Idilični život obitelji Gudac urušio se kao kula od karata nakon što je 43-godišnji Vanja završio u komi. Razlog je bizaran, ali i strašan – smokva koju je jeo zapela mu je u grlu i u tom mu je trenutku mozak ostao bez kisika.

“Prvih 15 dana njegovog stanja u toj komi je bilo prestrašno. Stalno su nam doktori govorili da neće preživjeti, ali nakon toga su pitali kada ćemo ga ga uzeti kući. Kao da je komad namještaja”, ispričala je njegova majka Vera Gudac za Dnevnik.hr.

Vanja najbolje reagira na glazbu, na videe i zvukovne poruke.

“Svakodnevno odlazim do njega, puštam mu pjesme, pozdrave i želje za brzi oporavak koje dobijem od nepoznatih ljudi. Najveća mi je nagrada treptaj i stisak ruke. Institucije su od Vanje digle ruke, ja ne želim. Htjela bi zamoliti sve koji su pri volji, koji su čuli Vanjinu priču da nam, ako mogu, slobodno pošalju poruku. Može to biti čitanje priče, može to biti samo pozdrav. Vanja odlično reagira na to, a to je sve što mu mi sada možemo pružiti”, rekla je Tatjana Popović Naglić.

Slično kaže i bratić Vlado Naglić.

“Svaki video, svaka slika koje dobije – mislim da je to njemu duševna hrana, znači neki pokretač, neka nada u bolje sutra”, rekao je.

Nova TV je razgovarala s Marinom Raguž, neurokirurginjom Kliničke bolnice Dubrava koja je potvrdila da poruke zaista mogu stimulirati mozak ljudi u komi.

“Obitelj se uvijek potiče da razgovara s bolesnicima, da im puštaju glazbu i da na bilo koji način stimuliraju bolesnike jer ne možemo isključiti da to može potaknuti mozak. Nažalost, u postoji nekoliko bizarnih slučajeva, a najbizarniji su se dogodili kod djece. Imali smo kandidata kojeg smo razmatrali za dubuko mozgovnu stimulaciju – to je bilo dijete koje se ugušilo pikulom. Imamo pacijenta, isto se radi o djetetu, koje je puhalo balon i ugušilo se”, rekla je liječnica.

Eksperimentalnom studijom ona je, zajedno s drugim liječnika, probudila oko 30 posto ispitanika koji su dosegli razinu svijesti na kojoj mogu komunicirati.

“Da bi netko postao kandidat za metodu, potrebno je zadovoljiti neurofiziološke, neuroradiološke i kliničke kriterije. Odnosno, moramo testirati postoji li signal između mozga i periferije, kakvo je stanje bolesnika i radimo razne radiološke pretrage. Probudili smo bolesnika koji se poboljšao nakon što je godinu dana bio u dubokoj komi”, dodala je.

Ljudi poput Vanje, pojasnila je, nalaze se na margini društva i oni zapravo nikome ne pripadaju.

“Oni nisu palijativni, nisu onkološki i nisu poslijeoperativni. Tako da zapravo ovaj problem nije adekvatno riješen. Bilo bi dobro osnovati jedan veliki neurorehabilitacijski centar koji će takvim pacijentima omogućiti adekvatnu skrb i u kojima će se moći provoditi eksperimentalne metode liječenja”, zaključila je Raguž, piše Dnevnik.hr