ZAGREB – Mladen Pavković nije javnosti nepoznato ime, posebno ne braniteljskoj populaciji. Na čelu je koprivničke Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. koja, između ostalog, svake godine dodjeljuje nagradu za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata i stvaranja slobodne, neovisne hrvatske države. Ali, Pavković je i čovjek osuđen prije pet godina na sedam mjeseci uvjetnog zatvora zbog bludne radnje nad maloljetnicom. Upravo je to bio razlog što Hrvatski generalski zbor, kako tvrdi predsjednik te udruge Marinko Krešić, nije svoje prostorije ustupio za ovogodišnju dodjelu nagrade za najbolju knjigu o Domovinskom ratu, čiji je autor umirovljeni general Rahim Ademi također bio član HGZ-a. Bio, zato što je Ademi revoltiran odlukom svojih kolega odlučio napustiti HGZ. Učinio je to uvjeren da je vodstvu HGZ-a problematičan sadržaj njegove knjige »Samo istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske«, koja još od objave izaziva polemike među braniteljima. No, Krešić je u medijima pojašnjavao da je umirovljenim generalima, onima koji su glasovali protiv uručenja nagrade Ademiju u njihovim prostorijama, smetao, isključivo Pavković. Ademi je siguran da to nije istina.

Dobra suradnja

– Ma, lažu i mažu. Jedino sam im sporan bio ja, odnosno moja knjiga, rekao nam je jučer Ademi koji je svoju nagradu naposljetku dobio u zagrebačkoj knjižnici »Bogdan Ogrizović«. Ili su hrvatski generali etičniji od ljudi koji upravljaju vrlo frekventnom knjižnicom, ili potonji zapravo nisu znali tko je točno Pavković.

Nas je, pak, zanimalo predstavlja li ovo presedan u odnosima Pavkovića i HGZ-a ili ga možda generali bojkotiraju unatrag pet godina, od trenutka kada je uvjetno osuđen. Pavković ističe da je uvijek s njima »dobro surađivao«, čak im je pomogao doći do prvog sjedišta.

– Ja sam Marinka Krešića i Ljubu Ćesića Rojsa odveo kod gradonačelnika Milana Bandića koji im je dao prostorije jer ih nisu imali, prisjeća se Pavković. Krešiću, tada još glavnom tajniku HGZ-a, udovoljio je, kaže, da zajedno s njim dijeli plakete Grad-junak, pod pokroviteljstvom tadašnje ministrice branitelja Jadranke Kosor. Nije se ništa značajno promijenilo nakon što je Pavković osuđen jer je djevojci koja je radila u njegovom uredu »prišao i iznenada je protiv njene volje zagrlio i prislonio svoja usta na njena, kojom prilikom je svoj jezik stavio u njena usta«.

Sitne duše

– Kad je naša udruga svečano dodijelila priznanje za najbolju knjigu o Domovinskom ratu za 2021., bili su s nama u Petrijancu i Krešić, i Rojs, i Lukić, i drugi. Naširoko su čestitali dobitnicima, biskupu Vladi Košiću i generalu Ivanu Tolju. U mojem su društvu uvijek bili »mali« i ponizni, puni hvale za aktivnosti moje udruge i mene osobno, naglašava Pavković.

Do razdora između njega i HGZ-a došlo je, tvrdi, baš zbog Ademijeve knjige.

– U njoj je on imenom i prezimenom prozvao »ugledne i cijenjene generale«, članove HGZ-a, koji su protiv njega lažno svjedočili na sudovima, sve u stilu – neka osude Šiptara, a ne nas. Prvo je dopredsjednik HGZ-a Rojs napisao našoj udruzi da možemo Ademiju nagradu uručiti u njihovim prostorijama. No, onda je bio taj sastanak HGZ-a na kojem su neki generali, pogođeni onim što je Ademi pisao o njima ili njihovim prijateljima, popljuvali Ademija. Riječ je o sitnim dušama iz takozvane domoljubno-trgovačke koalicije. Krešić me poslije tog sastanka molio da nazovem Ademija i smirim situaciju, a ovaj je tek tada shvatio s kakvim je ljudima bio u udruzi, zaključuje Pavković. Zbog Krešićeve »monstruozne optužbe« da je »silovao maloljetnicu« će, kaže, tužiti umirovljenog generala, pa će se on »na sudu izjasniti o toj gluposti i podmetanju«.