Nakon što je početkom prošlog mjeseca, u jeku turističke sezone, u vozilu hitne medicinske pomoći na putu s Lošinja prema riječkoj bolnici preminuo mladi čovjek čiji je život možda mogao spašen da je u bolnicu prevezen helikopterom, još jednom se otvorilo pitanje hitne helikopterske medicinske pomoći u Hrvatskoj.

Naime, o uvođenju hitne helikopterske medicinske službe koja bi se provodila u za tu namjenu rađenim i opremljenim letjelicama, umjesto vojnim helikopterima što je sada slučaj, govori se već desetljećima. Ipak, vidljivih pomaka u poboljšanju pružanja hitne medicinske pomoći na udaljenim i teže dostupnim lokacijama zasad nema.

Dr. Miljenko Bura koji je u vrijeme SDP-ove vlasti u Ministarstvu zdravstva vodio pilot-projekt hitne helikopterske medicinske pomoći (HEMS) kaže da se ovdje radi o vrlo važnom obliku pomoći i spašavanja u organizaciji hitne medicinske pomoći, pogotovo u današnje vrijeme, kada je zbrinjavanje akutnih stanja poput infarkta ili moždanog udara značajno napredovalo i gdje je zaista ključno da se s aktivnom intervencijom započne čim prije.

»Zlatni sat«

– U ovakvim stanjima termin »zlatni sat« dobiva zaista pravu vrijednost i omogućuje korištenje svih tehnoloških noviteta i aktivnih pristupa u liječenju srčanog i moždanog udara. Mi raspolažemo u bolnicama tim najvišim razinama pomoći, a upravo je problem u tome da pacijenti ne dolaze na vrijeme da bi im se na taj način pomoglo. Iz toga jasno proizlazi da se taj dio hitnih intervencija »zrakom« nije razvijao i pratio nove mogućnosti kojima se ovladalo u zdravstvenom sustavu. Prema tome, jasno je da to nije samo pitanje komfora u prijevozu pacijenta, već pitanje ograničenja u ovakvom tipu prijevoza kakav imamo. Mi nemamo hitnu helikoptersku medicinsku pomoć, to treba jasno reći. Ono što imamo je sanitetski zračni prijevoz i to teretnim prijevoznim sredstvom. Ono što treba jasno reći, to nije odgovornost vojnog sustava, nego direktna odgovornost zdravstvenog sustava, odnosno onih koji ne vide koliko gubimo života i koliko posljedica za zdravlje pacijenata nastaje zbog naše neadekvatne organiziranosti, smatra Bura.

Miljenko Bura / NL arhiva

Kaže da se posljednjih pet godina, poslije kratkog rada u politici, nije javljao oko ove teme koja je bila na udaru nepotrebne politizacije, a on pak nije bio član niti jedne stranke, niti kad je vodio projekt uspostave hitne helikopterske medicinske pomoći, a niti je to, kako kaže, sada. No, s druge strane, ovaj oblik hitnih intervencija kao liječnik je upoznao prije gotovo 40 godina.

– Moje iskustvo u hitnom zbrinjavanju započelo je na početku moje karijere doktora u Zagrebu gdje sam četiri godine radio na »kolima« i upoznao tu vrstu pomoći, pa i letio prvim helikopterima koji su uvedeni 1985. godine. Nakon toga u KBC-u Zagreb radio sam 35 godina kao otorinolaringolog i u toj struci pokrivao sve intervencije i hitna stanja kroz sve te godine, a onda to isto i predavao te sudjelovao kao autor u tom dijelu udžbenika »Hitna medicina« koji je uredio profesor Gašparović i po kojem danas uče svi oni koji ulaze u to područje. Za mnoge je pilot-projekt bio slučajna aktivnost, ali iz ovoga vam je jasno da je to bio rezultat dugogodišnjeg promišljanja i shvaćanja da moramo unaprijediti taj dio izvanbolničke hitne pomoći i to čim prije, jer trpimo nepotrebne štetne posljedice na zdravlje naše populacije. Ujedno smo izloženi brojnim nepotrebnim troškovima koje ne bismo imali ili bi bili značajno manji kod adekvatnog i pravovremenog zbrinjavanja. Moja inicijativa je podržana kod mog dolaska u Ministarstvo i realizirali smo je kako je bilo i planirano, u trajanju od četiri mjeseca kao pilot-projekt, ali i jasnu namjeru da se s tim nastavi na osnovi iskustva i zaključaka iz tog projekta, objašnjava Bura.

Iracionalan otpor

On upozorava kako kroz današnju neadekvatnu hitnu helikoptersku medicinsku službu trošimo gotovo 70 posto sredstava koji su potrebni za organiziranu službu s pet helikopterskih baza po cijeloj Hrvatskoj, koliko je u početnoj fazi neophodno, dok bi potpuno razvijena i adekvatna pokrivenost cijele zemlje uključivala do osam helikopterskih baza.

– Uz sve ovo što je poznato, pogotovo je teško razumjeti potpuno iracionalan otpor koji se pruža kroz sve ove godine. Treba jasno reći da on dolazi iz zdravstvenog sustava i tu je odgovornost za sve neučinjeno, a tu se ubrajaju i nenapravljeni helidromi koji bi već sada unaprijedili tu vrstu pomoći. Kroz pilot-projekt pokazali smo sve ono što smo u tom probnom roku trebali testirati i pokazati. Zbog toga treba i objaviti zaključke iz tog projekta i javnost mora znati te zaključke jer oni govore o ovom sustavu koji imamo, što bi trebalo napraviti i koja su rješenja za financiranje. Javnost je zakinuta kroz sve ove godine za te zaključke, a oni su upravo rađeni kako bi poslije toga imali pravce i osnovu za razvoj hitne helikopterske medicinske pomoći. Opravdano je i veliko pitanje zašto nisu dosad objavljeni, pita se Bura.

Prema njegovim riječima, pilot-projekt pokazao je što imamo, koliko je to adekvatno i koliko to plaćamo. Uspoređeni su troškovi i efikasnost teretnih helikoptera i medicinskih helikoptera, a rezultate te usporedbe, prema njegovom bi mišljenju, javnost trebala znati. Posebno je značajno, naglašava Bura, da se medicinski prijevoz obavlja posebno opremljenim helikopterima koji mogu sletjeti doslovno uz unesrećenog pacijenta ili uz bolnicu u koju se prevozi. Puna i adekvatna pomoć pacijentu se pruža već u prvom kontaktu sa stručnom ekipom koja nastavlja aktivnu pomoć i tijekom leta, a to nije moguće u najvećem broju slučajeva u vozilu koje se kreće cestom.

– Ovdje treba posebno istaknuti tzv. primarnu intervenciju gdje ekipa u helikopteru dolazi na mjesto nesreće, pred kuću ili na plažu gdje se incident dogodio i da nije potrebno prije toga uputiti bilo koju drugu ekipu. Na taj se način ubrzava cijela hitna pomoć, ujedno i pojeftinjuje ukupne troškove, smanjuje štetne posljedice po zdravlje, skraćuje bolničko i izvanbolničko liječenje i rehabilitacija te značajno štedi novac u zdravstvenom sustavu. Sve je to jedna »blagajna« što mi očito ne shvaćamo da na taj način zaista puno štedimo, ističe Bura.

Foto S. DRECHSLER

Jeftinija intervencija

Posebno ističe kako je cijena sata leta teretnog helikoptera poznata. Ona iznosi 52.825 kuna, odnosno 7.100 eura, dok cijena sata leta medicinskih helikoptera u dugoročno uspostavljenim sustavima košta do 30.000 kuna ili 4.000 eura.

– Ovdje treba ukazati da ugrubo možemo reći, anulirajući neusporedivost efikasnosti ove dvije vrste intervencija, s ova dva helikoptera, da je za ono što teretni helikopter obavlja sat vremena, medicinskom potrebno ne više od 40 minuta. Prema tome, možemo bez sumnje zaključiti da je ova druga vrsta intervencije upola jeftinija, uz sve ostale prednosti. U cijeloj Europskoj uniji ovakve teretne helikoptere imaju Slovenija i Hrvatska. To govori dovoljno samo za sebe i ponovo naglašavam svu tu iracionalnost oko tog protivljenja. Pogotovo nije jasno tko i što sada sprečava uspostavu kada je aktualni ministar zdravlja u svom nastupnom obraćanju javnosti, među dva cilja na kojima će raditi, istaknuo obavezu uspostave hitne helikopterske službe, a to je bilo prije godinu i pol dana. U međuvremenu je početkom ove godine provedeno javno savjetovanje, te je za 10. ožujka bio najavljen međunarodni tender. Potpuno odgovorno tvrdim da se uz sve napravljeno u objavi tendera za pilot-projekt, te uz eventualne posebnosti iz javnog savjetovanja, taj tender može pripremiti za pet radnih dana. Dio ljudi koji su i meni pomagali još su uvijek u Ministarstvu i mogu to realizirati. Očito da je problem aktualan i da ga ministar nije u stanju razriješiti unatoč javnom obećanju da razumije veličinu tog problema i da će sve napraviti da ga razriješi. Javno nudim svoj besplatni angažman kako bi pokrenuli projekt u najkraćem vremenu, novac nije problem jer ga već trošimo, a uštede bi bile ogromne u cijelom sustavu, kaže Bura.
Kako objašnjava, u državama gdje takvi sustavi postoje dugi niz godina najčešće su im nositelji neprofitne organizacije poput ADAC-a ili OMTC- a. Smatra se i da takva jedna helikopterska ekipa zamjenjuje od šest do deset cestovnih timova, što naravno ovisi o gustoći naseljenosti i izgrađenosti prihvatnih helidroma uz bolnice.

– I kod nas je još uvijek otvorena takva mogućnost da nosioci cijele investicije budu takve neprofitne organizacije. To su ujedno najbolji modeli koji najmanje financijski opterećuju zdravstveni sustav. Kod nas je to posebno aktualno kada znamo da u turizmu postoji potreba za takvim uslugama i izvan zdravstvenog sustava pa moguće i kao nadstandard koji će osigurati hotelske kuće. Segment i potencijal ronilačkog turizma ovdje ne analiziramo, a samo taj turizam imao je prije koronakrize promet od 80 do 100 milijuna eura. Jasno je već na prvi pogled da bi značajna financijska sredstva za funkcioniranje HEMS-a mogli namaknuti iz tog dijela, a istovremeno da omogućimo spašavanje života brojnih ronilaca koji su stradali zbog nepravovremene adekvatne pomoći. U tom dijelu mnogi zarađuju bez ikakve participacije u stvaranju sigurnosti za ronioce, upozorava Bura koji trenutno obnaša i funkciju predsjednika Globalnog foruma za zdravstveni turizam.

Zabačene lokacije

Upravo turistička sezona znatno povećava broj stanovnika na nekima od naših teško dostupnih otoka, ali i na kopnu, a Bura naglašava kako je zbrinjavanje na takvim zabačenim lokacijama danas kod nas povezano s puno problema i nepotrebnih posljedica za život i zdravlje koje iz toga nastaju.

– Koliko takva jedna intervencija, istovremeno zakašnjela i neadekvatna košta i kako taj trošak pravdati moraju odgovoriti u zdravstvenom sustavu. Da je to nedopustivo, za mene, ali i brojne druge profesionalce, odavno je jasno. Nemamo pravo ignorirati sve nepotrebne smrti i posljedice koje nastaju, a treba istaknuti i da svi oni koji analiziraju naš potencijal za turizam izvan ljetne sezone, upravo tu zdravstvenu sigurnost stavljaju na prvo mjesto. To značajno uključuje uvjete za siguran boravak starijih ljudi i sezonu nakon 15. rujna i prije 1. lipnja, što mi uporno ignoriramo nadajući se produženju turističke sezone, a da nismo stvorili potrebne uvjete.

Informacija u časopisu ADAC-a da Hrvatska uspostavlja cjelogodišnju hitnu helikoptersku medicinsku pomoć bila bi veća promocija za naš turizam nego sve marketinške kampanje koje nam nisu produljile sezonu. HEMS je dio te infrastrukture koja je neophodna za tu novu strukturu turista koju desetljećima priželjkujemo, ali ne dobivamo. Shvaćanje da je najvažniji komfor hotelske sobe dovelo nas je, što se tiče trajanja sezone, tu gdje jesmo. Unatoč svim dizanjima kategorije i uređenjima i ponudi smještaja, a tu je Lošinj odličan primjer, nismo značajno produljili sezonu. Nedostaje zdravstvena infrastruktura za normalan život, kako za lokalno stanovništvo, tako i za turiste.

To se pogotovo odnosi na turiste, ali i nove stanovnike starije dobi, naše građane umirovljene u zemljama EU-a, koji nam zbog toga i ne dolaze za stalno, a i neće dok tu zdravstvenu sigurnost ne postignemo. Ista situacija je na otocima, ali i ruralnim područjima koje sada ističemo kao novu šansu za cjelogodišnji turizam. Tamo gdje nema uvjeta za lokalno stanovništvo, ne možemo govoriti o razvoju cjelogodišnjeg turizma bez da unaprijedimo tu potrebnu infrastrukturu u koju spada i zdravstvena sigurnost i zdravstveni standard koju ti turisti, odnosno novi mogući stanovnici, imaju u matičnim zemljama. Naravno da se ta infrastruktura može planirati i graditi kroz EU fondove, ali mi to ne radimo jer ovu dimenziju problema u našem turizmu ne sagledavamo adekvatno, pa nemamo niti adekvatna i učinkovita rješenja, zaključuje Bura.