Cjepivo je mnogim ljudima starije dobi spasilo živote / Snimio SERGEJ DRECHSLER
Nakon proglasa Svjetske zdravstvene organizacije Vlada je proglasila kraj epidemije koronavirusa, specifičnog virusa kojim se najveći broj ljudi inficirao s vrlo blagim simptomima ili čak asimptomatski, a s druge strane mnoge ljude je ovaj virus ubio
povezane vijesti
Hrvatska Vlada u četvrtak je proglasila kraj epidemije koronavirusa. Je li epidemiji doista došao kraj, unatoč činjenici da se virus i dalje širi među populacijom te i dalje ima smrtne posljedice, upitali smo dvojicu znanstvenika koji su protekle tri godine redovito komentirali kretanje pandemije koronavirusa.
Prof. dr. Luka Čičin Šain, virusni imunolog iz Helmholtz centra za infektološka istraživanja u Braunschweigu, podsjeća da je Vlada reagirala na proglas Svjetske zdravstvene organizacije, koja je isto učinila nekoliko dana ranije, no to ne znači ni kraj COVID-19 infekcija ni smrtnih slučajeva vezanih za ovaj virus.
– SARS-CoV-2, uzročnik infekcije i dalje je prisutan, a onda može i dalje ugroziti pojedince, pogotovo one s predispozicijama za tešku bolest, ali razlika je da više ne postoji jasan i visok rizik da nanovo dođe do brzog širenja virusa među stanovništvom i do velikog broja hospitalizacija i smrti koje onda opterećuju zdravstveni sustav, smatra Čičin Šain.
Ljudi još umiru
Prof. dr. Zlatko Trobonjača, imunolog s Medicinskog fakulteta u Rijeci, u uvodu pojašnjava da se epidemijom označava brzo, naglo, često nekontrolirano širenje zarazne bolesti sa značajnim zdravstvenim posljedicama na populaciju u nekom području, što može obuhvatiti i više kontinenata, pa i cijeli svijet, što se pak naziva pandemijom. S druge strane, endemija je uobičajeno, predvidljivo, očekivano, često sezonsko širenje nekog uzročnika zarazne bolesti s manjim zdravstvenim posljedicama.
– Evidentno je da epidemija SARS-CoV-2 koronavirusa postupno prelazi u endemiju. S obzirom na to da je taj proces polagan i postupan, nemoguće je odrediti čvrstu i jasnu granicu između tih oblika širenja uzročnika, pogotovo kad se radi o agresivnom i vrlo promjenjivom virusu poput ovog koronavirusa. No, s očiglednim padom neposredne opasnosti, značajnim padom loših zdravstvenih ishoda, u nekom se trenutku to mora konstatirati i razdvojiti epidemiju od endemije. Vlada je odabrala ovaj trenutak, vjerojatno ponukana predstojećom turističkom sezonom, željom i potrebom da nam sezona bude što je moguće bolja. Teško mi je reći je li trenutak dobro odabran s obzirom na to da nam je u protekla tri tjedna umrlo više od 80 ljudi. Ako dođe do daljnjeg smirivanja širenja virusa, što se može očekivati s obzirom na predstojeće ljetno vrijeme, odluka će se pokazati dobrom, no moguća, iako značajno manje vjerojatna pojava agresivnije varijante virusa, može dovesti do ponovnog proglašenja opasnosti za naše ljude. Međutim, nadamo se da do toga neće doći, kazao je Trobonjača.
Kada bi trebao rezimirati više od tri godine trajanja pandemije koronavirusa, Čičin Šain bi je podijelio u četiri faze. Na samom početku pandemije, prema njegovim riječima, brzo se reagiralo na virusno širenje i dosta ga se uspješno obuzdalo epidemiološkim mjerama, čime smo si kupili vremena za razvoj cjepiva, koje je doista početkom 2021. godine već bilo odobreno.
Čovječanstvo između solidarnosti i sebičnosti
– Iz pandemije smo naučili jako puno u smislu razvoja cjepiva i pandemijske pripravnosti. Epidemija majmunskih boginja iz 2022. bila je suzbijena vrlo uspješno, praktički u korijenu. Nadam se da su mediji naučili razlikovati kvalitetu informacija koja proizlazi iz konsenzusa struke od lažnih vijesti koje šire osobe bez adekvatnog obrazovanja i da će u idućim prirodnim katastrofama pomoći da se javnost kvalitetnije informira, kaže Čičin Šain, dok je za Trobonjaču u pandemiji osobita lekcija bila ljudska empatija i brojnost ljudi koji ne vjeruju znanosti. – Impresivno je bilo pratiti u kojoj se mjeri ljudi razlikuju prema empatiji, sposobnosti čovjeka da osjeća patnju drugog pojedinca. Iskreno, začudio me broj ljudi kojima zdravstvena dobrobit drugog čovjeka nije prioritet. Iznenadio me i broj ljudi koji ne vjeruju u znanost, pa znanstvenim istinama pretpostavljaju priče kojekakvih proroka i teoretičara zavjere, smatra Trobonjača. |
Imunost krda
– Kampanja cijepljenja označila je početak druge faze, u kojoj je oko polovine odraslog stanovništva bilo procijepljeno do konca iste godine. Istovremeno je došlo i do razvoja novih varijanti koje su se jače širile od prethodnih. Nakon alfe s proljeća 2021. došla je delta, koja je dijelom izbjegavala imuni odgovor, ali i izazivala jače simptome od prethodnih varijanti i koja je najesen 2021. uzrokovala puno smrti, pogotovo među necijepljenima. Dio problema u drugoj i trećoj fazi bio je uzrokovan trajanjem pandemije. Epidemiološke mjere dovele su do zamora u znatnom postotku stanovništva i slabijeg pridržavanja mjera.
U prosincu 2021. godine i do nas je stigla omikron varijanta, koja je označila treću fazu pandemije. Zimski val iz 2022. odnio je skoro isti broj života kao i delta val, jer se virus, unatoč općenito blažim simptomima, eksplozivno širio i vrlo brzo prokužio većinu populacije. Na ljeto 2022. došlo je do novog vala BA.5 omikron varijante, ali je u međuvremenu imunost krda postala dovoljno jaka da je broj smrtnih slučajeva bio znatno niži od prethodnih. Do jeseni 2022. velika većina ljudi bila je imuna, a visok postotak nosio je hibridnu imunost kao kombinaciju cjepiva, boostera i preboljele infekcije. U tom času vidjeli smo da se više ne javljaju dominantni sojevi virusa i da ulazimo u četvrtu fazu, u kojoj je virus nastavio evoluciju kako bi izbjegavao imuno prepoznavanje, ali nije više dolazilo do novih valova uslijed nekog dominantnog soja koji je izuzetno uspješan u širenju. To je onda nakon nekoliko mjeseci promatranja situacije i navelo epidemiologe iz Svjetske zdravstvene organizacije da proglase kraj pandemije i izvanrednog stanja vezanog za nju, rezimira Čičin Šain.
Udar na bolnice
Trobonjača podsjeća da je COVID-19 zoonoza, bolest uzrokovana virusom svojstvenim životinjama, koji može zaraziti i čovjeka.
– Virus se širio kao dominantno respiracijska infekcija, poput mnogih drugih virusa u ljudskoj patologiji. No, bilo je i specifičnosti, poput činjenice da se najveći broj ljudi inficirao s vrlo blagim simptomima ili čak asimptomatski, a s druge strane mnoge ljude je ovaj virus ubio. Nadalje, virus je mutacijama stvarao međusobno značajno različite varijante i sojeve, što je onemogućilo stvaranje kolektivne imunosti i zaustavljanje epidemije. Imunost stvorena protiv jedne varijante nije štitila od drugih varijanti, zbog čega su se mnogi i više puta zarazili, čak i kao višestruko cijepljene osobe. Valja naglasiti da nikada u prošlosti nismo svjedočili tako snažnom i širokom odgovoru znanosti na svjetskoj razini, što je omogućilo detaljno praćenje virusa, praktički u realnom vremenu, poput nekakvog virološkog »big brothera«. Znanost je dovela do relativno brzog stvaranja cjepiva te učinkovitih medicinskih lijekova i procedura koje su značajno smanjile loše zdravstvene posljedice na ljudima. Konačno kao specifičnost naveo bih i globalizirane društvene uvjete u kojima se epidemija događala, obilježene korištenjem medija masovne komunikacije za promicanje pojedinih stavova o epidemiji. To je otvorilo mogućnost nekim »sveznadarima«, koji bi inače mogli održati predavanje nekolicini pijanaca u lokalnom, kvartovskom kafiću, da se sada obraćaju milijunima. Nažalost, širenje netočnih, neznanstvenih i protuljudskih informacija mnoge je naše sugrađane, koji su povjerovali u njih, koštalo života, upozorava Trobonjača.
Hrvatska je dobro odradila prvu fazu pandemije, smatra Čičin Šain, ali misli da je došlo do progresivno lošije komunikacije tijekom druge i treće faze, a time i do gubitka društvene kohezije koja je neophodna za zajedničke akcije u trenutku prirodnih katastrofa.
– Društvene mreže propagirale su kakofoniju neutemeljenih lažnih vijesti i time pridonijele strahu od cijepljenja, ali i nepovjerenju u preporuke znanosti i struke. U tim uvjetima puno ljudi pogrešno je procijenilo rizike za sebe i obitelji, a to je dovelo i do preopterećenja bolničkog sustava na zimu 2021./2022. i nepotrebno velikog broja smrti. Pandemija je u tri godine odnijela više života nego Domovinski rat u četiri, upozorava Čičin Šain, dok Trobonjača kaže da je Hrvatska u početku epidemije apsolutno opravdano uvela potpuno zaključavanje društva, radilo se o nepoznatom virusu za koji se tada nije moglo znati kakve zdravstvene posljedice donosi čovjeku, a ljude je trebalo zaštititi dok se virus znanošću ne upozna.
Brojne mutacije
– To je isto tako bio i pokušaj da se virus potpuno eliminira kao što je eliminiran i njegov »stariji brat« SARS-CoV-1. Nažalost, pokušaj nije uspio. U kasnijem tijeku epidemije protuepidemijske mjere pooštravane su u epidemijskim valovima, a olakšavane u epidemijskim dolovima. S obzirom na značaj turističko-ugostiteljske djelatnosti i otvorenosti našeg društva, teško bi bilo što drugo očekivati u kontekstu potrebe financijskog i ekonomskog očuvanja zemlje. Protuepidemijskim mjerama balansiralo se između zdravstvenih posljedica epidemije i ekonomske i općedruštvene stabilnosti. Reakcije zdravstvenih vlasti temeljile su se na procjeni koji je aspekt u kojem trenutku važniji. No, nažalost, svjedočili smo ne samo nepoštovanju mjera nego i snažnom protivljenju kako pojedinaca tako i organiziranih skupina, što je često vodilo u preopterećenja zdravstvenog sustava i rast lošijih ishoda bolesti, kaže Trobonjača.
Koronavirus i sam je prilično evoluirao od svojeg ishodišnog oblika te ostaje pitanje kako će se on dalje razvijati. Čičin Šain kaže da je sasvim sigurno da će se virus ponašati u skladu sa zakonima Darwinove evolucije i da će prednost i dalje imati one mutacije koje se uspješnije i bolje šire.
– U ovom času virus je prije svega pod selekcijskim tlakom da izbjegne imunu memoriju, i to ga navodi da mijenja prije svega protein šiljka kako ga protutijela u našem krvotoku ne bi prepoznala. Međutim, te mutacije ne mogu biti proizvoljne i sve češće se događa da imuni bijeg dolazi uz trošak u drugim sposobnostima virusa. Ako mutacija koja izbjegava protutijela istovremeno narušava sposobnost virusa da se veže za stanice i da ih inficira, onda mu ta mutacija ne pomaže dovoljno u odnosu na prethodne varijante da bi pokrenuo novi val. U ovom času nema dominantnih varijanti, nego 20-ak varijanti od kojih je svaka zaslužna za mali postotak inficiranih. Premda je nemoguće s apsolutnom preciznošću predvidjeti sve moguće mutacije, trenutno smo u stanju ravnoteže s ovim virusom, smatra Čičin Šain.
Napredak znanosti
Trobonjača upozorava da se koronavirus može mijenjati mutacijama i rekombinacijama, što vidimo po novim XBB sojevima. Rekombinacija je pojava u kojoj dvije različite virusne varijante istovremeno zaraze istu stanicu i stvore novi virus preraspodjelom svojih gena. Ta pojava omogućava stvaranje ogromnog repertoara virusnih varijanti i sojeva, no kako dodaje Trobonjača, dobra je koincidencija da se zasad i mutacije i rekombinacije u sojevima koji se šire događaju unutar omikron virusnog soja, koji je izvorno manje virulentan u odnosu na sojeve koji su se ranije širili.
– Priroda krije mnoge viruse koji mogu predstavljati potencijalnu opasnost čovjeku. Skokovi sa životinja na ljude sigurno će se događati, no predviđati kada bi se to moglo dogoditi i koji će to virus biti, nezahvalno je. Sve skupa nam to govori da je ljudska rasa samo dio zemaljskog ekosustava, pa bez obzira na civilizacijsku i tehnološku nadmoć, može biti ugrožena od virusa, tvorbi koje čak ne možemo proglasiti živim bićima, Trobonjačin je odgovor na pitanje postaju li virusi sve opasniji i možemo li u dogledno vrijeme očekivati neku sličnu epidemiju.
Čičin Šain pak ne misli da su mikroorganizmi nešto bitno opasniji 2023. godine nego što su to bili prije petsto ili stotinu godina, ali misli da kao društvo s pravom očekujemo od zdravstvenih institucija da djeluju bolje i kvalitetnije u svjetlu napredaka znanosti i medicinske tehnologije.
– Od kuge je umrlo oko 30 posto svjetskog stanovništva, od španjolske gripe oko jedan do dva posto, a od COVID-19 oko 0,1 posto ako brojimo potvrđene dijagnoze. Dugoročni trendovi stoga su pozitivni. Ipak, postoje i razlozi za zabrinutost. Trenutno me najviše brine trend oklijevanja naspram cjepiva, jer se već iskorijenjene infekcije mogu vratiti ako roditelji prestanu cijepiti svoju djecu u neopravdanom strahu od prenapuhanih rizika, upozorava Čičin Šain.