Svega nekoliko dana nakon što je u Saboru prihvaćeno prvo čitanje izmjena Kaznenog zakona, kojima se, osim uvođenja kaznenog djela femicida, predviđa sankcioniranje neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidnih i dokaznih radnji, Vlada je najavila dodatne promjene ovog svog prijedloga.

Tijekom eventualnog curenja informacija iz istraga ocjenjivat će se, po novom, je li to bilo u pretežitom javnom interesu ili interesu obrane.

Odvjetnica Vesna Alaburić smatra da oporba i novinari nisu pretjerivali kada su tvrdili da bi prvo čitanje izmjena KZ-a predstavljalo opasnost.

– Zaista je to bilo opasno. Željelo se kriminalizirati samo ono otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji koje ima cilj da se taj sadržaj učini dostupnim javnosti.

Otkrivanje tih sadržaja nekom državnom dužnosniku ili osobi iz takozvanog krim miljea ili bilo kome drugome tko doista može utjecati ili barem pokušati utjecati na kazneni postupak ili imati neku korist od dobivene informacije, ostalo bi izvan domašaja takve zakonske odredbe.

Nadalje, činjenica da je to kazneno djelo mogao počiniti i osumnjičenik dokazuje da svrha predloženog rješenja nije bila zaštita presumpcije nedužnosti ili privatnosti osumnjičenika ili neki drugi interesi obrane.

Opravdane reakcije

Hoće li onda ovo sada biti značajno poboljšanje?

– Značajno je poboljšanje da postupanje u javnom interesu isključuje protupravnost, odnosno postojanje tog kaznenog djela.

Kriterij javnog interesa ključan je u svim sporovima protiv novinara i nakladnika, važan je i u sporovima protiv prijavitelja nepravilnosti, a i u nizu kaznenih i drugih sudskih postupaka.

Premijer Andrej Plenković tvrdi da Vlada nije popustila, kako se vama to čini?

– Ne bih govorila u terminima popuštanja, pobjede i sličnima. Vlada je predložila rješenje koje nije bilo dobro, pa je u javnoj raspravi zbog toga doživjela žestoke, argumentirane i opravdane reakcije.

Dobro je da je Vlada ozbiljno analizirala te reakcije i prihvatila sugestije. Uostalom, to je i svrha javnih rasprava. A uvijek je dobro da predlagatelj ne tvrdoglavi na svojem prijedlogu i da ga promijeni sukladno pametnim sugestijama.

To će sada biti dobro i potrebno zakonsko rješenje?

– Najnoviji prijedlog, uz neke nomotehničke korekcije, bit će bolje rješenje. Je li to doista dobro i potrebno, nisam sigurna. Možda bi bilo bolje članak 307. Kaznenog zakona, koji sada uređuje povredu tajnosti postupka, promijeniti na odgovarajući način, tako da se konzistentno uredi pitanje otkrivanja podataka iz prethodnog kaznenog postupka.

Najveću zaštitu treba osigurati za podatke koji se na temelju zakona ili odluke utemeljene na zakonu smatraju tajnima, a podatke kojima se ne štiti presumpcija nedužnosti, privatnost osumnjičenika ili neki interes učinkovitog kaznenog postupka ne bi uopće trebalo posebno štititi.

Ostaju podaci kojima se može povrijediti neko pravo osumnjičenika ili interesi kaznenog postupka, a za njih mora vrijediti pravilo da javni interes isključuje protupravnost, naravno ako je s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja pretežniji od drugih prava i interesa kojima je suprotstavljen.

Vlada inzistira da samo uvodi europske standarde.

– Nesporno je da se u svim zemljama kazneni postupak sastoji od dva dijela – predraspravnog i raspravnog. Za predraspravni ili prethodni postupak vrijedi pravilo tajnosti, odnosno nejavnosti, dok su rasprave u pravilu javne.

Zato za predraspravnu fazu vrijede zabrane neovlaštenog otkrivanja podataka i ograničenja u izvještavanju. Granica ograničenja je – javni interes.

To su standardi koji u našem pravnom sustavu postoje desetljećima. Vlada ih je početnim prijedlogom zanemarila.

Kada je premijer prvi put govorio da će se mijenjati Kazneni zakon, rekao je da mu curenje informacija iz istraga radi političku štetu i da to neće više dopustiti. Sada dužnosnici Vlade i HDZ-a uglavnom ističu da se želi zaštititi presumpciju nevinosti. Što mislite, koji je pravi motiv iza ovog zakona?

– Prvo predloženo rješenje nikako se nije moglo opravdati zaštitom presumpcije nedužnosti, jer su javne reakcije na objavljene transkripte, poruke i razna izvješća kazivale da se povrijeđenima osjećaju osobe koje nisu osumnjičene, ali ih osumnjičenici spominju u raznim kontekstima.

Moj je dojam da se željelo spriječiti »curenje« takvih podataka.

Današnja procedura

Ako se izmjene Kaznenog zakona usvoje u Saboru u ovom obliku, sudovi će ocjenjivati javni interes eventualne objave podataka iz neke istrage. Je li objava korespondencije između glasnogovornika Vlade Marka Milića i tadašnjeg predsjednika Uprave Hrvatskih šuma bila u javnom interesu?

– Svaki razgovor državnih dužnosnika, čelnika državnih i javnih institucija koji se odnosi na pogodovanje, neetičko ili protupravno postupanje jest tema od javnog interesa.

Zato novinari, mediji i nakladnici nikad ne bi smjeli snositi nikakve štetne posljedice ako o takvim razgovorima izvještavaju ili ih komentiraju. Bez toga nema javne kontrole nad radom državnih i javnih institucija.

Isto, pretpostavljam, vrijedi i za poruke dužnosnica Vlade u kojima se spominje AP.

– Također tema od nespornog javnog interesa.

Hoće li onda izmjene Kaznenog zakona ispuniti svrhu ako će sudovi zauzimati stav da je objava komunikacije državnih dužnosnika u javnom interesu?

– Ako je svrha spriječiti objavljivanje sadržaja komunikacije državnih dužnosnika, onda izmjene KZ-a neće ispuniti tu i takvu svrhu.

Protivnici tih izmjena povezuju ih s izborom Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Činjenica jest da je od četvero kandidata on iskazao najveći entuzijazam za taj zakon. Je li opravdano onda ove dvije stvari promatrati kao svojevrstan paket?

– Koliko je meni poznato, Ivan Turudić nije pričao o pojedinostima predloženog zakonskog rješenja, nego je govorio kako je normalno da za izvještavanje o prethodnom kaznenom postupku vrijede posebna ograničenja, a da u našem Kaznenom zakonu postoji »rupa« koja se odnosi na nejavni dio prethodnog postupka, pa da to treba zakonom urediti.

To što je govorio je točno.

Vi ste nedavno vrlo pozitivno govorili o proceduri izbora glavnog državnog odvjetnika. Vjerujete li da premijer Plenković nije već u startu, kada je tek okončan javni poziv, znao koga će od prijavljenih Vlada predložiti Saboru?

– Današnja procedura mnogo je bolja nego ranije. Ranije je Vlada po nepoznatim kriterijima i postupcima donosila odluke o prijedlogu kandidata za glavnog državnog odvjetnika.

Danas bira kandidata između osoba koje su se same kandidirale i ponudile programe, podaci o tome su javno dostupni, s kandidatima se javno razgovara i mediji o tome izvještavaju.

Ne vjerujem da bi ijedna ozbiljna Vlada predložila osobu koja se u tim javnim sučeljavanjima pokazala inferiornom.

Ja vam doista ne mogu odgovoriti na pitanje je li premijer odmah znao da će predložiti Turudića, a naravno da ta mogućnost nije isključena.

Stajalište je vladajuće koalicije da je Turudić najbolji kandidat, dijelite li ga i vi?

– Ne znam je li Turudić najbolji kandidat, jer ne poznajem dvojicu kandidata koji su državnoodvjetnički dužnosnici. Ali, mislim da je Turudić dobar kandidat i da može u Državno odvjetništvo unijeti novu energiju.

Što mislite o argumentima da Turudićevim protivnicima smeta to što je on bio hrvatski branitelj i poništio presudu kardinalu Stepincu?

– Moram priznati da nikad nisam čula da nekome smeta što je Turudić bio branitelj, a poništenje presude kardinalu Stepincu zbog nepravičnosti suđenja nije uopće sporno.

Kritike Turudića, koliko je meni poznato, odnose se samo na neke njegove javne istupe, privatna druženja i, najnovije, navodno besplatno dobivanje odjeće.