Pred novom kućom u Križu, tu podno ceste što vodi od Petrinje do Gline, velika delegacija. Čine je mahom novinari svih vrsta te ljudstvo Središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje.

Došli su svi popratiti, ili odraditi svečanu primopredaju. Počelo se, eto, na Baniji i useljavati u nove kuće. Novinari pale kamere i snimače, pitaju Đurđu Zuban kako se osjeća u svojoj novoj kući.

– Osjećaj je zadovoljstvo i zahvalnost, ali sreća baš i ne, kaže Zuban.

Pitaju novinari zašto je tako.

– Zato što je jako malo obnovljeno. Mi koji smo dobili kuću bili bismo sretni da je danas bar jedno sto, dvjesto kuća na primopredaji. Ali, zahvalna i zadovoljna, kazuje na to Zuban.

Njena nova kuća ima 55 metara četvornih, za nju, kako kaže, dovoljno, premda je tu na istom mjestu srušena znatno veća kuća, njezina stara.

Živite vi mjesec bez veš mašine

Bila je velika 150 kvadrata, plus kotlovnica, podrum i ogromna terasa. Pitaju novinari i kako je bilo živjeti u kontejneru ove skro pune dvije godine.

-Teško. Najteže mi je bilo bez veš mašine, jer u kontejneru je nema. Da probate mjesec dana bez veš mašine razumjeli biste me, kaže Zuban.

A onda se sedma sila opat vraća pitanju radi li se dovoljno na Baniji.

– Ja mislim da ne, ja vidim samo ruševine. Mislim da se gradi jako malo. I da je za sve kriva administracija, iskreno će Zuban.

Gordan Hanžek, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Đurđi Zuban uručio je prigodan dar, onda su i potpisali primopredajni ugovor, a Đurđa se na svemu zahvalila i njemu, i ministru Medvedu te pogotovo izvođaču radova “Jedinstvu” iz Krapine.

– I molim vas da se to malo ubrza. Evo, susjeda preko puta da dobije krov nad glavom. Ovako, gotovo da grižnju savjesti imam, govori dok se pozdravljamo.

Kuća taman za njih

Autobus je pokupio putnike i išlo se dalje. Krenulo se od Dužice. Pred novom kućom Dražen Vratarić i supruga mu Marija. Složili su i zakusku, sve od svojih proizvoda. Sreću, sve i da hoće, sakriti ne mogu.

– Ja sam Dražen Vratarić iz Dužice. Kao što vidite, moja kuća je upravo dovršena, govori u mikrofone domaćin.

Kuća je velika 70 “kvadrata”, taman za njega, suprugu i sina. Kaže, izolacijski je sjajno napravljena, sve je kvalitetno, jako je zadovoljna.

Ne žali se on ni na što. Za gradnju je, veli, trebalo jedno osam mjeseci. A što je svo ovo vrijeme do nove kuće bilo najteže?

– Čekanje. Očekivanje gradnje, na to će Vrtarić.

Njemu je najvažnije da je kuća građena tako da je od svakog potresa sigurna, da se ne može dogoditi da mu kuća ikad više ozljedi suprugu.

Zadovoljan je i Hanžek što su gotovo svakodnevni kontakti njega i Vrtarića doveli kuću do kraja.

– Bilo je pitanje je li moglo brže. Uvijek je moglo brže – reče, prije nego što je objasnio da je riješiti valjalo i slabu komunalnu infrastrukturu na ovom području.

Čeka kolače i burek za Božić

Ne dvoji on kako na dan kad se predaje šest kuća možemo biti zadovoljni.

-To nije samo ovih šest kuća o kojima vam govorimo. Devet kuća je u visokoj fazi gotovosti. Istrenirali smo izvođače, mislim da već debelo trčimo svoju maratonsku utrku.

I ono što sam rekao nekidan – za dvije godine ćemo s ovim poslom biti gotovi. Mi imamo danas 103 otvorena gradilišta, ovo je prva kuća koju predajemo, to je unutar tih 103 i krećemo – kratko je poručio Hanžek, prije nego ga je Vrtarić zagrlio i zahvalio mu.

A gospođa Marija najviše se veseli kuhinji, koja tek treba stići, da se za Božić peku kolači i burek. Kaže, ne može se njen osjećaj sreće opisati i kaže da joj je ova kuća bolja od stare, jer sve novo je ljepše.

Zbog nevremena kuća se dvaput gradila

Vozi autobus dalje, do table Sela. U to malo minuta doznajemo da je pet modela arhitektonskih, pa korisnici mogu birati hoće li suhu drvenu gradnju, montažnu drvenu, zidanu s crijepom, ili metalnu.

Al, evo nas već tamo gdje u novo useljavaju Danijela i Goran Kucko, a bome će i njihov haski Pacha.

– Šta da kažemo. Prvi dan kad je počeo iskop rekao sam da mi je srce veliko ko kuća, a sada, kao što vidite, kuća je ovdje, kazuje Goran Kucko.

Priznaje da je za gradnje bilo i problema. Zbog nevremena kuća se praktički dvaput gradila.

Ističu oni i velike zasluge kako Hanžeka, tako i Željka Bengera čija je tvrtka Jam-ing kuću gradila i koji je, kako kaže Kucko, bio tu prisutan od 0 do 24. Sretna je Danijela Kucko, jer konačno će provesti Božić i Novu godinu u kući, novoj, svojoj.

Obilazak hita dalje, sve do Gline i velikog gradilišta četiri višestambene zgrade po 13 stanova. Gradnja je započela u srpnju, došlo se do pod krov.

Tu su 52 stana, a ista tvrtka “Lavčević” na drugom kraju Gline krenula je s pripremama gradilišta još tri stambene stambene zgrade sa 57 stanova.

– U Glini 109 stanova koji su prvenstveno namijenjeni stradalnicima od potresa, kazuje Hanžek.

Gdje se može vidjeti da se gradi?

Ove zgrade financiraju se novcem Europske unije, minimalno pet godina važi zabrana raspolaganja, a do tada će i stanarima, vjeruje se, biti obnovljeni objekti u koje ne mogu, ako se već zakoni ne promijene tako da mogu, ako žele, u ovim stanovima državnim i ostati.

Nakon pet godina možda će baš ovi stanovi privući neku obrazovanu radnu snagu u Glinu. Hanžek hvali i standard gradnje, od podnog grijanja do kvalitetne PVC stolarije.

Ove četiri zgrade biti će gotove do ljeta 2023. godine, a one preostale moraju biti gotove do kraja slijedeće godine. No, tu pred zgradama u Glini je i malo zaiskrilo između novinara i Hanžeka.

Jer, dok država trči maraton, druga strana bi sprint. Pa dok je Hanžek navodio brojeve, kazavši primjerice da od 15.300 zahtjeva za konstrukcijsku i nekonstrukcijsku obnovu, ili zamjenske obiteljske kuće, Središnji državni ured za 10.300 kućanstva ima dodijeljene projektante, novinari su tražili broj onih na kojima se može vidjeti da se gradi.

– Što se tiče neokonstrukcijske obnove, viš od 5.100 obitelji je danas dovršeno u okviru njihovih zahtjeva, kazao je.

Je li vam malo neugodno?

– Ali to je nekonstrukcijsko!? Jako malo je onog zapravo realizirano. Došli smo u situaciju da dvije godine nakon potresa mi idemo pogledati šest dovršenih kuća.

Je li vam malo neugodno, nije se dala pripadnica sedme sile koja je i sama osjetila potres na svojoj koži.

– Nije! 103 gradilišta mi danas imamo zamjenskih obiteljskih kuća, nakon prethodnih nalaza inženjera. Zakon definira sve postupke.

Za šest mjeseci, s useljenim stanovima, slika će ovdje gdje stojimo biti potpuno drukčija, rekao je, među ostalim, Hanžek.

U svakom slučaju se gradi, gradi se uz svo poštovanje zakonskih okvira, brže je nego li je bilo, ali vazda će to nekome izgledati brzo, a nekome sporo, sve ovisno s koje su strane “barikade”.

U Glinu je na gradilište došao i Dragan Jelić, v.d ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje EU projekata.

Zadovoljan napretkom radova, kazao je da je ukupna vrijednost projekata više od 800 milijuna kuna, 95 posto se sufinancira iz EU fondova, a sve mora biti gotovo do kraja 2023. godine. I to će, ne sumnja on, tako i biti.

Što s kontejnerskim naseljima?

Jedno od pitanja je bilo i što s kontejnerskim naseljima? Zima ide, nisu dugoročno rješenje, a u kontejnerskom naselju u Petrinji dogodio se i nesretni slučaj.

Složio se Hanžek s tim da se ne radi o dugoročnom rješenju, izrazio sućut obitelji zbog gubitka malog djeteta.

– Rješavamo probleme na dnevnoj bazi s kontejnerima, s izuzimanjem kontejnera, više od 1.100 ljudi u ovoj godini je prestalo živjeti u kontejnerima, kazao je Hanžek.