Procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutno usluge čuvanja djece pruža oko 15.000 dadilja, dok ih je svega nekoliko stotina obrazovano za tu djelatnost
ZAGREB Niti jedna dadilja više ne bi trebala zbog čuvanja djece završiti kod suca za prekršaje nakon što na snagu stupi novi zakon o dadiljama. Nacrt novog zakona, koji točno propisuje uvjete pod kojima dadilja može čuvati djecu, na javnoj je raspravi do 10. listopada.
Kako u njemu stoji, stručno osposobljene dadilje mogu čuvati djecu do 14 godina, u svom stanu, poslovnom prostoru ili u stanu roditelja djeteta. Određena je i veličina grupe koju jedna dadilja može čuvati: u vlastitom će prostoru moći čuvati najviše šestero djece, među njima jedno s posebnim potrebama ili jedno mlađe od godinu dana, a ako zaposli i pomoćnu dadilju ili odgojiteljicu, grupa može narasti i do desetero djece.
Dadiljama koje su završile specijalizirane tečajeve omogućit će se da na temelju toga otvore obrt i započnu raditi, dok će se buduće dadilje školovati prema modelu koji osmisli Ministarstvo obrazovanja. Za one koje se unatoč novom zakonu odluče čuvati djecu na crno, predviđene su kazne i do 15 tisuća kuna.
Očekujemo da jedinice lokalne samouprave prepoznaju potrebe građana i sufinanciraju dadilje kao i privatne vrtiće. Dadilja koja radi na crno, naplaćuje oko 1.000 kuna po djetetu, a u novom sustavu morat će naplaćivati ekonomsku cijenu čuvanja, koja se kreće od 2.000 do 2.500 kuna. To bi za mnoge mogao biti nepremostiv problem, jer nemaju sva područja istu platežnu moć – upozorava Rašić. Na području bez jaslica i vrtića, dadilja koja čuva desetero djece lokalnu bi zajednicu na račun subvencija stajala oko 10.000 kuna mjesečno, a to je daleko jeftinije rješenje od gradnje dječjeg vrtića, poručuju dadilje.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj trenutačno usluge čuvanja djece pruža oko 15.000 dadilja, dok ih je svega nekoliko stotina obrazovano za tu djelatnost. U Hrvatskoj udruzi dadilja upozoravaju da bi, obzirom na ove okolnosti i potrebe roditelja, trebalo osigurati prijelazno razdoblje od nekih godinu dana da se postojeće »dadilje na crno« uspiju prebaciti na novi način rada.
– Kad zakon stupi na snagu, dio dadilja neće ispunjavati uvjete za rad. Neke od njih neće se htjeti školovati jer su u poznijim godinama, nekima će trebati vrijeme da se obrazuju. Treba im dati vremena za to, kao i roditeljima da potraže alternativnu skrb za svoju djecu – upozorava Vesna Rašić, predsjednica Hrvatske udruge dadilja. U protivnom, ako se zakon bude primijenio odmah, »bit će pomutnja i imat ćemo Delnice svaki dan«, tvrdi Rašić.
Dadilje koje su u proteklih nekoliko godina završile tečajeve i čekaju samo da se zakon donese, relativno će brzo otvoriti obrt i započeti posao. Za one koje tek ulaze u sustav trebat će vremena, jer MZOS, kako stoji u nacrtu zakona o dadiljama, ima obvezu osmisliti program osposobljavanja tek 60 dana od stupanja novog zakona na snagu, vele u udruzi. – Tek manji broj dadilja posjeduje prostorne i druge uvjete za rad. Iz svakog »razreda« tek će 10 do 20 posto ljudi zadovoljiti uvjete novog zakona ako namjeravaju čuvati djecu u svom prostoru – kaže Rašić. Većina njih će, uz troškove registracije obrta, morati opremati prostore u skladu s novim zakonskim uvjetima, a to će ih stajati i novca i vremena.
Glavni će im izazov, zaključuje čelnica udruge dadilja, biti tržište. Troškovi čuvanja djece za buduće će dadilje biti bitno veći nego danas, pa će takva biti i cijena njihovih usluga, ukoliko je lokalne vlasti ne budu subvencionirale.
