Europska komisija sada u prosjeku očekuje nešto veći pad europskog gospodarstva zbog pandemije koronavirusa od onog koji je predviđala na proljeće. No, neka su gospodarstva ugrožena više, a neka manje. Udar je neravnomjeran, a najviše su pogođene zemlje koje ovise o turizmu. Među ekonomski najpogođenijima našla se tako, uz Italiju i Španjolsku, i Hrvatska, kojoj se predviđa pad od 10,8 posto.

​Naše se gospodarstvo u koroni našlo u situaciji kao da mu je netko izmaknuo tepih pod nogama: bez čvrstog oslonca, bez snažne proizvodnje i uz neprovedene reforme. S druge strane, Komisija navodi i grupu zemalja u kojima će se kriza najmanje osjetiti. Riječ je o otpornim ekonomijama, onima za koje se očekuje da će se oporaviti brzo, odnosno brže izravnati tu krivulju snažnog pada, te ponovnog rasta, barem do iste razine, što znači upravo to – da će imati V-krivulju oporavka ili nešto dosta slično, ako će godišnji pad biti, recimo, do 5 posto. Šok zbog pandemije bio je simetričan, opisuje Komisija, no reakcije su asimetrične, oporavak će biti neravnomjeran.

​Oporavak u dvije brzine​

​Sve skupa međutim i dalje je pod upitnikom jer prijeti novi val korone, a projekcije su rađene na pretpostavci da neće biti novog zatvaranja, koje neki stvarno više ne bi mogli ni podnijeti. Dakle, kad naš ministar financija Zdravko Marić kaže da ništa od brzog oporavka po V-modelu, to je možda točno u slučaju Hrvatske, no za neka gospodarstva, ona s jakom proizvodnjom i industrijom, koja su samo nastavila neometano raditi, oporavak će zaista biti kraći. No, i nama se u 2021. predviđa rast po stopi i do 7,5 posto. Nova Vlada ima, dakle, vrlo mjerljive ciljeve: ako je moguće, ublažiti strmoglavi pad u ovoj godini, ali ono što je još važnije – krenuti u lov na stope rasta u 2021.

Upozorenjima Komisije o ekonomijama koje se pogođene više, te onima koje su pogođene manje, samo su se zapravo potvrdile bojazni Europske središnje banke čiji su dužnosnici u svojim javnim istupima upozorili na opasnost tzv. oporavka u dvije brzine, pri čemu bi dakle otpornija gospodarstva brzo odskočila, a ona ranjiva, a tu očito ulazi i Hrvatska, oporavljala bi se dulje i teže, zbog velike naslonjenosti na uslužni sektor i turizam. To bi moglo izazvati dodatno ekonomsko raslojavanje EU-a, koji je i bez korone patio od neujednačene ekonomske izvedbe. Podjela na razvijene i nerazvijene, bogate i siromašne, mogla bi se tako dodatno produbiti u ovoj krizi, iako EU-institucije pozivaju na nužnost daljnje integracije, koja se među institucijama i događa. Umjesto jače integracije, solidarnosti, te konvergencije, ne samo monetarne, nego prije svega realne na koju se ova monetarna i naslanja, korona-kriza mogla bi dovesti do dodatne ekonomske dezintegracije, uslijed neujednačenog oporavka, jer bi skupine zemalja EU-a počele ponovno snažnije ekonomski divergirati jedne prema drugima. To onda i zajedničku monetarnu politiku čini kontradiktornom, pogodnom samo za dio zajedničkog monetarnog prostora.

Fenomen Europe dviju brzina nije ništa novo, no sada bi, kao i u svakoj krizi, mogao eskalirati, isto kao što je eskaliralo i nesuglasje između Unijinog »štedljivog« sjevera i »rastrošnog« juga kada su bile aktualne korona-obveznice. Ta se europska dualnost, ako ne i potpuna heterogenost, stalno javlja; neprekidno se Europa bori protiv razlika unutar sebe, pa se stalno apelira na veću unutarnju suradnju i zajednički nastup prema van. EU, a onda i eurozona kao njena jezgra, može na globalnom ekonomskom planu nešto postići samo ujedinjena. No, s druge strane, zajedničke politike često zaboravljaju na najslabije karike, a što onda koriste euroskeptični, ali ne i uvijek posve populistički pokreti, koji Uniju vide i kao hrpu samozadovoljnih eurobirokrata koji su i zaboravili koga predstavljaju i zašto postoje. Unija je sada osmislila plan za oporavak, novac iz zajedničkog fonda čeka dogovor, a onda i raspodjelu. Kad smo se već odlučili ići ovim putem, onda se naša zemlja treba maksimalno potruditi da uhvati tu višu brzinu, kojoj neprekidno i hinimo da pripadamo, iako je korona sve ogolila do kraja. Pogotovo sada, u uvjetima pristupanja uvođenju eura, Hrvatska mora i zbog toga početi realno konvergirati prema prosjeku eurozone, inače će i priča s eurom biti mrtvo slovo na papiru ili – novčanici.

Proizvodnja i izvoz

Trebalo bi djelovati u tri pravca. Prvo, potaknuti poljoprivredu koliko se može, gledati da se što više hrane proizvede bar za domaće tržište. To je priča o nacionalnoj samodostatnosti. Drugo, s obzirom da čelnici EU-a sada pozivaju Vlade na odgovornost da krenu u reforme gospodarstva, potrebno je u tom pravcu promijeniti strukturu domaće ekonomije, tako da ona bude što je moguće više uklopljena u europski ekonomski prostor koji sada želi ponovno početi što je moguće više toga proizvoditi kod kuće. Proizvodnja se »vraća« iz Kine, i naši bi se ekonomski diplomati trebali uključiti u lobiranje za raspodjelu karika u tom lancu, dok bi se Vlada trebala iskazati kroz potporu domaćim konkurentnim industrijama i tvrtkama. To je priča o samodostatnosti na razini EU. Treće, tako uklopljeni, s jasnim ciljevima i idejama, mogli bismo povući i više sredstava iz EU-fondova i plana za oporavak koji čeka dogovor na vrhu, još je na dugom štapu, no treba se pripremati.

Nova vlada neće imati nimalo vremena za predah, treba djelovati brzo, pokrenuti investicije, te konačno dobro pogledati tko i u ovim teškim okolnostima izvozi, što izvozi, te nastojati pomoći, mjerama, olakšicama, poticajima. Procesi održavanja likvidnosti, pomaganja starim, te izgradnja novih sustava, trebali bi teći paralelno, iako je su svi različitih ročnosti.