U tržište ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, koje često ide na štetu starijih osoba koje ih sklapaju, napokon se uvodi kakva-takva kontrola. Tako će uskoro profunkcionirati Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, elektronička baza podataka koja će sadržavati evidenciju o osobama koje su sklopile takve ugovore, što bi trebalo omogućiti bolju kontrolu nad brojem ugovora po jednom uzdržavatelju. U ovom trenutku u Hrvatskoj nema podataka o tome koliko starijih osoba ima takve ugovore jer država godinama nije uspostavila registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Novi pravilnik

Nedavnim je izmjenama Zakona o obveznim odnosima propisano da jedna osoba, odnosno ustanova, može sklopiti maksimalno tri takva ugovora, kako bi se izbjegle zloupotrebe ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju radi stjecanja imovinske koristi. U praksi, naime, taj broj ugovora nije bio ograničen, a događalo se da su starije osobe koje potpišu takav ugovor i predaju svoju nekretninu u zamjenu za doživotnu skrb, izložene prevarama, povredama dostojanstva i zlostavljanju te zanemarivanju od strane svog uzdržavatelja.

Sada se donosi Registar ugovora, koji će poslužiti da bi se znalo jesu li ugovaratelji već sklopili ugovore, i koliko njih. Prema novom pravilniku koji uređuje to područje, postupak prijave u registar obavljat će javni bilježnici koji će u registar morati odmah upisivati svako sklapanje ili raskid ugovora, eventualno pokretanje postupka za raskid ugovora i njegov ishod, kao i druge podatke vezane uz status pojedinog ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Registar će voditi Hrvatska javnobilježnička komora, a on neće biti javan, što znači da će uvid u njega imati samo javni bilježnici, sudovi i Hrvatski zavod za socijalni rad.

Pristup će, osim ovih institucija, imati i osobe upisane u registar, kojima je javni bilježnik ili nadležni sud uz predočenje identifikacijske isprave ovlašten izdati potvrdu o podacima u Registru, koja među ostalim sadrže podatke o broju sklopljenih ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te podatke o javnom bilježniku ili sudu koji je ovjerio taj ugovor.

Korak dalje

U Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH) nisu posve zadovoljni ovakvim rješenjem, no kažu kako se ipak radi o nekom pomaku u smjeru bolje zaštite starijih osoba od zloupotreba.

– U svakom slučaju, nakon 12 godina stalnog pisanja ministrima sa zahtjevom za uvođenjem registra, za nas je ovo korak dalje. Nisam sigurna da je najbolje mjesto da to bude kod javnih bilježnika jer nije sve umreženo, dobar dio potpisnika ugovora ide sudovima jer je tamo jeftinije, komentira Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a.

»Nismo do kraja zadovoljni, jer je i dalje zadržan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a od 70 do 80 posto starijih ljudi ne razumije razliku između tog ugovora i ugovora o doživotnom uzdržavanju. Oni nisu svjesni da će odmah izgubiti imovinu ako potpišu ugovor o dosmrtnom uzdržavanju«, dodaje čelnica sindikata umirovljenika.

Jasna Petrović / Photo: Robert Anic/PIXSELL

Porazno je, smatra, što uopće nije bilo volje za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Glavni prigovor kod zakonskih izmjena bio je taj što u cijeli proces nisu uključene službe socijalne skrbi koje bi trebale raditi prethodnu anamnezu i nakon toga organizirati nadzor nad primjenom takvih ugovora. Kako i dalje sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nitko ne nadzire, nego je prepušteno na volju onima koji ih sklapaju, može se samo reći, zaključuje naša sugovornica, da upis ugovora u registar znači mali pomak u smislu kontrole kriminala.

– Ovo jest određeni pomak. Ali zakon i dalje ne štiti ranjive, što bi trebao biti cilj svakog zakona. Sustavnog rješenja i dalje nema, zbog prevelikih i umreženih interesa u službama socijalne skrbi, pravnom sektoru i među liječnicima. Previše je tu umreženih interesa, tvrdi Petrović.

Dodaje kako ni izmjene Zakona o parničnom postupku nisu donijele adekvatnu zaštitu starijih osoba koje su sklopile za njih štetne ugovore. Nije, naime, prihvaćen prijedlog umirovljeničkih udruga da se predmeti raskida takvih ugovora rješavaju po žurnom postupku, jer danas većina onih koji sudski zatraže raskid ugovora umru prije sudskog rješenja. Umjesto žurnosti postupka, suci su dobili obvezu da moraju napraviti plan bržeg rješavanja takvih predmeta.