Unatrag godinu dana psihički poremećaji kod djece su porasli oko 300 posto, a pokušaji suicida za 280 posto. Frapantan je to podatak na koji upozorava specijalistica dječje i adolescentne psihijatrije dr. Jelena Čupković Premuš iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

– Valja istaknuti da prema istraživanjima, pandemija COVID-19, ekonomske, klimatske krize, ratovi te sveprisutna digitalizacija nepovoljno utječu na mentalno zdravlje mladih. Pandemija je bila svojevrstan okidač nagomilanih trendova u porastu mentalnih poremećaja kod djece i mladih. Online nastava, ograničene sportske, zabavne aktivnosti, prekid društvenih kontakata, sve više vremena provedenog na internetu i društvenim mrežama, kod mladih su izazvali poremećaje u učenju, smanjenje motivacije, smanjen interes za druženje s vršnjacima, smanjenu tjelesnu aktivnost, osjećaj usamljenosti, depresiju, tjeskobu, porast nasilja u obitelji i poremećaje jedenja. Posljedično, pandemija je donijela i niz složenih čimbenika poput neizvjesnosti, socijalne izolacije, roditeljske tjeskobe koja je dodatno utjecala na mentalno zdravlje djece i mladih, dominantno na povećanje depresivnosti i anksioznosti. Bit će potrebno još više istraživanja da se procjene i dugoročni učinci pandemije na cjelokupno mentalno zdravlje djece, objašnjava Čupković Premuš.

Eskalacija zlostavljanja

Prema njezinim riječima, ubrzan razvoj tehnologije rezultirao je i promjenama u psihofizičkom razvoju djece. Prekomjernim korištenjem digitalnih medija povećao se rizik neprimjerenih oblika ponašanja poput agresivnosti, smanjenja koncentracije i pažnje, impulzivnosti, opterećenost vlastitim izgledom, anksioznosti, depresije kao i drugih mentalnih poremećaja.

– Stalna povezanost i ovisnost o digitalnim medijima može dovesti do preopterećenosti informacijama i stimulacijama što može pridonijeti osjećaju tjeskobe, niskog samopoštovanja. Putem digitalnih medija mladi mogu lako pristupiti neprikladnom i štetnom sadržaju što vrlo često rezultira nasiljem među djecom u obliku fizičkih napada, psihičkog i emocionalnog nasilja prema okolini te nepoštovanju autoriteta. S obzirom da mladi sve više koriste internetske platforme u svrhu društvene interakcije to s jedne strane olakšava povezivanje, a s druge omogućuje štetna ponašanja poput zlostavljanja i uznemiravanja, kojeg nazivamo cyberbulling. Zlostavljanje putem interneta i eskaliralo je širenjem digitalnih medija, ali to je samo jedan u nizu čimbenika koji utječe na mentalno zdravlje mladih. Istraživanja pokazuju da je 15 do 35 posto mladih bilo žrtvom internetskog nasilja, a 10 do 20 posto pojedinaca je priznalo da je zlostavljalo druge, a anonimnost im omogućuje da pišu šta žele. Veliki problem predstavlja ovisnost djece i adolescenata o digitalnom sadržaju uz koji provode velik dio svog vremena i koji oblikuje njihov identitet, preopterećeni su informacijama. Posljedice su višestruke, poput smetnji sa spavanjem, lošiji školski uspjeh, povlačenje, tjeskoba i depresivnost. Kako bi riješili problem važan je multidisciplinaran pristup koji uključuje stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem, školu i obitelj. Potrebno je svakodnevno društvo osvještavati o štetnim učincima prekomjernog korištenja mobitela i društvenih mreža. Smatram da veliki utjecaj u tome imaju i mediji koji bi trebali češće naglašavati štetnost i negativan utjecaj digitalnih sadržaja na mentalno zdravlje djece i mladih te poticati cenzuriranje neprihvatljivih sadržaja i videoigara, smatra Čupković Premuš.

Učinkovito liječenje

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije do 20 posto djece i adolescenata u dobi do 18 godina ima neki poremećaj mentalnog zdravlja, a 50 posto psihijatrijskih poremećaja razvija se već tijekom djetinjstva i adolescencije. Polovica svih psihičkih smetnji počne prije 14. godine, a tri četvrtine svih psihičkih poremećaja do srednjih dvadesetih godina.

– Rezultati liječenja su do 80 posto učinkoviti u dječjoj dobi ako imamo pravovremenu detekciju i terapiju. Nažalost, istraživanja pokazuju da se samo 10 do 30 posto psihičkih poremećaja u dječjoj dobi na vrijeme počne liječiti. Stoga je važno rano otkrivanje i prije svega prevencija psihičkih poremećaja kod djece i mladih te unapređivanje zdravstvene skrbi za djecu s poremećajima mentalnog zdravlja, rana dijagnostika i liječenje. Ako se ne liječe, mentalni poremećaji utječu na djetetov razvoj, školovanje i svakodnevno funkcioniranje u obitelji, upozorava Čupković Premuš.

Kako kaže, u ambulantu dječje psihijatrije pri Nastavnom zavodu dolaze po pomoć djeca i mladi sa širokim spektrom psihopatologije. Jedni od najčešćih poremećaja mentalnog zdravlja djece i adolescenata su anksiozni poremećaji, depresivni poremećaji koji su često praćeni suicidalnošću, samoozljeđivanje, poremećaji iz spektra autizma, hiperkinetički poremećaji, opsesivno-kompulzivni poremećaji, tikovi, psihosomatski poremećaji, poremećaji hranjenja, poremećaji ponašanja, psihoze.

– U našoj ambulanti velik broj pacijenata čine djeca i mladi s poremećajem iz autističnog spektra. Dječji psihijatar postavlja dijagnozu, prati razvoj djece i liječi sekundarne psihijatrijske komorbiditete. Uzrok psihičkih poremećaja u djece je interakcija različitih čimbenika od genetskih, intrapsihičkih, intrapersonalnih, obiteljskih, okolišnih, socijalnih. Liječenje djece i adolescenata je u 90 posto slučajeva psihoterapijsko, uz psihosocijalne metode i multimodalni pristup, a farmakoterapija odnosno medikamentozno liječenje se dodaje prema potrebi i uvijek u kombinaciji s psihoterapijom. Kombinacija različitih metoda daje najbolje rezultate, kaže Čupković Premuš.

Nedostaje liječnika

Dječja i adolescentna psihijatrija je od 2011. godine specijalizacija odvojena od odrasle psihijatrije te predstavlja deficitarno zanimanje. Hrvatska ima oko 60 dječjih psihijatara, a procjena je da 50.000 djece i mladih treba pomoć, što znači da je dječjih psihijatara potrebno najmanje dvostruko više.

– Malo je liječnika na specijalizaciji iz dječje psihijatrije, radi se o iznimno zahtjevnoj grani medicine za koju je potrebno posjedovati enormno visoku razinu empatije, motiviranosti i angažmana kao i energetskih resursa da bi konačno pacijenti došli do potrebne pomoći i bili zadovoljni s pruženom skrbi pa zbog svega navedenog posljedično nije među atraktivnijim granama medicine. Trenutno se na pregled dječjeg psihijatra čeka i po nekoliko mjeseci. Nažalost i dalje je, iako u manjoj mjeri prisutna stigma dječje i adolescentne psihijatrije. Odlazak dječjem psihijatru se odgađa iz više razloga. S jedne strane rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja od strane okoline izostane što zbog neadekvatnog znanja, a s druge negiranje težine i ozbiljnosti djetetovog stanja, najčešće iz kruga najuže obitelji. Nastavni zavod pruža mogućnost odlaska dječjem psihijatru bez uputnice, a to olakšava i roditeljima i djeci te ih motivira da se jave po pomoć čim ranije. Često taj korak izostaje, roditelji i djeca se gube u državnom i privatnom sustavu i pomoć se traži prekasno. S obzirom na specifičnost medicinske djelatnosti i dijagnostike te osjetljivost populacije s kojom se bavimo, veliki problem predstavlja i nedostatak educiranog kadra, koji je motiviran za multidisciplinarni rad s dječjim psihijatrom kao voditeljem tima. Zavod posjeduje izvrstan potencijal u smislu postojeće infrastrukture i potpuno obnovljenog prostora, no nažalost još uvijek do kraja nije iskorišten, posebno uzimajući u obzir potrebe mladih pacijenata koji spadaju u najosjetljiviju kariku našeg društva. U tom smislu ustanova čini napore da se takav tim i osnuje te da po tome budemo jedinstveni u pružanju usluga unutar primarne zdravstvene zaštite u državi. Dodatni problem na nivou države čini i manjak infrastrukture, budući da postoji samo jedna bolnica zatvorenog tipa u Zagrebu. Stacionarno liječenje je nedostatno, napori da se stvari drastično promijene izostaju u svojoj realizaciji, upozorava Čupković Premuš.