S Vrhovnog suda RH odlučili su pojasniti izjave predsjednika suda Radovana Dobronića oko slučaja skrbništva nad sinom pjevačice Severine Vučković i srpskog biznismena Milana Popovića, a koje su izazvale dosta bure i zgražanja u javnosti.

Podsjetimo, u preokretu u borbi za skrbništvo Vrhovni sud ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu, zbog povrede Zakona o parničnom postupku.

Milan i Severina više neće imati zajedničko skrbništvo, kao što je to još 2021. godine odredio splitski sud, već se Aleksandar, koji će uskoro napuniti 12 godina, vraća opet ocu.

Odluka Vrhovnog suda odmah stupa na snagu, neovisno o eventualnoj žalbi. Nakon ovakve odluke Vrhovnog suda brojni stanovnici Hrvatske stali su u Severininu obranu, a ona je također u više navrata izrazila svoje nezadovoljstvo objavama na društvenim mrežama.

Kad je tu situaciju komentirao šef Vrhovnog suda Dobronić riječima da Severina “nije neka nemoćna ženica” to je izazvalo negodovanje u javnosti, a evo što je o svemu sad imao reći Vrhovni sud u obranu Dobronića i svoje odluke.

“Zvao ga je kasno navečer”

“U povodu brojnih izjava kojima se komentira tekst koji je objavio portal Index predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić navodi da je iznenađen količinom krivog tumačenja i nepovjerenja, kako u njega tako i u rad sudova.

Naime, onaj tko je pažljivije pročitao tekst kojeg je objavio portal ‘Index’ mogao je zapaziti da je predsjednik na samom početku novinaru, čije ime nije ni upamtio, kada mu je objasnio zašto ga zove kasno navečer, prvo pokušao uvjeriti ga da nije dobro da se o sporovima o povjeravanju djeteta uopće puno piše u medijima, zbog zaštite djece.

Nakon što je novinar počeo predsjedniku postavljati potpitanja razgovor je nastavljen u istom tonu i to je predsjedniku bila jedina motivacija zašto je nastavio razgovor, dakle želio je promijeniti praksu po kojoj se o ovako osjetljivim stvarima u medijima piše na dugačko i široko.

Tako je došlo do toga da je spomenuti novinar naveo predsjednika da odgovori na konkretno pitanje o optužbama pjevačice Severine, odnosno na pitanje radi li se tu o udruženom kriminalu i korupciji.

U odgovoru na to pitanje predsjednik Dobronić je naveo da je sve moguće i tada je, vjerujući da je novinar shvatio da mu ne daje intervju, nego da pokušava obrazložiti svoj navedeni stav, u tom kontekstu spomenuo riječi iz kojih sada brojni pojedinci izvode zaključak kako predsjednik diskriminira spomenutu pjevačicu upravo stoga jer je žena.

Takvo tumačenje predsjednikovih riječi je potpuno iznenađujuće i svatko tko je imalo pratio ono za što se predsjednik zalaže dobro zna da on na ovaj način uopće ne razmišlja.

“S indignacijom odbacuje ovakva tumačenja”

Suprotno od toga, u dosadašnjem radu predsjednik je dovoljno jasno pokazao da se zalaže kako za prava žena tako i za njihovu učinkovitu pravnu zaštitu.

Stoga s indignacijom odbacuje ovakva tumačenja te ističe da je i razočaravajuće i zabrinjavajuće slabo povjerenje u rad sudaca i u njega osobno.

Zbog toga će predsjednik dodatno analizirati ovu situaciju, u kontekstu svih ostalih zbivanja koja jasno ukazuju na kritični nedostatak povjerenja u sudove.

Stoga je predsjedniku Dobroniću žao ako se bilo tko našao povrijeđen onim što je spomenuti portal prenio s obzirom na to da on nije ni imao namjeru komentirati taj konkretan slučaj, nego je samo pokušao utjecati na spomenuti portal i druge medije da promijene svoju praksu izvještavanja o obiteljskim sporovima, naročito o onima koji obuhvaćaju sporove o povjeravanju djece”, priopćili su s Vrhovnog suda.

Vrhovni sud: Obveza vještaka nije ispravna formalnost

Ranije su se s Vrhovnog suda oglasili još jednim priopćenjem o ovom slučaju, koje potpisuje Vrhovnog suda Željko Šarić.

“S obzirom na zanimanje javnosti za pravni predmet koji je na Vrhovnom sudu RH okončan rješenjem Rev 1289/2022-3 od 26. srpnja 2023., a koje je tendencioznim prezentiranjem jedne od stranaka u tom postupku (Severine Vučković) i njenih podupiratelja učinjeno kontroverznim (iako u svome pravnom sadržaju ono to uopće nije), smatramo potrebnim radi boljeg razumijevanja uputiti ovo priopćenje onome dijelu javnosti koji je zadržao sposobnost ovaj slučaj promatrati pošteno i objektivno.

Rješenje se u svome bitnom dijelu odnosi na tumačenje i primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) koje uređuju način izvođenja dokaza vještačenjem (čl. 260. i 261.), a tim odredbama potpuno je jasno uređeno da se nalaz i mišljenje vještaka iznosi usmeno na raspravi, a može se podnijeti i pismeno prije rasprave.

Nije propisana obveza stranaka da se o nalazu i mišljenju izjašnjavaju prije rasprave, niti da pitanja koja namjeravaju postaviti vještaku dostavljaju sudu i vještacima prije rasprave.

“Drugostupanjski sud postupio suprotno pravilima”

Dakle, nalaz i mišljenje moraju biti podvrgnuti kontradiktornome postupku na raspravi na kojoj vještaci odgovaraju na pitanja stranaka, bez obzira na to jesu li nalaz i mišljenje podneseni prije rasprave.

Ova obveza vještaka nije isprazna formalnost, kako se tvrdi u dijelu neupućene javnosti, jer je cilj takvoga postupanja otklanjanje dvojbi i prigovora koje u odnosu na nalaz i mišljenje imaju stranke i sud, dakle, potpuno i pravilno utvrditi odlučne činjenice.

Drugostupanjski je sud u ovome slučaju postupio suprotno navedenim pravilima. U praksi sudova moguće je pronaći slučajeve različitoga postupanja u izvođenju vještačenje (kao i u mnogim drugim pravnim pitanjima), međutim, jedini zakonit način postupanja je onaj kako je izneseno u, za dio javnosti spornoj, odluci VSRH-a.

Ako je mišljenje vještaka sudu nejasno (u cijelosti ili djelomično), što u konkretnome slučaju iznosi drugostupanjski sud u svojoj presudi, takve nejasnoće nije moguće ignorirati selektivnim korištenjem jasnih dijelova nalaza i mišljenja, već se ti nedostaci otklanjaju ponovnim saslušanjem istih vještaka ili mišljenjem drugim vještaka (čl. 261. st. 3. ZPP), čak i onda kada stranke nemaju prigovora.

“Selektivno su koristili mišljenja o Severini”

U konkretnome slučaju drugostupanjski sud je selektivno koristio one dijelove i mišljenja koji su se uklapali u teze o roditeljskim kompetencijama Severine Vučković.

Nejasni dijelovi su zanemareni iako je propisano da nejasnoće treba otkloniti (ne ignorirati) saslušanjem istih ili drugih vještaka. Prema tome, ozbiljnom pravnom analizom nije moguće s uspjehom osporavati zakonitost shvaćanja iznesenih u rješenju VSRH-a.

U poplavi pseudopravnih komentara pojavljuje se i informacija o navodnoj suprotnosti rješenja VSRH-a sa shvaćanjem iznesenim u odluci Ustavnog suda RH, iako ta odluka ne sadrži nikakvo shvaćanje o zakonitosti postupanja sudova u tome predmetu, već se odnosi na pravno pitanje povrede ustavnoga prava na pravično suđenje prilikom izvođenja vještačenja u tome postupku.

Činjenično i pravno stanje predmeta na koji se odnosi odluka Ustavnog suda RH nije podudarno sa stanjem u ovome predmetu.

Odluka Ustavnog suda RH ne sadrži nikakvo opće pravno shvaćanje, a treba dodati i to da pravna shvaćanja iznesena u odlukama Ustavnog suda RH pravno obvezuju isključivo u predmetu na koji se izravno odnose (Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH).

“Je li ovo u bilo kakvom interesu djeteta?”

Sve one koji smatraju da odluka VSRH nije u ‘najboljem interesu djeteta’ pitamo je li u bilo kakvom interesu djeteta da se odluka o roditeljskoj skrbi temelji, između ostaloga, na vještačenju o roditeljskim kompetencijama koje je opterećeno sumnjom da su nalaz i mišljenje nastali pod zakulisnim pritiscima oba roditelja, na što upućuju javna priopćenja same Severine Vučković, koja obavještava javnost o svome diskretnom susretu s vještakom Grošićem u Maksimirskome parku, izvan postupka vještačenja, a u njegovome tijeku, u čemu podupiratelji Severine Vučković ne vide nikakav problem.

Treba obratiti pažnju i na izjave vještaka Grošića o pritiscima koji su na njega navodno vršili Severina Vučković i Milan Popović putem izvjesnoga Redžepija.

Smatramo da je u interesu djeteta da se zaključci o roditeljskim kompetencijama, ako se utvrđuju na temelju vještačenja, zasnivaju na vještačenju koje neće biti opterećeno ozbiljnim sumnjama u objektivnost vještačenja, a to vještačenje treba izvesti prema pravilima propisanima jasnim odredbama ZPP-a, kako je prethodno izloženo, a ne selektivnom uporabom suspektnog vještačenja.

“Nije sudski postupak kriv za loše odnose roditelja”

Na teze o djetetu kao žrtvi sustava treba reći da, iako razumijemo potrebu da se radi stabilne organizacije života djeteta odnosi s roditeljima urede sudskom odlukom, naglašavamo da primarni uzrok konflikta lojalnosti i ostalih frustracija djeteta, kako je to vidljivo iz sudskoga spisa, nije sudski postupak, već loši odnosi roditelja koji nisu uspjeli na civilizirani način urediti odnose nakon prestanka njihove veze.

Nema indikacija da će njihovi odnosi biti bolji nakon okončanja ovoga postupka, bez obzira na njegov ishod. Za ovaj problem pravni poredak rješenja nema”, priopćili su s Vrhovnog suda.