Na Odjelu za neurokirurgiju Opće bolnice Zadar medicinski tim predvođen neurokirurgom Ivicom Franciškovićem jučer je prvi put napravio nadomjestak kosti lubanje isprintane 3D printerom.

U operaciji koja je trajala dva i pol sata pacijentu je rekonstruirano područje iznad lijevog uha, do vrha lubanje, naprijed do čela i iza do tjemene kvrge. Kako tumači doktor Ivica Francišković, rodom Riječanin, u ovakvim je slučajevima, kada su u pitanju veći defekti, poprilično zahtjevno modelirati golim rukama.

Ušteda vremena

– Kao prvo, na ovaj se način uštedi vrijeme jer se kost može pripremiti prije nego što padne rez. Dakle, kost bude spremna kada započne operacija. Druga dobra stvar je što je estetski ponekad to jako teško izmodelirati, ako su u pitanju veći defekti. Naprimjer, ako je zakrivljenost lubanje velika, onda vi to ne možete savršeno izmodelirati, ili je previše izbočeno ili preravno, pa estetski ružno izgleda. U redu je ručno modelirati za male defekte od, primjerice, dva ili tri centimetra, ali ovaj pacijent je imao deset centimetara defekt u svim smjerovima i to je jako teško izmodelirati, tumači dr. Francišković.

Neurokirurg objašnjava da je u pitanju operacija koja se radi nakon što se pacijentu ukloni kost, najčešće zbog traume glave. On bez kosti bude godinu, godinu i pol dana, sve dok se mozak ne sanira i smiri, odnosno dok se ne vrati u svoje nekakvo prvobitno stanje. Onda se planira vraćanje kosti, odnosno kranioplastika.

Kosti po mjeri napravljene su koristeći posebne 3D CT skenove pacijentove lubanje na temelju kojih je isprintan kalup.

– Pacijenta se najprije treba snimiti CT-om. Preoperativno snimanje i pripremu radila je naša doktorica Iva Pavić, neuroradiologinja. Potrebno je, dakle, napraviti posebnu snimku i onda se proizvođaču šalje ta snimka na temelju koje oni rade kompjutorsku rekonstrukciju. Ja u toj fazi mogu korigirati ako je što potrebno, primjerice debljinu kosti, objašnjava doktor Francišković.

Savršena preciznost

U 3D printani kalup potom se stavlja materijal koji se zove koštani cement, a u kalupu se napravi implantat koji kirurg ugrađuje u pacijenta tijekom operacije. Do sada su kirurzi sami oblikovali implantat rukom, čime se dakako ne može postići savršena preciznost kao što je to korištenjem tehnologije.

– Dosad se modeliranje radilo rukom, ali 3D printanje je bolje jer nemate što misliti. Imate kalup u koji se izlije taj materijal, takozvani koštani cement, a model se radi na temelju simetrije s dugom stranom, na taj se način napravi kost koja pacijentu treba. Napravi se apsolutna simetrija, ističe doktor.