Na Općoj sjednici Vrhovnog suda 29 sudaca u četvrtak je podržalo kandidaturu Marina Mrčele za predsjednika tog suda dok su Radovana Dobronića, kandidata predsjednika RH Zorana Milanovića, podržala četiri suca. U obrazloženju objavljenom u ponedjeljak suca Mrčelu njegovi kolege ocjenjuju kao najboljeg kandidata jer njegov životopis ‘daje dovoljna jamstva da bi kandidat uspješno obnašao dužnost predsjednika Vrhovnog suda’.

Za Dobronića pak kažu da se ‘bavio uskim segmentom trgovačkog prava te da u usporedbi s drugim kandidatima nema potrebnu širinu poznavanja svih izazova s kojima se suočavaju suci’, kao i da nema iskustva u rukovođenju.

Posebno su istaknuli da Dobronić u ‘posljednjih nekoliko godina nije ostvarivao rezultate rada predviđeno normama’, pa je pitanje kako bi onda od kolega sudaca imao kredibilitet tražiti ispunjavanje normi.

Ustavni stručnjak Mato Palić za naš list komentirao je kako bi nakon ovakvog obrazloženja VSH-a možemo očekivati novu odgodu izbora predsjednika tog tijela:

– Jasno znamo, a on je kao ovlašteni predlagatelj to i rekao, da predsjednik Zoran Milanović neće predložiti suca Mrčelu za predsjednika VSH-a, unatoč ovakvom rezultatu na izjašnjavanju sudaca samog Vrhovnog suda, već da će njegov kandidat biti sudac Dobronić. Nova odgoda, ako parlamentarna većina ne prihvati na kraju njegov prijedlog, neće biti dobra poruka i javnost to sigurno neće podržati, kaže Palić.

Po njemu, suci Vrhovnog suda izjasnili su se realno, s obzirom na ponuđene programe, jer oni kao suci tog suda sigurno znaju kako je sam sud posložen, kako funkcionira, a sudac Mrčela kao njihov kolega iznio je program u kojem se vidi da dobro poznaje stanje na tom sudu, jednako kao što bi sudac Dobronić sigurno bolje znao stanje na Trgovačkom sudu, s kojeg dolazi. Ono što je bitno, jest da se iz obrazloženja sudaca Vrhovnog suda jasno vide razlozi zašto baš suca Mrčelu vide kao najboljeg kandidata. Težište je bilo na njegovom programu, i to je bitno, kaže prof. Palić.

Činjenica da je sudac Dobronić imao problema u ispunjavanju svoje sudačke norme, nije dobra poruka, dodaje, jer ljestvica norme nije toliko nedostižna da je svaki sudac ne bi mogao ispuniti, pojašnjava na kraju.