Veljko Kajtazi, zastupnik romske nacionalne manjine, dio je parlamentarne većine. To ga čini važnim zastupnikom, jer i Kajtazija se pita i njegov je glas značajan. Ali, on ističe da njegova pozicija ipak nije jedinstvena u Europi.

– Nisam ja izuzetak. Unatrag pet godina postoji RIPO, romska interparlamentarna organizacija, koju su osnovali zastupnici iz Makedonije, Mađarske, Rumunjske i Slovačke.

Moram vam reći da, za razliku od Hrvatske, u Makedoniji je jedan Rom već dugo i ministar bez resora. U Europskom parlamentu prije smo imali dvije žene, a sada su nam zastupnici dva muškarca, iz Njemačke i Slovačke. Naravno, drukčiji je izborni model.

Oni su birani na stranačkim listama, a ne kao zastupnici romske manjine.

– To nisam ni ja. Volio bih da sam isključivo zastupnik romske nacionalne manjine, ali ja u Saboru predstavljam i njemačku i još deset manjina.

Krasno bi bilo da se uvede zastupnik samo romske nacionalne manjine, budući da mi nemamo svoju matičnu državu.

Mi smo jako tužni kada nam na velika događanja koja organiziramo, primjerice povodom Svjetskog dana Roma, ne dođe predsjednik Republike ili premijer, a ostalim nacionalnim manjinama to nije toliko bitno jer sigurno će im doći netko iz njihove države, veleposlanik ili netko drugi.

Kap u moru

Kako ste tijekom ovog mandata surađivali s premijerom Andrejom Plenkovićem?

– On je ne početku u plan Vlada uvrstio i Nacionalnu strategiju za Rome. Dolazio je i na naše događaje. Zadovoljan sam postignutim u protekle skoro četiri godine, uspjeli smo unaprijediti status Roma u Hrvatskoj, iako uvijek može bolje.

Ono što sam obećao svojim biračima i što smo definirali u operativnom programu Vlade za romsku nacionalnu manjinu, u najvećoj je mjeri riješeno ili je pri kraju.

Skoro da je završen proces legalizacije stambenih objekata, pokrenuli smo program stambenog zbrinjavanja i poboljšanja životnih uvjeta Roma, povećali smo učeničke stipendije, oni sada mogu učiti i jezik i povijest Roma…

Gradi se romski memorijalni centar u Uštici pokraj Jasenovca, a za koji ćemo dan otvoriti našu središnju knjižnicu.

U brojnim romskim naseljima unaprijedili smo infrastrukturu. U nekima 70 godina nije bilo ulične rasvjete, čekalo se da dođe jedan Kajtazi i postavi je.

Koliko je unatoč tome i dalje teško biti Rom u Hrvatskoj?

– Bit će nam teško sve dok ima određenih predrasuda prema Romima. Hrvatsko društvo se mora promijeniti. Navest ću vam primjer iz osobnog života. S 18 godina sam 1978. došao u Zagreb i upoznao prekrasnu curu i sve je ispočetka bilo odlično.

Pratila je moje treninge karatea, imam crni pojas, bio sam prvak Hrvatske, u reprezentaciji Jugoslavije, radio sam i studirao i, znači, nema boljeg.

Ali, jednu večer nas dvoje ležimo u krevetu i ja joj kažem: »Znaš, zaboravio sam ti reći da sam ja Rom«. U tom je trenutku među nama bilo gotovo.

Nije do tada sam shvatila da ste Rom?

– Nije, ali nakon toga mi je rekla da što će joj mama kazati ako sazna da joj je dečko Rom. Pitao sam je kakve veze njezina mama ima s nama ako smo si rekli da se volimo, ali nije se tu više moglo ništa učiniti. Zar onda nije teško biti Rom?

Tvrdite da se u tom kontekstu ništa nije promijenilo od 1978.?

– Nešto je, moja supruga također nije Romkinja. Ali, to je kap u moru, u tisuću slučajeva možda jedan takav.

Negdje je u europskim državama Romima lakše?

– Naravno. U pravilu je tako da što je država gospodarski razvijenija, položaj Roma je bolji. Mi imamo odlične starteške dokumente, ali što to vrijedi ako se oni ne provode. U Njemačkoj, recimo, nećete na semaforu naići na Roma koji prosi.

A tek Romi u Engleskoj, njihov Tyson Fury je svjetski boksački prvak i niti u jednom trenutku se ne srami reći da je Rom. U Hrvatskoj puno naših za koje znamo da su Romi ne žele se tako izjašnjavati.

Nešto ne štima

U posljednje vrijeme Rome se uglavnom spominje kao zlostavljače ostalih stanovnika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

– Romi jako dugo žive u Međimurju, koje spada među najrazvijenije sredine u Hrvatskoj. No, u tom Međimurju romska naselja su u najgorem stanju i najviše je problema. Ne možemo ni sredstvima iz EU fondova obnavljati infrastrukturu u tim naseljima, jer nam index razvijenosti Međimurja to ne dopušta.

Nešto ne štima i to je razlog mog sukoba sa županom Matijom Posavcem. On romsku zajednicu koristi kao objekt politike, a ne daje joj ono što joj pripada.

Ne uvažava Rome, Vijeću romske nacionalne manjine nije osigurao prostor za rad, čak im uskraćuje novac iz županijskog proračuna koji moraju dobiti.

Posavec skuplja poslušnike među Romima, a istovremeno nikad još nije bio u nekom romskom naselju.

Želite li reći da je župan Posavec rasist?

– Neću to reći, ali tako se ponaša. Posavcu i drugim političarima iz velikih stranaka smeta Kajtazi jer im više ne pali: »Ma, ja Rome kupim za pivo i kobasicu«.

Uveo sam određeni red i 80 posto Roma je danas u Hrvatskoj ujedinjeno.

Stanovnici Međimurja nemaju nikakvog razloga buniti se na ponašanje Roma? Nećete valjda reći da svi oni izmišljaju da ih pojedini Romi maltretiraju.

– Mislim da oni nisu uopće imali razloga prosvjedovati. Mi rješavamo romska naselja, a ne oni.

U tim naseljima nije stotinjak nego i po dvije tisuće i veća su od nekih općina. Što bi bilo da u jednoj hrvatskoj općini nema struje, vode, kanalizacije i interneta?

Romska naselja nemaju ništa od toga. Jedino što smo sada počeli asfaltirati ulice i graditi dječja igrališta.

Nemoguće je da svi koji se žale na Rome izmišljaju da su bili žrtve nekih njihovih postupaka.

– Nikad nisam rekao da izmišljaju, ali svaki počinitelj ima svoje ime i prezime, ne smije se generalizirati. Zbog toga što me cura napustila, ja ne tvrdim da su svi Hrvati loši ljudi. Zalažem se za to da se kazni svakoga tko napravi neki prekršaj, bez obzira kojoj naciji pripadao. Romi ne žele ništa više nego svi ostali hrvatski građani.

Ima li neki lokalni političar s kojim ste u dobrim odnosima?

– Komuniciram i surađujem sa svim gradonačelnicima i načelnicima općina. Dio ih je izabran i zahvaljujući glasovima pripadnika romske zajednice. I Romi su Međimurci.

Ideologija nije važna

Pripremate li se za parlamentarne izbore?

– Oni koji rade ne moraju se bojati birača. A ja u Saboru radim devet godina i nimalo se ne bojim izaći na izbore.

Imate li informacija jesu li u njemačkoj nacionalnoj manjini, vašim glavnim konkurentima, pronašli kandidata koji bi vas mogao pobijediti?

– Ne znam spremaju li koga. Njihovog Roberta Bosaka, koji je imao i podršku HDZ-a, pobijedio sam na izborima 2015. i 2016. Moram naglasiti da odlično surađujem sa svim nacionalnim manjinama koje predstavljam u Saboru, posebno s njemačkom.

I s njemačkim veleposlanstvom u Zagrebu sam u izvanrednim odnosima. Organizirali smo u ovom mandatu veliki skup Nijemaca. Na prošlim izborima dobio sam 19 glasova pripadnika njemačke nacionalne manjine, a ove godine očekujem ih i više.

Osim što ste Rom i zastupate nacionalne manjine, vjerojatno imate i neki svjetonazor. Kako biste se definirali, kao ljevičar, liberal, konzervativac?

– Ja sam predstavnik ukupno 12 nacionalnih manjina. Unutar romske zajednice imamo i ljevičara i desničara, ali ja odluke donosim na način koji koristi svima, a ne na osnovu mojih političkih stavova i ideologije.

Dobro, ali koja je vaša politička orijentacija?

– Pomagati romskoj zajednici što više mogu. Ne bih se ideološki određivao.

U vašem Klubu nacionalnih manjina ima zastupnika koji su jasno vrijednosno određeni, niste svi isti.

– Neovisno o svjetonazoru nas osmero, mislim da smo svi skloni shvaćanju politike na način da nam je primarno pomagati vlastitoj zajednici.

Što mislite o političkom djelovanju predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, koji je iz vašeg Kluba nekako javno najeksponiraniji?

– Mislim da je on jako puno učinio za Srbe u Hrvatskoj, čak u međunarodnoj politici. Ali, s obzirom da Srbi imaju svoju matičnu državu, ja se u svom radu ne bavim njima ni Pupovcem.

Cijenim doprinos HOS-a

On je već najavio da ne bi podržao Vladu koju bi Plenković eventualno formirao s Miroslavom Škorom i njegovim blokom, u kojem je i zastupnik Hrvoje Zekanović s kojim se vi povremeno sukobljavate u Saboru. Možete li vi unaprijed reći isto što i Pupovac?

– Svi koji bi podržali način rada koji je uspostavio gospodin Plenković, mogu sa mnom razgovarati.

Isključivo ste fokusirani na Plenkovića, nije moguće da koalirate s Davorom Bernardićem?

– Svi koji mi žele pomoći u afirmiranju romske nacionalne manjine, mogu sa mnom razgovarati. Bio sam dio parlamentarne većine i u mandatu premijera Zorana Milanovića. Dakle, ja mogu surađivati i sa SDP-om, ne samo s HDZ-om.

Kakva su vam iskustva s predsjednikom Zoranom Milanovićem?

– Dobro smo surađivali dok je bio premijer. Očekujem da će za Rome Milanović kao predsjednik učiniti više nego kao premijer. Nedavno je bio u Uštici, na komemoraciji na romskom roblju, i to smatram jako važnom porukom.

U Jasenovcu je Milanović tom prilikom izjavio da spomen ploču HOS-a s natpisom »Za dom spremni« treba baciti. Slažete li se s njim?

– Ta ploča koja je bila u Jasenovcu, pokraj romskog groblja, nama je Romima bila neprihvatljiva. S tim da žrtve postrojbe HOS-a, koje su postale regularna vojska, treba komemorirati. Cijenim njihov doprinos za ovu zemlju.

Dobio sam više glasova nego Jandroković

Na posljednjim parlamentarnim izborima dobili ste samo dvije tisuće glasova, a u Saboru ste posve jednaki ostalim zastupnicima. Je li to baš pravedno rješenje?

– Dobio sam u mojoj izbornoj jedinici 53 posto glasova, a Romi su masovno izašli na izbore, u pojedinim naseljima i do 80, 90 posto.

To znači da sam ja legitiman zastupnik.

Drugim zastupnicima je za mandat trebalo puno više glasova.

– Jesam li ja kriv što Roma ima u Hrvatskoj 10 ili 20 tisuća, a ne više? Osim toga, Gordan Jandroković je na izborima dobio 800 glasova, a ja dvije tisuće.

Jandroković je bio na HDZ-ovoj listi, preferencijski glasovi su nešto drugo.

– Ali, dobio je 800 glasova. A ima u Saboru zastupnika i s manje glasova. Da sam na stranačkoj listi, sigurno bih dobio više glasova od njih.

Što se tiče moje izborne jedinice, njemački zastupnik Nikola Mak jednom je mandat osvojio sa samo 150 glasova, ja sam uspio značajno povećati odaziv birača, naročito, naravno, Roma.

Čuda sam napravio od 2011. Uz ogromnu pomoć Saveza Roma u Hrvatskoj »Kali Sara«, bez njih bi malo toga mogao učiniti.