ZAGREB – Mediji u Sjedinjenim Američkim Državama prije nekoliko su dana izvještavali o presudi mladiću iz Teksasa koji je osuđen na devet godina zatvora jer je nenamjenski trošio program vladine pomoći gospodarstvu u pandemiji.

Umjesto na plaće radnika, Teksašanin je zajam od 1,6 milijuna dolara potrošio na kupnju automobila, satova, noćni provod, ali i otplatu svojih osobnih kredita. Nije to sigurno jedina prevara s COVID-zajmovima u SAD-u, niti jedina presuda, a ovaj je slučaj izazvao zanimanje medija dobrim dijelom i zbog luksuza na koji je prevarant trošio novac namijenjen plaćama radnika koje zapravo nije ni imao.

Druge svrhe

Iz hrvatske perspektive puno je zanimljivija visina kazne, devet godina nesretni Lee Price III dobio je, među ostalim jer mu ovo nije bio jedini pokušaj prevare, ali teško je zamisliti da bi u Hrvatskoj netko zato što je nenamjenski trošio državne potpore i zajmove dobio višegodišnju kaznu zavora. A takvih je slučajeva bilo jer su na početku dodjele potpora za očuvanje radnih mjesta brojni radnici svjedočili da im poslodavac isplaćuje tek dio namijenjene potpore, dok ostatak novca troši u druge svrhe.

S obzirom na to da je Hrvatska od početka pandemije podijelila milijarde kuna različitih potpora, prvenstveno onih za očuvanje radnih mjesta, zanimalo nas je je li i kod nas netko završio na sudu zato što je otkriveno da je nenamjenski trošio potpore.

– Hrvatski zavod za zapošljavanje još nije pokretao sudske postupke, predmeti su u fazi kontrola i slanja opomena, odgovorili su iz Zavoda koji odobrava i isplaćuje potpore, na naš upit je li koji slučaj nenamjenskog trošenja potpora završio na sudu. S obzirom na to da su nam prije pet mjeseci iz iste institucije odgovorili da je u tijeku »jedan sudski postupak vezan uz potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom«, dodatno smo ih pitali o kakvom se slučaju radi i je li možda riječ o tome da je taj postupak pokrenuo netko kome nisu odobrene potpore, je li on u međuvremenu završio, ali odgovor nismo dobili. Jednako tako nismo dobili ni odgovor na pitanje koliko je slučajeva u fazi kontrole i slanja opomena.

Nigdje u svijetu gdje su odobravane potpore nije bilo moguće u potpunosti izbjeći da netko dobije pomoć koja mu ne pripada, posebice u prvim mjesecima pandemije, kad su deseci tisuća tvrtki svaki mjesec tražili pomoć države. I to što nije pokrenut nijedan sudski postupak ne znači da je HZZ mirno gledao kako potpore dobivaju i oni kojima one ne pripadaju, odnosno da nisu nastojali vratiti novac na koji netko nije imao pravo. Od početka pandemije u Hrvatskoj su, podaci su to HZZ-a, isplaćene 11,33 milijarde kuna potpora za očuvanje radnih mjesta, te je uz taj iznos plaćeno još i 604 milijuna kuna doprinosa za drugi mirovinski stup.

Povrat u cijelosti

Do početka prosinca na račun države vratilo se ukupno 288,27 milijuna kuna potpora na koje poslodavci nisu imali pravo. Koliko je poslodavca samo odlučilo vratiti potpore kad su shvatili da njihovo primanje ne mogu opravdati, a koliko je povrata zatražio HZZ, iz te nam institucije nisu mogli odgovoriti jer se, kako objašnjavaju, podaci o povratima vode u ukupnom iznosu bez razvrstavanja na one koji su povrat izvršili dobrovoljno i one od kojih je povrat zatražen od strane Zavoda. No, zanimljiv je podatak da je kod 28.743 različita poslodavca utvrđeno neko potraživanje po mjerama. S obzirom na to da je kroz sustav potpora prošlo više od 120 tisuća poslodavaca, to znači da je Zavod kod gotovo četvrtine uspio utvrditi neko potraživanje, pa su tražili ili traže povrat potpora, te tu može biti jedan od razloga zašto zasad sudskih sporova još nema. Uz to, čak je 2.511 poslodavaca vratilo potpore u cijelosti za pojedini mjesec.

Osim potpora za očuvanje radnih mjesta, preko zavoda se isplaćuju i potpore za skraćeno radno vrijeme koja može ići čak do 90 posto skraćivanja radnog vremena i maksimalno iznosi 3.600 kuna mjesečno po radniku. Dosad je Zavod za zapošljavanje isplatio više od 309,5 milijuna kuna za tu potporu, koja nije ni blizu popularna kao ona za očuvanje radnih mjesta, ali su je poslodavci koristili puno više i češće nego za vrijeme globalne financijske krize i cijelo desetljeće iza toga. Od 2009. do 2018. godine poslodavci su nerado koristili mjeru skraćivanja radnog vremena i za nju je u tom periodu isplaćeno tek osam i pol milijuna kuna, odnosno 36 puta manje novca nego u pandemiji, kada su znatno olakšani uvjeti za njezino dobivanje, a povećani i iznosi potpore.

Za naknadu fiksnih troškova više od 486 milijuna kuna

Preko Zavoda za zapošljavanje ostvarivala se i potpora za naknadu fiksnih troškova, poput troškova zakupa prostora, komunalne naknade, spomeničke rente, knjigovodstvenog servisa ili interneta i fiksnog telefona. Za naknadu fiksnih troškova dosad je HZZ poduzetnicima isplatio više od 486 milijuna kuna.