Vrhovni sud potvrdio je oslobađajuću presudu zagrebačkog Županijskog suda po kojoj je bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin oslobođen optužbe da je zlouporabom položaja i ovlasti preplatio marketinške usluge u aferi Fimi Media.

Odbijajući žalbu Uskoka, Vrhovni je sud ustvrdio da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako nije dokazano da je optuženik nezakonito postupao sa ciljem da zlouporabom svog položaja osigura posao tom trgovačkom društvu, a ministarstvu prouzroči štetu.

Vrhovni sud je zaključio kako nije prouzročena nikakva šteta ministarstvu te da agencija nije odstupala od poslovanja ostalih marketinških agencija na tržištu.

Kirin je u postupku iskazivao da mu je treća osoba prenijela zahtjev tadašnjeg premijera Ive Sanadera kako bi bilo dobro da poslove promidžbe radi ta agencija, a Vrhovni sud smatra da ta okolnost sama po sebi ne znači da je riječ o voljnom namještanju poslova.

Zaključenju ugovora prethodila je zakonita procedura i primijenjena je javna nabava izravnom pogodbom, što je tada omogućavao važeći zakon, ustvrdio je Vrhovni sud.

Povjerenstva su samostalno radila

Brojni su svjedoci potvrdili da su povjerenstva samostalno radila i donosila odluke o prijedlogu da se prihvati ponuda Fimi Medie kao najboljeg ponuđača.

Izvjesna zainteresiranost optuženika za ubrzanje postupka nabave i plaćanje obavljenih poslova samo za sebe nije dovoljno za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti, smatra Vrhovni sud.

Bivšeg ministra i sadašnjeg gradonačelnika Virovitice teretilo se da je od 2006. do 2008. kao ministar naložio stručnim službama ministarstva da poslove dvije promidžbene kampanje ugovore s marketinškom agencijom Fimi Mediom, iako je znao da se time prikupljaju sredstva za potrebe financiranja političke stranke i da će takvim poslom ministarstvu nastupiti šteta velikih razmjera.

Za prvu kampanju Fimi Medija je s ministarstvom zaključila ugovor vrijedan 958.565 kuna iako su se, prema optužnici, dogovorene usluge mogle napraviti za 143.382 kuna manje troška.

Za drugu kampanju ga se teretilo da je naložio prihvaćanje ponude društva mada je znao da bi se pregovorom s TV kućama ishodio popust, nakon čega je ministarstvo zaključilo ugovor vrijedan 16,1 milijuna kuna, dok se te usluge moglo nabaviti za 5,9 milijuna kuna.