ZAGREB – Vlada je na posljednjoj sjednici usvojila Strategiju regionalnog razvoja za razdoblje do kraja 2020. godine i po tom bi se dokumentu u istom razdoblju u prevladavanje regionalnih razlika i podizanje kvalitete života, ali i konkurentnosti svih regija, trebalo potrošiti 32,26 milijardi kuna, od čega više od 15 milijardi kuna iz fondova Europske unije.

No, kakve bi to nove mjere država trebala provoditi da se smanje velike razlike između pojedinih krajeva u Hrvatskoj iz  dokumenta napisanog na  325 stranica, nije jasno. Vlada, primjerice, konstatira veliko iseljavanje stanovništva, ili odlazak liječnika, u čemu po broju prednjače Zagreb i Primorsko-goranska županija, i zaključuje kako je takav trend nužno zaustaviti, ali ne kaže i kako će to učiniti. Tako se primjerice navodi i da broj liječnika i hitnih medicinskih službi u Jadranskoj Hrvatskoj, odnosno županijama s velikim udjelom turizma u gospodarstvu, ne odgovara potrebama u turističkoj sezoni i da takvo stanje treba promijeniti. No, ne navodi se i kako će to učiniti.

Neosvježeni podaci

Sve ocjene stanja, pa i najave što je nužno mijenjati,  poznate su i iznesene u prvoj polovici dokumenta,  dok preostalih oko 160 stranica zauzimaju prilozi, najčešće tabele sa statističkim podacima koji su  u brojnim slučajevima stari i po četiri ili pet godina.

No, možda najzanimljiviji detalj kojim se Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova pozabavilo u strategiji je pokušaj da se izračuna fiskalni kapacitet pojedinih županija, ali tako da se ne analizira samo novac koji su prikupile i potrošile županije, nego na osnovi rasporeda prihoda i rashoda iz proračuna opće države koji su prikupljeni po pojedinim županijama.

Ni to nije sačinilo samo Ministarstvo, niti se potrudilo osvježiti podatke, nego se poziva na rezultate analize koje su sačinili Bajo, Primorac, Sopek i Vuco (2015.). Iako se u općem proračunu ne vodi statistika o lokacijski prikupljenim i potrošenim sredstvima, analiza četvorke s Instituta za javne financije, u kojoj su oni  nastojali što vjernije pratiti prihode iz proračuna opće države koji se prikupljaju i rashoda koji se troše na području pojedine županije, uključujući i plaće i mirovine, pokazala je da su samo četiri hrvatske županije, uključujući i Grad Zagreb, neto uplatitelji sredstava u proračun.

To znači da se na njihovom području prikupi više novca nego što se u kasnijoj raspodjeli potroši. Uz  Grad Zagreb, to su još samo Primorsko-goranska, Istarska i Zagrebačka županija. Uvjetno rečeno, da su te županije države, one bi poslovale u plusu, dok bi sve ostale imale minus.

Fiskalne pozicije

U Zagrebu se tako godišnje prikupi više od 40 milijardi kuna, a potroši  oko 26 milijardi kuna, što znači da Zagreb u tom smislu doprinosi s više od 13 milijardi kuna. U  Primorsko-goranskoj županiji skupi se 10,5 milijardi ,a potroši 9,8 milijardi kuna.

Analiza fiskalnih pozicija županija po stanovniku pokazuje da se u Zagrebu po stanovniku Grada u proračun opće države u prosjeku uplati 17,2 tisuće kuna više nego što se iz njega potroši. Na drugom mjestu nalazi se Istarska županija koja bilježi prosječan višak od 3,8 tisuća kuna po stanovniku. Slijedi Primorsko-goranska županija s viškom od 2,5 tisuća kuna po stanovniku. To znači da se, kad je u pitanju PGŽ, godišnje u proračun opće države  po stanovniku uplati 35.616 kuna, a  da se potroši  33.142 kune po stanovniku.

Takva situacija ne čudi ako se zna da je čak 18 hrvatskih županija ima BDP po stanovniku ispod nacionalnog prosjeka. Posljedica je to velikog odstupanja Zagreba u odnosu na ostale hrvatske krajeve čiji je BDP po stanovniku 77 posto većih od nacionalnog prosjeka  i tek ga dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska  slijede u tome i imaju BDP po stanovniku iznad hrvatskog prosjeka.

On je u PGŽ-u za 26,2 posto veći od nacionalnog prosjeka, a u Istarskoj županiji 24,3 posto. S druge strane, u Brodsko-posavskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Virovitičko-podravskoj nije dosegnuto ni 60 posto nacionalnog prosjeka koji je nešto veći od deset tisuća eura. Vlada u Strategiji osim dobre volje nije otkrila konkretne mjere kojima bi smanjila te razlike, pa je za očekivati da će to učiniti u zakonima koje bi trebala predstaviti nakon što parlament prihvati Strategiju.