RIJEKA – Hrvatska već dugo ima praktički fiksni tečaj, tako da će uvođenje eura biti samo promjena nominalne kategorije, a ne suštinska promjena ekonomskih politika. Teško je reći kako će biti s eurom i hoće li on biti spas ili propast. To se pitanje sada odnosi na čitavu eurozonu. U globalnim promjenama, eurozona se malo »njiše« jer je različita snaga ekonomija koje je čine. Između Grčke, Njemačke i Hrvatske ne možete povući znake jednakosti po efikasnosti ili produktivnosti, a što bi bila pretpostavka harmonije valute. Kako ćemo mi u tome proći, ostaje otvoreno pitanje, rekao je Mladen Vedriš, makroekonomist, na tribini »Ulazak u eurozonu – propast ili spas?«, koja je održana u Rijeci, u organizaciji udruge Da štima svima. Smatra da će doći do izvjesnog pomaka cijena.

Beneficije za turiste

– U Zagrebu kava u kafiću košta između 12 i 14 kuna, i bojim se da neće biti 1,89 eura, nego 2 eura. Doći će do određenog zaokruživanja cijena, to je neminovno, ali to neće biti drastično jer će ova velika inflacija koja je nastala zbog energetske krize debelo pokriti manja pomicanja nastala vezano za euro. Kartice će se još više koristiti, bezgotovinsko plaćanje će porasti. Za biznis, transakcije će biti jednostavnije, velike, male, turističke, kao i kod prometa nekretnina. Dakle, u nekim životnim situacijama je za očekivati relaksaciju. Što se tiče turizma, on je kod nas ipak sezonska pojava. Euro će donijeti neke sitne beneficije za turiste, no budućnost turizma za iduću godinu određuju geopolitičke, ratne prilike, kao i inflacijske, jer ako se inflacija nastavi na emitivnim tržištima, ponašanje ljudi bit će racionalnije, kao i njihov budžet u eurima određen za tu potrošnju, kaže Vedriš.

Predviđa da će se, kada se zaustavi inflacija, cijene ispuhivati barem tri godine, s tim da se neke nikad neće vratiti na stare razine, niti ćemo mi, kaže, ikad biti načisto koliko je od tog rasta cijena donio euro, a koliko je ovaj glavni val inflacije.

– Bit će lova u mutnom, da skratim, rekao je Vedriš. Na pitanje iz publike, zašto neke zemlje, poput Češke, Poljske, Mađarske ne uvode euro, dok Talijani i dalje »plaču« za svojom lirom, Vedriš je kazao da je to prava priča, ali i post festum priča.

– Razgovori o euru svode se u zadnje vrijeme na tehnička pitanja, o cijenama kavice, zaokruživanju i slično, no prava priča seže korak natrag, u tu pseudo-eursku fazu stabilnog tečaja kune. Naime, devizni tečaj je bitan instrument ekonomske politike, a mi smo se u ranoj fazi odrekli upravljanja monetarnom politikom u funkciji izvoza, a onda i proizvodnje i zapošljavanja. Onda vam 400 tisuća ljudi ne bi odlazilo negdje drugdje tražiti bolje radno mjesto. To je prava diskusija oko uloge monetarne politike, svejedno kako se ona zvala, kuna ili euro. No, država je donijela političku odluku da se odriče samostalne monetarne politike i stoga je ta rasprava passe, zaključio je i Vedriš.

Snimila Ana Križanec

Dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci Saša Drezgić kazao je da nam se uvođenjem eura ništa posebno ne mijenja jer u principu nikad nismo koristili svoju valutu.

Malo negativnog

– S obzirom na to da je nismo koristili 30 godina, onda nema velike vjerojatnosti da bismo je koristili u budućnosti. To što smo imali valutu vezanu uz euro, znači da smo cijelo vrijeme imali rizik deviznog tečaja koji se prelijevao u kreditni rizik, plaćali smo više kamate itd. Znači, imali smo trajnu štetu od takve situacije, i u takvom modelu bolje da smo oduvijek imali euro. Možemo dakle očekivati samo koristi, odnosno jako malo negativnih elemenata, možda tek neki rast cijena, zanemariv, s obzirom na to da cijene ionako rastu, kaže Drezgić. Veli da će standard prije svega ovisiti o ekonomskim politikama.

– Tamo gdje se ekonomska struktura zasniva na visokim tehnologijama i industriji, puno su veće plaće. Kod nas je ekonomska struktura podređena niskoj produktivnosti zbog djelatnosti koje generiraju niske dohotke, i to treba mijenjati, kroz politike, obrazovanje, razvijanje kompetencija, pojasnio je Drezgić. Savjetnik premijera za ekonomska pitanja Zvonimir Savić kazao je da su troškovi od uvođenja eura jednokratni i relativno maleni, a koristi za društvo višestruke i dugoročne za sve sektore. Podsjetio je da nestaje valutnog rizika što je posebno bitno jer je 90 posto javnog duga izraženo u eurima.