Foto Nenad Reberšak
Dva dana poslije zagrebačkih demonstracija vratio se iz Amerike u Hrvatsku Franjo Tuđman. Pri dočeku na zagrebačkom aerodromu održao je jedan od svojih najpoznatijih ali i najžučljivijih govora. Ali, Stojedinica je ostala
U ponedjeljak se navršava 20 godina od velikog prosvjednog skupa na zagrebačkom Trgu bana Jelačića zbog oduzimanja koncesije za emitiranje Radiju 101. Okupilo se prema procjenama stotinjak tisuća ljudi i bio je to dotad daleko najbrojniji prosvjedni skup u samostalnoj Hrvatskoj. I do danas je ostao najbrojniji građanski prosvjed za slobodu javne riječi.
Dan ranije, 20. studenog 1996., Vijeće za telekomunikacije, koje je strogo kontrolirala tadašnja vlast i pod dominantnom ulogom dr. Ivića Pašalića, glavnog savjetnika Franje Tuđmana, donijelo je odluku o oduzimanju koncesije za emitiranje Radiju 101, tada jednom od rijetkih nezavisnih elektroničkih medija koji su se usudili kritizirati autoritarni način vladanja i kršenje građanskih i medijskih sloboda.
Političke okolnosti bile su delikatne jer je predsjednik Franjo Tuđman bio na liječenju u američkoj vojnoj bolnici »Walter Reed«. Liječili su ga od karcinoma želuca što je naravno znala cijela Hrvatska, iako su službene vijesti-bilteni govorile da predsjedniku »liječe vrijed«. Još dok je Tuđman bio u američkoj bolnici CNN je objavio vijest o karcinomu, a glasine o teškoj bolesti kolale su Zagrebom još gotovo mjesec dana ranije.
U kolovozu 1995. izvedena je vojnoredarstvena akcija Oluja kojom je Hrvatska preuzela državnu kontrolu nad Krajinom. Izvan te kontrole ostala je još istočna Slavonija. Poslije Oluje, koja je rezultirala i neviđenim egzodusom oko 250.000 krajiških Srba, održani su izvanredni parlamentarni izborima na kojima je HDZ glatko pobijedio ali je, ipak i na primjer, izgubio Zagreb. HDZ ni slučajno nije mogao istaknuti kandidata za gradonačelnika jer nije imao većinu, a ostarjeli, zadrigli boljševik Franjo Tuđman nije dopuštao da na čelo Zagreba zasjedne oporbeni kandidat. Tuđman je redom odbio četvoricu kandidata za zagrebačkog gradonačelnika koje je Skupština Grada bila izglasavala. To mu je dopuštao tadašnji totalitarni zakon, krojen prema Tuđmanovoj diktatorskoj mjeri. Tuđman je uporno tvrdio da 35 posto glasova koliko je HDZ 1995. dobio u Zagrebu mora osigurati mjesto gradonačelnika i da neće »prepustiti vlast koaliciji komunista i fašista«.
Najprije je kod Tuđmana pao u Gradskoj skupštini demokratski izabran Goran Granić, poslije po potpuno istom scenariju i Jozo Radoš, Ivo Škrabalo te Dražen Budiša. Pogotovo je Zagrepčanima koji su bili demokratski orijentirani, pomalo već bilo dosta diktatorskog stila vladanja za koje se sve manje moglo naći bilo kakvo opravdanje. No, brojni viđeni HDZ-ovci morali su opravdavati taj nedemokratski čin. Svačeg je tu bilo. Koliko se daleko u traženju razloga za nepriznavanje volje birača može otići ilustrira izjava Franje Gregurića kako predsjednik ne može pristati da mu prilikom državničkih ispraćaja i dočeka ruku pruži i neki opozicionar.
Spontano okupljanje
Na sjednici Vijeća za telekomunikacije dodjeljivala se, među ostalim, koncesija za radijskog koncesionara za Grad Zagreb. Odlukom većine članova Vijeća, među kojima je naravno bio i Pašalićev, Stojedinici je oduzeta koncesija te je data dotad nepostojećem radiju Globus 101, u vlasništvu Ninoslava Pavića. Drugi konkurent Radiju 101 bio je, također nepostojeći, Zagrebački krugoval kojeg je kanilo osnovati nekoliko zagrebačkih poduzetnika. Za koncesiju Stojedinici jedini je glasao HSS-ovac Stjepan Radić.
Tadašnji predsjednik Vijeća, koje je brojalo devet članova, bio je ministar pomorstva, prometa i veza Branko Močibob. Nakon vijesti o sramotnom, političkim dirigiranom glasanju tog jutra, brojni slušatelji Stojedinice digli su glas. Mnogi su se javljali u redakciju, telefoni su neprestano zvonili, telegramima i telefaksom brojni građani, i poznati i nepoznati, dali su podršku Radiju. U prostorijama Radija u Gajevoj bila je vreva, pristizale su i brojne javne osobe, onda i tadašnji oporbeni političari, ponajprije Stipe Mesić i Vlado Gotovac. Vrlo brzo je u studio u Gajevoj pristigao i tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith.
Bilo je iznenađenje kad se u prostorijama Radija pojavio i predsjednik zagrebačkog HDZ-a Zlatko Canjuga i pozvao zagrebačke članove stranke da se usprotive gašenju Stojedinice. Ljudi su se predvečer počeli okupljati na zagrebačkom Cvjetnom trgu, a ondašnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak u eteru je najavio prosvjed na Trgu bana Jelačića iduće večeri. Odgovornost za skup preuzeo je HHO, a MUP ga nikad nije službeno odobrio.
U tisku je postojao i Feral Tribune, Novi list i Nacional, međutim, među elektroničkim medijima je u to vrijeme 1996. potpuno ovladao HDZ u kojem je najveći utjecaj dakako poslije Tuđmana, imao Ivić Pašalić. Bitka za Stojedinicu je počela još 1995., kad su pokušali vlasnički preuzeti Radio, govori nam Zrinka Vrabec Mojzeš, koja je 1996. bila glavna urednica.
– Predsjednik Tuđman bio je užasno nezadovoljan našim kritičkim stavom prema nedemokratskom načinu vladanja, prema kritiziranju njegove politike. Vlasništvo je bilo 100 posto u rukama Grada Zagreba, ali dionički su trebali preuzeti Radio 101 Stjepan Tuđman, Franjin sin, Dinko Čutura i Ćiro Blažević. Gradska skupština, koju je vodila oporba, ipak je to spriječila. Gradska skupština je odlučila 75 posto dionica dati svima koji su najmanje pet godina radili na Radiju pa smo postali većinski vlasnici, što smo platili otplatama, kaže nam Zrinka Vrabec Mojzeš.
Ističe da je najveći šamar tadašnjoj vlasti bio kad je, nakon odluke o oduzimanju koncesije, američki veleposlanik Galbraith kazao da SAD snažno podržava slobodu medija. Stotine ljudi prošle su kroz Radio, dajući podršku. I mnogi ljudi iz HDZ-a, oteli su se poslušnosti. Ističe da je najvažniji u priči bio Ivan Jarnjak koji je odbio poslušati Tuđmanovo naređenje iz Washingtona da upotrebom sile spriječi demonstracije. I Vladimir Faber odradio je povijesni posao.
Kaže da su građani koji su poduprli Radio 101 bili potpuno različitih političkih uvjerenja. A jedino je policija imala pravu procjenu da će na demonstracije doći najmanje 100.000 ljudi.
– Bili smo tada jedinstveni na Radiju. Nisu nas mogli kupiti, a to je javnost prepoznala. Svi su znali da ćemo ići do kraja ma što da se dogodi. Mislim da se to osjetilo. A Vijeće je donijelo odluku o oduzimanju koncesije 10 dana prije isteka. Mi smo imali slobodan eter i to je bilo naše najjače oružje, kaže Vrabec Mojzeš.
Na dan prosvjeda, u četvrtak ujutro, ljudi iz HHO-a i sa Stojedinice počeli su pregovarati s policijom, ali je zamjenik načelnika PU zagrebačke Vladimir Faber tvrdio da je HHO skup trebao prijaviti 48 sati prije. Faber je kazao kako očekuje dolazak 100 tisuća ljudi, te da će MUP napraviti sve da se izbjegnu uporaba sile, za što je imao podršku ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka koji se izravno suprotstavio Tuđmanovoj naredbi da spriječi skup. Zbog te svoje časne odluke, dva tjedna kasnije Ivan Jarnjak je smijenjen s mjesta ministra unutarnjih poslova.
»Za«, a ne »protiv«
Za govornicu je odabran balkon Društva arhitekata. Prije skupa, tog je dana u Skupštini grada, u kojoj su stranke parlamentarne oporbe imale većinu, zatraženo da Stojedinica odmah dobije koncesiju. Canjuga je uime zagrebačkog HDZ-a pozvao članove Vijeća da preispitaju odluku, a Nino Pavić odustao je od koncesije koju je dobio. U 17 sati toga dana održana je izvanredna sjednica Vlade na kojoj se zaključilo da su se Pavićevim odustajanjem stekli uvjeti za novi natječaj te da do njegova održavanja treba omogućiti emitiranje Radija 101.
Okupljanje na Trgu počelo je poslijepodne, prema njemu su se slijevale rijeke uglavnom mladih ljudi, a mnogi su nosili u rukama zapaljene svijeće. Nije bilo nijednog incidenta na prepunom Trgu, jedino je HHO morao ipak platiti kaznu za održavanje neprijavljenog skupa.
– Na spontano okupljanje na Cvjetnom trgu pozvao je Ivan Zvonimir Čičak koji je bio na putu u inozemstvu. I onda je najavljen veliki skup podrške Stojedinici sutradan na glavnom trgu. Više-manje cijeli novinarski ceh stao je uz Radio 101, sjeća se Jagoda Vukušić, koja je bila tada predsjednica Hrvatskog novinarskog društva.
Kaže da je bila među masom, a ne na balkonu s kojeg se govorilo okupljenim ljudima.
– Došli su i roditelji s malom djecom, naprtili su ih na leđa i na ramena. Trg je gorio u svijećama i ljudi su savršeno reagirali na poruke s balkona. Nije se samo pljeskalo, bilo je i zvižduka. Prekrasno je bilo biti dio te grupe. Sličan pozitivni doživljaj i slični osjećaj imala sam kad su bile demonstracije za nastavak kurikularne reforme. Bio je to protest »za«, a ne protest »protiv«, izrazito s pozitivnim ciljevima, kaže Jagoda Vukušić.
Ona ističe da se vidjelo kakva je moć slobodnog medija. Ta tiha većina o kojoj stalno govorimo nije mogla odšutjeti i vidjeli smo da nismo sami. Da ima puno ljudi koji žele jedan provokativan, mladi medij koji govori o onome što jest, a ne što bi netko htio da bude. I, kaže ona, pokazalo se da je sam režim načet jer i unutar njega je bilo ljudi koji su bili za Stojedinicu.
Dva dana poslije zagrebačkih demonstracija vratio se iz Amerike u Hrvatsku Franjo Tuđman. Pri dočeku na zagrebačkom aerodromu održao je jedan od svojih najpoznatijih ali i najžučljivijih govora.
– Nećemo dopustiti tim jugo-komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu, s kojekakvim regionalnim planovima. Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti. Ne samo sa crnim, nego i sa zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude. Kao što se sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta. A povezuju se od fundamentalističkih ekstremista do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudo-demokratskih obmanjivača koji nam danas pripovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija, izgovorio je tada Franjo Tuđman.
Ali, Stojedinica je ostala. Nisu je se usudili više dirati. Na sjednici Vijeća za telekomunikacije 1997. godine Radiju 101 produžena je koncesija.
U sjećanje na velike demonstracije kojim se branila sloboda svih medija u Hrvatskoj, tjednik Nacional i Hrvatsko novinarsko društvo, pod medijskim pokroviteljstvom Radija 101, organiziraju multimedijsko događanje u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u četvrtak, 24. studenog.
