Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto ovih će dana otvoriti ured, bit će to jedan od njezinih posljednjih koraka prema osnivanju vlastite političke stranke.

– Apsolutno je nužno ponuditi građanima jednu autentičnu stranku, koja će se zalagati za ispravne ciljeve. Svi postojeći modeli su potrošeni. Nas neće zanimati samo sudjelovanje u vlasti temeljem političke korupcije. Zalagat ćemo se, prije svega, za novu političku kulturu – kulturu odgovornosti.

Nije li se proces osnivanja stranke ipak malo oduljio, budući da ste još početkom prošle godine napustili Klub zastupnika Domovinskog pokreta?

– Ne, odmah sam tada znala da će stranka biti osnovana, s obzirom na stanje hrvatske političke scene. Javilo nam se toliko ljudi da možemo odmah osnovati i šest stranaka. Stranka je alat za donošenje potrebnih promjena u Hrvatsku, što je naš jasan cilj. Urediti Hrvatsku bit će intencija stranke koju ćemo formirati za mjesec, dva. Hrvatska to može i Hrvatska to hoće. Uređenje države nije nerealno, kako to tvrde vladajuće strukture kojima je interes da se ništa ne mijenja. Nije na nama da vodimo ideološke bitke, nego da sredimo Hrvatsku.

Slučaj Šota

Neki ste dan u govoru u Saboru ocijenili da je pravosuđe ipak najveći problem Hrvatske?

– To je doista tako. Prosječan hrvatski građanin danas strada i zbog najmanjeg duga, zbog kriminalnog, pljačkaškog Ovršnog zakona, kakvog valjda nema nigdje drugdje u svijetu, izbacuje ga se iz njegovog doma. Istodobno, taj građanin svjedoči kako si pripadnici vladajuće strukture, nazivajući se stručnjacima i kako sve ne, međusobno opraštaju dugove u visini milijarda kuna, a to je porezni novac. Ukazuje to da u Hrvatskoj nemamo funkcionalnu vladavinu prava, da svi građani nisu jednaki pred zakonom, iako im Ustav to jamči. Dakle, hrvatsko pravosuđe je suspendirano, a posljedice toga trpi i gospodarstvo. Nitko normalan neće investirati u državu s ovakvim pravosuđem. U Hrvatskoj je nepravda toliko opipljiva da je to nepodnošljivo.

Posebno ste u tom svom istupu u parlamentu apostrofirali Veljka Miškulina, odlazećeg predsjednika Županijskog suda u Rijeci. Ustvrdili ste da on posjeduje veliko bogatstvo za nekoga tko je cijeli život državni službenik, takve bi sumnje u nesrazmjer imovine trebalo nečim potkrijepiti?

– Taj gospodin je simbol netransparentnosti i zlouporabe pravosuđa. On se druži s dubioznim ljudima poput Mirka Pavičića, poznatog po dubioznom poslovanju, offshore tvrtkama. Taj Miškulin, postoji svjedočenje o tome, izravno na sudu pomaže čovjeku koji je namjeravao ubiti nečiju djecu. Riječ je o slučaju Slavice Šote i bivšeg šefa riječke krim-policije Željka Kruneša. Kako to da se sve te stvari znaju, a da ih sudstvo tako pasivno promatra? Mogu Miškulin i njegovi, Mirko Pavičić i Slavko Linić, misliti da su nedodirljivi, sigurno. Ali, čim u Hrvatskoj profunkcionira pravni poredak, prestat će biti sigurni.

Podrijetlo imovine

Zašto Slavko Linić, pa nema protiv njega nikakvih postupaka?

– To što ih nema, ne znači da ih ne bi trebalo biti. Hrvatski zakoni su uglavnom u redu, ali zakonima se manipulira, Šeks, Plenković i svi koji to rade morat će zbog toga odgovarati. Kada Državno odvjetništvo ne procesuira neko kazneno djelo, samo čini kazneno djelo. Kao što pekar peče kruh, DORH bi morao progoniti kriminal, ali oni to ne rade i otuda naši problemi. Kako objasniti da premijer Plenković javno, u nazočnosti televizijskih kamera, daje upute DORH-u da ne istražuje korupciju njegovih ministara, nego Danijela Bezuka? U uređenoj državi takav čovjek već sutradan ne bi bio premijer.

Kako urediti pravosuđe?

– Nedavno su suci Visokog kaznenog suda odbili odgovoriti na pitanja o prihodima, osim svoje plaće, koja im je poslao predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Nisu htjeli biti niti minimalno transparentni. Mi ćemo, uz Božju pomoć, uvesti sustav u kojem će se morati dokazati podrijetlo imovine, neće imovinska kartica biti dovoljna. To je ključ. Ne može predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović imati ušteđevinu deset milijuna kuna, a da ga se ne pita odakle mu taj novac.

Šeparović je bio odvjetnik.

– Je, imao je odvjetnički ured. Zato sam prije godinu dana zatražila od Vlade odgovor na zastupničko pitanje koliko je Šeparovićev odvjetnički ured uprihodio od državnih tvrtki, ali ništa još nisam dobila. Makar bi ovaj podatak morao biti na web-stranici jer je riječ o novcu poreznih obveznika. Ako državne tvrtke angažiraju Šeparovića, genijalnog JNA pravnika, ja imam pravo znati koliki mu je honorar isplaćen, ali iz Vlade mi godinu dana ne odgovaraju. To je taj nered o kojem govorim, kad ne bude nereda, nestat će i ta vladajuća oligarhija u Hrvatskoj. Oni su toga itekako svjesni.