim brojem zaposlenih). To su očito predmeti koji su podložni podzakonskim aktima, a tek ćemo vidjeti koliko će Ministarstvo znanosti i obrazovanja hrabro iskoračiti u tu »kašetu brukava«, kako bismo rekli mi u Dalmaciji. Isto tako, problematična je primjena pojedinih odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje pri čijem donošenju sveučilišta nisu sudjelovala, a moraju ga provoditi.

Kamen spoticanja

Visokoškolske ustanove su dvadeset godina čekale novi Zakon, a iako je upravo sadašnji ministar 2011. godine pokušao donijeti nove zakonske odredbe, bio je opstruiran. U tom njegovom mandatu bili ste državna tajnica. Smatrate li da je donošenje novog zakona bio jedan od glavnih ciljeva ministra u sadašnjem mandatu?

– Ministar je nedvojbeno zadovoljan što je ostvario ono što mu nije uspjelo 2011. godine. Međutim, ne vjerujem da mu je to u ovom mandatu jedini cilj. Na čelu je vrlo složenog resora, cijele obrazovne vertikale koju valja unaprijediti i poboljšati, a strateški zahtjevi za promjenama su se stalno događali tijekom proteklih 10 do 15 godina na svim razinama obrazovanja i znanosti. Izostalo je sustavno provođenje reformi i unaprjeđenja sustava. Osobno sam se zalagala, a činim to i danas s druge pozicije, za sustavno stvaranje jednakih uvjeta učenja i poučavanja u predškolskom odgoju, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju. Samo one obrazovne politike koje taj cilj postignu, mogu se smatrati uspješnima.

Rješavanje smjenskog rada u školama i stvaranje jednakih uvjeta odgoja i obrazovanja osnovnoškolaca i srednjoškolaca sa svim koeficijentima izvodljivosti bio je strateški cilj obrazovne politike u vremenu kad sam ja bila državna tajnica i kad je ministar Fuchs bio ministar. Procijenite sami koliko je taj strateški cilj bio važan onima koji su u međuvremenu bili na čelu Ministarstva obrazovanja i znanosti.

Pripadate li u skupinu onih koji tvrde da će s novim zakonskim odredbama sveučilišta izgubiti dio autonomije i biti pod većim nadzorom ministra?

– Upravo je sveučilišna autonomija često najveći kamen spoticanja u visokom obrazovanju. Ne vidim niti jedan način na koji je Zakon ugrozio sveučilišnu autonomiju. To što država vrlo labavo pokušava nadzirati osnovne stavke trošenja financijskih sredstava iz državnog proračuna je logično i niti jedno sveučilište koje zakonski posluje s tim ne bi trebalo imati nikakav problem. U pogledu neovisnosti znanstvenoga, umjetničkog i nastavnog rada nema nikakvih bojazni. Više me brine sve manja tolerancija na argumentiranu kritiku i smjelost nekompetentnih.

Alijansa EU Conexus

Zadarsko je sveučilište nedavno obilježilo dvadeset godina djelovanja. Nedavno su otvoreni novi smještajni kapaciteti za studente. Kako ste zadovoljni smjerom kojim ide Sveučilište?

– Sveučilište u Zadru baštini tradiciju najstarijega hrvatskog sveučilišta osnovanog još 1396., a neposredni je pravni sljednik Filozofskog fakulteta u Zadru koji je osnovan 1955. u okviru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1974. do 2002. djelovao je u sastavu Sveučilišta u Splitu. Sveučilište u Zadru je imalo jasne ciljeve razvoja od svog osnutka 2002. godine. Racionalna pravna i financijska integracija omogućila je značajne razvojne iskorake u pogledu znanstvenih istraživanja i studijskih programa na sve tri razine visokog obrazovanja. K tome, humanističku i društvenu jezgru naše ustanove komplementarno smo dopunili STEM sadržajima što je omogućilo transfer znanja i tehnologija te bolju povezanost s društvenom i gospodarskom zajednicom kojoj pripadamo, od one lokalne do one nacionalne i internacionalne. Prepoznati smo, uz ostalo, po svojoj usmjerenosti na multidisciplinarna istraživanja jadranskoga prostora, pa smo postali dio europske sveučilišne alijanse EU Conexus koja povezuje sveučilišta iz devet država Europske unije.

Sve to činimo za javno dobro, a u njemu naši studenti imaju posebno mjesto. Stoga je naš permanentni cilj stalno im unaprjeđivati kvalitetu studiranja što, uz ostalo, omogućuju i kvalitetni smještajni kapaciteti. Nedavna realizacija infrastrukturnih projekata sufinanciranih sredstvima Europske unije svakako je veliki doprinos studentskom standardu.

Spomenuli ste novo članstvo u alijansi Europsko sveučilište za pametno i održivo upravljanje urbanim obalnim prostorima – EU-Conexus. Koji su benefiti tog članstva?

– Internacionalizacija je naš strateški cilj. Postižemo je suradnjom s mnogim akademskim ustanovama u Europi i svijetu. Posebno je intenzivna suradnja sa sveučilištima okupljenima u sveučilišnu alijansu EU-Conexus. Oblici suradnje su različiti – od onih u obliku zajedničke provedbe znanstvenih projekata do združenih studija na diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Okupili su nas zajednički interesi u osmišljavaju optimalnog odnosa između razvojnih potreba i potreba za očuvanjem obalnoga okoliša. To je prostor višestrukih kontakata, ali i konflikata, a odgovornost je akademske zajednice na probleme ukazivati i pridonositi njihovom kvalitetnom rješavanju.

Dobar temelj

Nalazite se u posljednjoj godini drugog mandata. Što ostavljate nasljedniku?

– Uložila sam velike napore da ojačam našu ustanovu, da ona bude relevantan čimbenik u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja koji je prepoznat i u europskom istraživačkom prostoru. Sa svojim najbližim suradnicima usmjeravala sam različite oblike našega djelovanja, izgrađivala ljudske i materijalne resurse na kojima se temelji razvoj Sveučilišta u Zadru. Ostvaren je najveći dio planiranih aktivnosti pa novoj upravi ostavljam uređen te organizacijski i financijski stabilan sustav kao dobar temelj za nove prilike i nove izazove.

Jeste li zadovoljni učinjenim?

– Sveučilište u Zadru je u svakom smislu jako složena i heterogena zajednica. Mislim da sam zacrtavanjem i prakticiranjem jasnih načela i dosljednošću uspjela u upravljanju ustanovom. U vremenu politika nesklonih razvoju Sveučilištu u Zadru, razvoj nije izostao. Zbrajajući učinke i vrednujući svoj rad, imam osjećaj zadovoljstva. Najveće zadovoljstvo čine mi danas brojni djelatnici i studenti kojima su projekti strast, koji nisu okrenuti samo sebi, nego se daju razvoju Sveučilišta i šire zajednice, koji prate akademsku dinamiku, uključuju se u brojne aktivnosti. Oni su odraz vrijednosti i važnosti Sveučilišta. Završavanjem rekonstrukcije objekta koji popularno zovemo stara Tehnička škola, moći ću izraziti potpuno zadovoljstvo.