ZAGREB – Deseci tisuća radnika, koji svake godine kao sezonci rade u hrvatskom turizmu, ubuduće će moći s poslodavcem, ako to i poslodavac bude želio, potpisati ugovore na neodređeno vrijeme, predviđeno je to izmjenama Zakona o radu koje su u javnoj raspravi i objavljene su na Vladinom portalu e-savjetovanja.

Zakon je dosad omogućavao poslodavcima koji pretežno posluju sezonski da za obavljanje stalnih sezonskih poslova s radnicima sklope ugovor o radu na određeno i u slučaju sklapanja takvog ugovora bili su obveznici prijave radnika na produženo mirovinsko osiguranje i plaćanja doprinosa i nakon isteka ugovora.

Izmjenama se predlaže mogućnost sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, a Vlada pojašnjava da je zbog neprekidnosti staža osiguranja ugovor na određeno i dosad bio dosta blizak ugovoru na neodređeno vrijeme.

Rad na crno

No, zbog plaćanja doprinosa radnici nakon prestanka sezone nisu mogli raditi za drugog poslodavca i tako i izvan sezone zaraditi plaću. Sada se i to mijenja, pa poslodavac i radnik mogu potpisati ugovor na neodređeno vrijeme, ali se mogu dogovoriti da ga izvan sezone stave u mirovanje, ako radnik za to vrijeme može kod nekog drugog naći posao.

Dok radi za drugog poslodavca, njegov sezonski poslodavac nema obvezu plaćanja doprinosa, a u pojašnjenju se navodi da je ovo rješenje puno fleksibilnije za radnike koji tako mogu ostvarivati plaću tijekom cijele godine.

Uz to, napominje Vlada, smanjuje se i rizik od neprijavljenog rada, odnosno rada na crno za drugog poslodavca. Radnik će stavljanjem sezonskog ugovora u mirovanje, izbjeći rad na crno ako želi raditi izvan sezone, jer će moći sklopiti ugovor kod drugog poslodavca i dobivat će plaću na koju će biti plaćeni i porezi i doprinosi.

Vlada je, na što se obvezala i Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, ali je na to tjeraju i europska pravila novim odredbama, odlučila ograničiti i rad na određeno vrijeme, pa se tako zakonom jasno propisuje da se s istim radnikom ugovori na određeno vrijeme mogu potpisivati najviše tri puta i da mogu trajati najdulje tri godine.

Te tri godine obuhvaćaju i razdoblje u kojem traje prvi potpisani ugovor na određeno vrijeme. Ipak, postoji i iznimka, pa poslodavci mogu s istim radnikom i nakon tri godine ponovo sklopiti ugovor na određeno vrijeme, ali između isteka te tri godine i potpisivanja novog ugovora mora proći najmanje šest mjeseci.

U Vladi se nadaju da će ovo smanjiti nesigurnost zaposlenja, odnosno ugovore na određeno vrijeme, posebice kod mladih radnika, po čemu je Hrvatska daleko iznad prosjeka Europske unije.

Iako se u NPOO-u obvezala na to da će donijeti pravila koja će omogućiti što dulji ostanak radnika u svijetu rada Vlada je odustala od toga da silom zakona obveže poslodavce da do navršene 68 godine života u radnom odnosu zadrže svakog radnika koji bi želio raditi i nakon što stekne uvjete za punu starosnu mirovinu sa 65 godina.

Odluka o tome hoće li radnik nakon što stekne uvjete za odlazak u starosnu mirovinu i dalje raditi, bit će stvar dogovora radnika i poslodavca, kako je to i dosad bilo propisano u ZOR-u. Kako će Vlada zadovoljiti reformsku mjeru na koju se obvezala, a to je dulji ostanak radnika u svijetu rada, iz zakonskog prijedloga i nije najjasnije.

Dva cilja

Puno se govorilo i o zakonskim odredbama koje bi poticale sindikalno članstvo i kolektivno pregovaranje i potpisivanje kolektivnih ugovora na razini svake pojedine tvrtke, jer je u Hrvatskoj, prema podacima koje je iznijela Vlada, kolektivnim ugovorom obuhvaćeno tek 45 posto radnika.

I na to se Vlada obvezala NPOO-om, pa se spominjala mogućnost i prinudnog članstva u sindikatu, ali kombinaciju dva cilja, jačeg sindikalnog udruživanja i kolektivnog pregovaranja, Vlada je pokrila zakonskom odredbom po kojoj sindikati za svoje članove mogu ugovoriti nešto veća prava od onih koja se po zakonu o radu ili kolektivnom odnose na sve zaposlene, bez obzira jesu li članovi sindikata ili ne.

Ovime Vlada članovima sindikata želi omogućiti kompenzaciju za financijski doprinos koji daju kroz plaćanje članarine sindikatima koji dogovaraju kolektivna prava.

To znači da će sindikati moći ugovoriti veće božićnice, regres, otpremnine ili jubilarne nagrade za svoje članove. No, pritom ni za ostale radnike ta prava neće moći biti manja od onih propisanih Zakonom o radu.

Uz to postavljeno je i ograničenje po kojem materijalna prava koja se ugovore za članove sindikata ne smiju na godišnjoj razini prelaziti dvostruki iznos prosječne godišnje sindikalne članarine sindikata koji su stranke kolektivnog ugovora.

Iako Most referendumom nije uspio u Ustav progurati epidemiju kao izvanredno stanje, ona je kao takva ušla u Zakon o radu, pa će ubuduće u njemu biti odredba da su poslodavci koji obustavljaju rad zbog izvanrednih okolnosti, odnosno više sile, dužni radnicima i dok ne rade isplatiti 70 posto plaće.

S obzirom na to kolike financijske rezerve imaju hrvatske tvrtke, veća je šansa da će poslodavci, ako država kao i u slučaju koronakrize ne uskoči s potporama, slati radnike na burzu. Radnici će pak od sljedeće godine imati mogućnost dobiti pet dana neplaćenog dopusta radi skrbi o članu obitelji, a nastoji se jače zaštititi i platformske radnike, one koji rade primjerice za Uber ili za platforme koje se bave dostavom hrane, i ti će radnici ubuduće s platformama morati potpisivati ugovore o radu.