Svi europski mediji brujali su te 1936. o skandalu koji se dogodio na Rabu. Budući prestolonasljednik, kasnije doduše abdicirani, Eduard VII. i njegova, za to vrijeme prilično kontroverzna i slobodoumna, zaručnica Wallis Simpson kupali su se u uvali Kandalora – goli!

Bio je to svojevrstan začetak naturizma na ovim prostorima koji je u Europi odjeknuo kao bomba, no možda je manje poznato da je Hrvatska bila među pionirima naturizma u Europi. S time da su tome nešto kasnije »pomogli« i nacisti.

U Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj Jugoslaviji je još 1972. bio organiziran i prvi svjetski kongres Međunarodne federacije naturista (Internationaln Naturist Federation – INF) čiji je jadan od organizatora i Jerko Sladoljev, stručnjak za kamping, a koji je te iste godine osnovao i Društvo prijatelja Koversade, nekad drugog naturističkog kampa u Europi.

Dani slave

Naturizam, odnosno Freiekorperkultur, pokret je koji znači slobodnu kulturu tijela, odnosno jednostavno rečeno način života u skladu s prirodom, uz poštovanje i uvažavanje drugih. Danas je kao selektivni oblik turizma može se reći na marginama turističkog razvoja, nišni turistički proizvod za specijaliziranu publiku, daleko od nekadašnje masovnosti.

Govoreći o počecima razvoja naturizma na ovim prostorima, kao i tome imaju li naturistčki kampovi i općenito naturizam budućnost s obzirom na to da se velik dio nekadašnjih FKK kampova pretvorio u »tekstilne« u zadnjih tridesetak godina, Jerko Sladoljev nam je na početku priče kazao kako je na području Jugoslavije na vrhu popularnosti naturizma bilo tridesetak naturističkih kampova, točnije 32.

Riječ je o kraju sedamdesetih i početku osamdesetih godina prošlog stoljeća. »Kotačić« koji je zakotrljao trend pretvaranja naturističkih kampova u tekstilne je, pak, bio kamp Punta Scala kod Zadra 1982. godine.

– Naturizam je ipak rastao do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća kao i cjelokupan naš turizam, no nakon toga je naturizam počeo padati. Do Domovinskog rata možda ne toliko, jer smo ipak do 1990. imali dvadesetak naturističkih kampova, međutim onda je njihov broj oštro padao.

O tome zašto je tome tako ima više teorija. Neki će reći kako se društveno-ekonomski okvir promijenio, no mislim da smo ipak išli linijom manjeg otpora, kazao je Sladoljev.

Prvi počeci naturizma, pak, datiraju u 1870. godine, a najzagorljiviji naturisti su oduvijek bili Nijemci. Taj trend se jako omasovio u prvom desetljeću 20. stoljeća, upravo u Njemačkoj. Sam naturizam, reći će naš sugovornik, ima jednu posebnu filozofiju. U prvim počecima postanka naturizma pa sve do danas, osnovna je premisao bila »zrak, voda, sunce«.

Tektonski poremećaj se, pak, dogodio 30-ih godina 20. stoljeća, kada su nacisti zabranili sve naturističke kampove u Njemačkoj, a zatvarali su se i u Austriji. A tih godina je realiziran prvi naturistički kamp uopće, i to na otoku Rabu, točnije u Loparu.

Iako se naturizam kao pokret nije rodio u Hrvatskoj, Hrvatska je u svjetskim okvirima zemlja u kojoj je otvoren prvi naturistički kamp kao klasični turistički proizvod otvoren za javnost, dakle koji nije bio u sustavu nekog naturističkog kluba, a i kojeg su vodili »nenaturusti«. I u tome je naša zemlja prva u svijetu.

Rapska priča

Počeci naturizma sežu još u 1934. godinu u Lopar.

– Naime, ondje je 1934. godine u Anđeoskoj uvali, odnosno Engelsbucht, mladi doktor glazbe iz Beča Richard Erhmann, kasnije bankar Međunarodne naturističke federacije za Austriju, otvorio prvi naturistički kamp.

Ja sam, naime, i diplomirao na temu naturizma tako da sam imao prilike komunicirati s njim i ostavio mi je svoje svjedočenje. Dakle, on je bio mladi profesor glazbe koji je te godine sa studentima boravio na Rabu, a o kojem je napravio i film.

Nažalost, film je u požaru njegove kuće nepovratno izgubljen. Ali njegovo svjedočenje je ostalo te se zna kako je sa svojih 20-ak studenata donio šatore i u ovoj uvali napravio praktički prvi naturistički kamp uopće.

U Hrvatsku je kasnije dolazio 70-ak puta, a bio je i prvi predsjednik Međunarodne naturističke federacije koja je osnovana 1950. u Francuskoj. Možemo reći kako je bio nevjerojatno važan za razvoj naturizma u našoj zemlji jer je bio i savjetnik svim menadžerima naših kampova koje je savjetovao kako organizirati jedan naturistički kamp, kazao je naš sugovornik.

Na pitanje je li Erhmann ikad rekao zašto je za prvi dolazak sa šatorima i početak naturizma izabrao upravo Lopar, Sladoljev je naveo kako je u ono vrijeme Rab bio zahvalan za turizam zbog svojih prirodnih predispozicija i zaštićenosti, a tih je godina bio vrlo »in« te imao više gostiju nego Dubrovnik ili Opatija.

Zanimljivo je i da je 30-ih godina prošlog stoljeća jako brzo pročulo za te početke naturizma po čitavoj Europi pa su gosti počeli u značajnom broju dolaziti i boravili u privatnom smještaju i kupali se goli u tim uvalama. Erhmann je tu uvalu u kojoj su se kupali nazvao Rajska uvala. Makar se kasnije govorilo o Engleskoj uvali po princu Edvardu VII.

Posebna filozofija

– Kraljevski par nije slučajno došao upravo na Rab. Naime, oni su na otok stigli 1936., dakle, dvije godine nakon što je Erhmann ondje osnovao prvi naturistički kamp. Svi europski mediji su pisali kako se tih godina naturizam iz Njemačke preselio na otok Rab, u Lopar, i to je Edwarda i Wallis ponukalo da dođu ovamo i kupaju se goli. A onda je kraljevski par Rabu i tadašnjoj državi napravio samim svojim dolaskom ogroman publicitet.

Svi su pisali o toj posjeti i činjenici da se budući prijestolonasljednik kupao gol. Oni su bili doista jedan specifičan par za ono vrijeme. Prvi veliki naturistički kamp ipak je otvoren dosta kasnije, 1961., a riječ je o Koversadi, reći će Sladoljev.

Pojasnio je kako je Jugoslavija bila tolerantna prema naturizmu, dok je, primjerice, Italija obnaženo kupanje zabranjivala, osim u posebnim klubovima i udruženjima, kao i kako je već 1963. otvoren naturistički kamp Acapulco, odnosno današnji Konobe u Puntu na otoku Krku, a 1968. Valalta u Rovinju.

Naturizam je bio veliki trend i u bivšem DDR-u, odnosno Istočnoj Njemačkoj u kojoj je ovaj pokret bio svojevrstan otpor prema vlasti, kroz koji su izražavali svoju slobodu.

Reći će i kako se procjenjuje kako danas u Europi ima oko 5 milijuna naturista, najviše u Njemačkoj, s time da se naturistički kampovi u Francuskoj ili Italiji ne zatvaraju i ne pretvaraju u tekstilne. U pravilu nema drastičnog pada njihova broja kao u Hrvatskoj.

– Moram reći i kako smo mi u bivšoj državi, dakle jednoj komunističkoj zemlji, početkom 1970-ih godina organizirali i prvi kongres naturizma, i to u Vrsaru, ukazao je ovaj turistički stručnjak. Pojasnio je i kako je filozofija naturističkog kampa to da je biti gol samo po sebi razumljivo.

Pa makar bila, primjerice, i kiša. Dok se u trgovini ili restoranu obuče ili ogrne ručnik… No, prvo pravilo je integralna goloća, cijeli dan. Drugo je i poštivanje sebe i drugoga, što znači da nema fotografiranja i zadiranja u tuđu intimu.

A možda najvažnije je kako je riječ o ljudima koji nastoje živjeti doista zdravim životom, u skladu s prirodom. Kultura tijela u pravom smislu, tako da je dio naturizma i bavljenje sportom, posebno plivanje.

– Po jednoj američkoj studiji, to je ujedno i neka vrsta psihoterapije. Čovjek se, naime, nađe među jednakima, nema razlika u smislu bogati, siromašni i slično… Ja sam dugo surađivao s tim gostima, i mogu reći kako su to društveno puno aktivniji ljudi od prosječnog gosta, vole se družiti, razgovarati, komunicirati.

Tako je često da se u popodnevnim satima spoji 10-15 stolova i ljudi piju kavu, razgovaraju, druže se, ćakulaju.

Dakle, imaju bogat društveni i zdrav život. U vrijeme pandemije covida se naturizam svugdje probudi upravo zbog boravka u prirodi, na osami, bez mogućnosti zaraze covidom. Ipak, rekao bih kako je najvažnije pravilo da se živi u harmoniji s prirodom.

A to je i osnova održivog turizma o kojem danas jako puno govorimo, ukazao je Sladoljev.

Neprepoznati potencijal

Pojašnjavajući kakva je situacija s naturizmom danas, naveo je kako u drugim europskim zemljama naturističke kampove vode u pravilu naturisti, koji tu srž naturizma i sami žive, dok u Hrvatskoj to nije slučaj.

Reći će i kako su naturisti idealisti i nemaju organiziranu promociju. U Hrvatskoj također naturizam kao takav nigdje u zakonima nije izrijekom spomenut, već je klasifikacija kampa kao takvog, dok u Njemačkoj ili Italiji imaju posebno zakonski klasificirane naturističke kampove.

Upozoravaju na to i iz Društva naturista Hrvatske (DNH) koje u Hrvatskoj djeluje od 1977. godine, međutim, u odnosu na nekoliko tisuća članova u zlatnim godinama, danas ono broji tek stotinjak članova. Snježana Krušelj, predsjednica Društva, pojasnila nam je, naime, kako se Društvo osulo iz razloga što naturizam nije toliko popularan kao nekad.

Mlade generacije nisu previše zainteresirane, a i društvo kao takvo se do prije nekoliko godina oslanjalo na entuzijazam starijih osoba, tako da se tek sada s novim vodstvom pokušava malo ojačati i to kako bi članovi ipak imali neke beneficije kakve su nekad imali, poput popusta u naturističkim kampovima i slično.

– Što se tiče aktualnog trenutka, u Hrvatskoj naturizam nije niti u fokusu, niti prepoznat, iako je potražnja stranih gostiju za naturističkim sadržajima dosta velika. Nažalost, naše Ministarstvo i turističke zajednice nemaju nekog većeg interesa, pa čak u novoj Strategiji razvoja turizma za sljedećih pet godina, naturizam kao takav nigdje nažalost nije ni spomenut, apostrofirala je Krušelj.

Dodala je kako naturiste obeshrabruje i to što u Hrvatskoj nema infrastrukture pa se naturiste »tjera« na puste, neodržavane plaže. Na pitanje ima li naturizam u Hrvatskoj budućnost, Jerko Sladoljev je kazao kako misli da ne, odnosno da naturistički kampovi koji su ulagali kao što je Valalta posluju odlično. Međutim, kako ima mnogo lutanja kod nekih u smislu odluke ostati naturistički kamp ili kapacitete pretvoriti u tekstilne.

– Budućnost, nažalost, kod nas ne vidim jer ne želimo raditi na smjernicama koje podižu naturizam. Puno je jednostavnije otvoriti vrhunski tekstilni kamp sa svim luksuzom, jer je njime lakše upravljati s obzirom na to da nema nepoznanica.

Kod naturističkih kampova se ipak moraju poštovati pravila, ali i znati prenijeti tu filozofiju. To je vrlo specifičan software u koji treba ulagati, znači treba osim u kamp ulagati i u personal. Naturizam, međutim, u Europi nije u padu, zaključio je Sladoljev.