Weekend Media Festival u Rovinju donio je na dnevni red i jednu vrlo aktualnu temu, a to je obiteljsko nasilje, unutar panela o aktivizmu, gdje su čelnica kluba zastupnika platforme Možemo! Sandra Benčić, ali i čelnica inicijative Spasi me Jelena Veljača poručile kako apsolutno nije upitno da Poliklinika za zaštitu djece i mladih i nakon ostavke dugogodišnje ravnateljice Gordane Buljan Flander itekako mora dalje postojati i nastaviti rad, ali i kako se moraju provesti sve istrage koje su potrebne oko rada te institucije, pa i međunarodne evaluacije.

Sve je potencirano nakon još jednog brutalnog slučaja obiteljskog nasilja u Zagrebu, gdje je otac ubio svoje troje djece, pa je tema izazvala veliki interes svih u Rovinju.

Mediji su ovih dana pisali kako je inicijativa Spasi me “suršila” upravu Poliklinike, no Veljača je o tome rekla:

– Nismo mi ništa srušili, mi gradimo, gradimo svijest o problemu institucionalnog nasilja, o tome da se korisnici sustava, naročito preživjeli nakon obiteljskog i seksualnog nasilja, boje tog sustava, umjesto da mu mogu vjerovati, kazala je Veljača.

Poliklinika mora postojati, dapače, ali činjenica da su iz tog sustava žene uglavnom izlazile dodatno traumatizirane, i to u velikom broju, ne može biti samo statistička pogreška. Zato oni koji imaju mehanizme trebaju provesti sve istrage, kazala je Veljača.

Govoreći konkretno o slučaju ravnateljice Buljan Flander, kazala je:

– Nažalost, ravnateljica je u maniri političkog narcizma, umjesto da dostojanstveno karijeru završi predavanjem svojeg znanja mlađima, vodila tu instituciju. Taj politički narcizam je prevladao, tvrdi Veljača.

– Da, Poliklinika treba proći međunarodnu evaluaciju, zbog primjene fenomena “otuđenosti djeteta”, za kojega nije sporno da li postoji, nego kako se u pravnom sustavu tretira tu pojavu i na čiju štetu, kazala je Sandra Benčić iz Možemo!

Naravno, dodala je, da nije postojala Poliklinika na kojoj rade mnogi stručnjaci, problem seksualnog nasilja nad djecom ostao bi neprepoznat u hrvatskoj državi i zato je uloga Poliklinike izrazito vrijedna, ali pitanje upravljanja njome je drugo pitanje, kazala je Benčić.

Jelena Veljača govorila je o nastanku inicijative Spasi me koja danas na društvenim mrežama ima 60.000 pratitelja, a po njenoj procjeni čak 40.000 članica su žene koje su i same žrtve seksualnog ili obiteljskog nasilja.

– Spasi me sudjeluje zajedno s Vladom u nizu izmjena zakona, ali ono što smo naučile u svom aktivizmu jest da u Hrvatskoj glavni problem nisu čak ni zakoni nego prakse, od policije, preko centara za socijalni rad do sudova. Žene izlaze traumatizirane iz hrvatskih institucija, kazala je Veljača, dodajući da je kritika dijela javnosti o tome da u njihovoj inicijativi nema stručnjaka za socijalne teme – impotentna. Mi smo prepoznali jedan društveni problem i aktivirale se, a struku maksimalno poštujemo i s njom surađujemo, kazala je Veljača.

Tema je bila i obnova od potresa, gdje aktivisti djeluju u udruzi SOS Zagreb.

– Proces obnove za nas je ogromna frustracija. Naš prijedlog kod izmjena zakona o obnovi će biti da obnova bude vezana uz javnu sigurnost, dakle zgrade kao takve, a ne za privatno vlasništvo nad stanovima, i sve mora biti provedeno kroz jednu instituciju. Ovo je neefikasno, ocijenila je Sandra Benčić.

Riječ je bila i o aktivističkom organiziranju prosvjeda, o čemu Benčić kaže:

– Nema te vlasti koja se ne boji snage prosvjeda, zato su oni važni za nametanje određenih političkih agendi. Bez obzira na efekt velikog prosvjeda o obrazovanju 2016. godine, politika je shvatila da je to tema koja u Hrvatskoj mobilizira javnost. Prosvjedi su ono što građanima daje osjećaj moći, poručila je dugoogodišmnja aktivistkinja Benčić. Sada kad je u “establishmentu” poručuje: “Važno je zadržati svijet o sebi, i uvijek jednom nogom biti u instituciji, a drugom na cesti”.