Povrat preplaćenog

Vrhovni sud potvrdio ništetnost valutne klauzule za leasing u švicarcima. Odvjetnica objašnjava što to znači

Igor Bošnjak

Tomislav Miletic/PIXSELL

Tomislav Miletic/PIXSELL

Građani koji imaju potrošačke ugovore o leasingu s ništetnom valutnom klauzulom, mogu i sada tužiti za odštetu, kaže osječka odvjetnica



Nakon što je početkom godine Udruga Franak objavila da je prvi put u Hrvatskoj pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF (švicarski franak) i isplata obeštećenja po potrošačkom ugovoru o operativnom leasingu, a ne po kreditu, sad je to potvrđeno i stajalištem Vrhovnog suda.


Vraćene i kamate


Dodatna je zanimljivost tog slučaja da je tužitelja – čakovečkog psihijatra, doktora medicine Živka Miševića, u tom slučaju zastupala osječka odvjetnica Sanja Mišević, čiji je ured Mišević i Jarić već poznat po velikom broju sporova protiv bolnica diljem Hrvatske zbog nepravilnog obračuna plaća liječnika i drugog medicinskog osoblja.


Mišević je 6. travnja 2021. tužila UniCredit Leasing Croatia radi utvrđenja ništetnosti valutne klauzule CHF u ugovoru o operativnom leasingu ugovorenom na iznos od 37.000 švicarskih franaka protuvrijednosti u kunama 1. srpnja 2008., što je tada iznosilo oko 23.000 eura.




Tom presudom najprije je na Općinskom sudu u Čakovcu, poslije i na Županijskom sudu u Zagrebu, utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, i to nevezano uz kolektivni postupak u slučaju Franak, jer UniCredit Leasing nije tužen u tom kolektivnom postupku. I ono najvažnije – utvrđeno je da je korisnik kredita preplatio obroke leasinga za ukupno 8.000 eura, a na taj iznos idu i zatezne kamate, tako da je na kraju sve iznosilo ukupno 15.000 eura koje mu je UniCredit morao isplatiti. Naravno, i za sudske troškove tužitelju je isplaćeno još 2.000 eura – ta je presuda davno izvršena jer ni odluka Vrhovnog suda nije odgađala izvršenje.


– Moja je stranka taj svoj novac već potrošila, smije se odvjetnica Mišević.


– To je bila prva takva pravomoćna presuda za leasing u Hrvatskoj, a vidjeli ste da se i na kamate odnosio velik dio ukupnog iznosa. Prije nekoliko dana Vrhovni sud je odbio uopće odlučivati o traženoj reviziji – odbili su prijedlog za dopuštenje revizije, čime je pravno stajalište vezano uz ništetnost takvih ugovora zabetonirano. Ako se netko dosad i bojao da može izgubiti takav spor, sada tu više nema nikakve dvojbe, jer sada je i Vrhovni sud potvrdio naš pravni stav, rekla nam je odvjetnica Sanja Mišević.


Ističe da je važno da građani budu informirani.


– Zastara za tužbe po ovoj pravnoj osnovi kod ništetne valutne klauzule protiv leasing kuća nije ni počela teći, i građani koji imaju potrošačke ugovore o leasingu s ništetnom valutnom klauzulom, mogu i sada tužiti za odštetu, ponavlja odvjetnica Mišević ono što je već isticala početkom godine, nakon odluke Županijskog suda. Kaže da joj se nakon objavljenih tekstova o presudama Općinskog i Županijskog suda u međuvremenu javilo još desetak osoba koje su imale slične slučajeve. Ono što je o tome objavljeno u medijima ohrabrilo je ljude da tuže – jer tek kad se utvrdi da je ništetan taj ugovor, zastara počinje teći.


Važna presuda


Na naš upit koliko bi otprilike moglo biti takvih slučajeva s leasingom vezanim uz CHF, ni ona nema točnu predstavu. Naime, oštećene stranke, kao ni drugi odvjetnici, nisu se lako odlučivali na takve tužbe jer kolektivna presuda vezano uz ugovore u švicarskom franku nije obuhvatila i leasing kuće. Stoga je potencijalni rizik od upuštanje u takav spor bio veći jer su morali dokazivati i sve ono što je kolektivnom presudom za švicarski franak već bilo utvrđeno. No još u siječnju je odvjetnica Mišević rekla ono najvažnije: »Gdje bismo bili kad bismo tužili samo u predmetima za koje već imamo gotovo rješenje.«


Također kaže da je tu bio važan i u najmanju ruku čudan odnos tužene leasing kuće prema klijentu, tj. to što je u tom slučaju potrošački ugovor o operativnom leasingu tužitelju predao prodavač u autokući, što znači da tužitelj uopće nije bio u kontaktu s predstavnikom te leasing kuće vezano uz sklapanje ugovora. Na to se osvrnula i o postupku, rekavši da je ponašanje tuženika bilo »isto kao da liječnik svom pacijentu pošalje dijagnozu i terapiju po portiru bolnice, a da njega koji im je to dužan objasniti – pacijenti i ne vide«.


Zbog svega toga što se tu dogodilo, ta je presuda prema njezinim riječima vrlo važna i sada postoji sudska praksa koja utire put i drugima koji su u sličnoj situaciji s ugovorima o leasingu, koji – nisu u zastari.