Iza svake dijagnoze zloćudne bolesti stoji jedinstvena ljudska priča. To je priča o tuzi, boli, gubitku. Priča o snazi, iscjeljenju, otpornosti, ljubavi, vjeri. Priča o životu. I svatko ima svoju priču. Jer rak je bolest koja se ne događa drugim ljudima. Dogodila se meni. Ali ispred bolesti stojim JA. I vodim… sedmu godinu… – kaže Zrinka Antalović, 44-godišnja medicinska sestra iz Županje, u svojoj objavi u povodu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv raka.

Ta hrabra i ustrajna žena, supruga i majka 13-godišnje djevojčice, s neopisivom je voljom, željom i odlučnošću, pozitivnom i snažnom energijom, pobijedila karcinom debelog crijeva. Preko društvenih mreža otvoreno progovara o svemu što je prošla i svojim je optimizmom postala motivacija i snaga mnogima koji se bore sa zloćudnom bolešću. Pozvala je ljude da se redovito odazivaju na preventivne preglede i upozorila na važnost prevencije i ranog otkrivanja bolesti, što pomaže u daljnjem izlječenju. – Ne klonite duhom – rak se može pobijediti! Kad se suočite s takvom dijagnozom, nakon početnog šoka, ne smijete posustajati na putu k izlječenju. Bilo je jako teških dana, kada sam mislila da više neću moći, ali nisam se predala i uspjela sam, govori Zrinka

NOVI ROĐENDAN

Dan kada je operirana za nju je novi rođendan i 25. studenoga sa svojom je obitelji proslavila šesti. Dvije godine prije operacije imala je krv u stolici, česte proljeve, bolove u želucu, anemiju i u tom je vremenu izgubila 30 kilograma. Kolonoskopije su bile uredne, a njoj nije bilo dobro. Zbog snažne abdominalne boli 25. studenoga 2018. završila je na hitnoj operaciji u vinkovačkoj bolnici. Nakon što joj je puklo crijevo utvrđena joj je upala potrbušnice. Situacija je bila vrlo kritična i svaka je minuta bila važna. Preživjela je vrlo rizičnu i složenu operaciju i nalaz je potvrdio ono najgore – karcinom debelog crijeva.

Taj dan nikada neće zaboraviti. Kad je čula dijagnozu, bila je, prisjeća se, kao stijena, bez ikakve emocije, i bilo joj je, kaže, teže gledati supruga koji se slomio. »I onda mi se dogodio klik u glavi i upitala sam doktora: Pa neću valjda ja ovako mlada sada umrijeti?« »Pa zar sam ja tebe operirao da bi umrla? Pa naravno da ćeš živjeti!«, odgovorio je. Te njegove riječi duboko su joj se usjekle u glavu i bile vodilja u daljnjoj borbi za ozdravljenje.

Zrinka i njezina obitelj nemaju riječi kojima bi zahvalili kirurgu u vinkovačkoj bolnici dr. Tomislavu Čačiću, koji joj je spasio život i nikada mu neće prestati zahvaljivati. Prošla je šest ciklusa kemoterapije i 25 zračenja. Uza sve nuspojave s kojima se nosila, liječenje je bilo jako bolno i iscrpljujuće, ali nikada nije psihički potonula i u svemu je vidjela nadu. Optimizam je nije napuštao i pobijedila je. Redovito odlazi na kontrole, u listopadu je bila na kolonoskopiji i pregled je pokazao da je sve u redu.

– Već sedmu godinu živim sa svojom stomom, skupa idemo kroz život, ona je dio mene, i to sam prihvatila, kaže Zrinka.

NOVE DIJAGNOZE

Karcinom, onkološko liječenje, zračenje, sve je to ipak ostavilo posljedica na njezin organizam. »Bole kosti, bole ruke, noge, boli sve, duša boli, ali i dalje koračam s pozitivom i osmijehom«, poručuje. U posljednjih šest godina suočila se i s nekim novim dijagnozama – plućnom embolijom, a dijagnosticirana joj je i epilepsija. Imala je, srećom, samo dva epileptička napadaja, posljednji u ožujku prošle godine, dok nije počela s terapijom.

Zahvaljuje vinkovačkoj bolnici, liječnicima, sestrama, spremačicama, posebice na odjelima kirurgije, pulmologije, neurologije, interne medicine, endoskopskoj ambulanti, Odjelu onkologije KBC-a Osijek, Domu zdravlja Županja.

– Ono što ti divni i požrtvovni ljudi rade, koliko se trude da i najteže pacijente podignu iz crnila, zaslužuju duboki naklon i kapu do poda.

Bolest ju je, kaže, naučila da bude zahvalna na svemu što joj život – koji je zapravo, kako kaže, i najveći dar – pruža. Sada ga više cijeni, uživa u svakom trenutku provedenom sa svojom obitelji i prijateljima, koji su joj najveća potpora. Uživa u svemu oko sebe i doživljava sve one lijepe stvari koje je okružuju, a koje nekad možda nije ni opažala.

»Najvažnija je volja za životom i nikada, baš nikada ne odustajati«, poručuje.

POMAŽE ISKUSTVOM

O svemu uvijek pričam otvoreno jer ima jako puno osoba koje se boje reći da su bolesne, kao da su one za to krive. Trudim se pomagati ljudima na svoj način, govoriti o svome iskustvu, ne samo s karcinomom, stomom nego i epilepsijom, što god mogu, kaže i poziva ljude da se kontroliraju: »Idite redovito na preglede, vjerujte svome tijelu jer ono vam šalje signale, tražite, glasno kucajte na sva vrata, jedna će se otvoriti i netko će vam spasiti život.«