ZAGREB – Povećanje naknada za njegu djeteta s teškoćama u razvoju s 2.328 na 4.157 kuna od 1. siječnja 2023. zahvatit će samo neke kategorije roditelja djece s teškoćama, dok je velik dio roditelja izostavljen iz zakona i diskriminiran, upozorili su iz Udruge obitelji djece s teškoćama u razvoju Sjena. Podsjećaju na to da ni novi Zakon o socijalnoj skrbi nije riješio krucijalne probleme obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, te tvrde da su po tko zna koji put žrtve manipulacija vladajućih političara i politika.

– Ovakav tretman prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u prijedlogu proračuna jasno navodi na zaključak da su najugroženije skupine ovoga društva i dalje prepuštene same sebi. Cijele obitelji u kojima žive djeca s teškoćama u razvoju odavno su na egzistencijalnom rubu i gurnute u ekstremno siromaštvo, poručuju iz udruge i najavljuju skori prosvjed ako se njihovi zahtjevi ne uvaže. A oni su jasni – pravo na korištenje dopusta za njegu u uvećanom iznosu i nakon osme godine života djeteta, proširenje prava na nezaposlene roditelje i roditelje koji ne rade u punom radnom vremenu te uklanjanje drugih ograničavajućih odredbi koje roditelje djece s teškoćama demotiviraju da se zaposle.

Na teret države

– Problem su roditelji koji se nakon dopusta vrate na skraćeno radno vrijeme, jer oni prema ovom prijedlogu i dalje ostaju na iznosu od 70 posto proračunske osnovice, odnosno na 2.328 kuna. Ako su na minimalcu, a i sama sam bila u toj skupini, kad zbrojite plaću i naknadu, dobijete oko 4.000 kuna mjesečno. Takvi će ljudi i dalje postojati, a oni su u odnosu na druge roditelje kojima naknada raste diskriminirani i demotivirani da se vrate na posao, upozorava Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena. I status njegovatelja, naime, nosi mjesečnu naknadu od 4.000 kuna pa će malo tko imati motivaciju da za isti novac radi i organizira skrb za dijete. Uz povećanje naknade na 4.157 kuna, motivacija za rad na skraćeno radno vrijeme bila bi značajno veća. Ovako se, tvrde u udruzi Sjena, ljude ne motivira na povratak na posao jer će za isti novac radije tražiti status roditelja njegovatelja, sjediti kod kuće i uštedjeti na troškovima prijevoza i toplog obroka. U konačnici, događat će se da radno sposobni ljudi završe u sustavu socijalne skrbi, na teret države…

– U udruzi imamo primjer obitelji sa šestero djece, od toga dvoje s teškoćama u razvoju. Njihova majka Lidija neće moći dobiti status majke njegovateljice, niti joj je to intencija, jer njezino dvoje djece ima autizam, što je samo jedna teška dijagnoza, a za status njegovatelja dijete ih mora imati više. Po struci je medicinska sestra i uopće ne znam kako će se vratiti na posao, ilustrira Rešetar. Majka Lidija trenutačno koristi dopust za njegu za najmlađu djevojčicu koja ima autizam, a nakon 8. godine gubi to pravo. Suprug je također morao prijeći na skraćeno radno vrijeme, zbog starijeg djeteta s autizmom, a kod poslodavca je zbog toga imao ozbiljnih problema.

– Ako se dogodi da suprug ode na minimalac, a to mu poslodavac može odlučiti doslovno sutra, ona će primati naknadu od 4.157 kuna, a on pola minimalca. Kako će oni sa šestero djece, od toga dvoje s teškoćama, živjeti sa 7.500 kuna, pita se čelnica Udruge Sjena.

Skraćeno radno vrijeme

Vlada je, kaže, propustila uzeti u obzir da postoje roditelji koji se mogu vratiti posao u skraćenom radnom vremenu, što je i za njih i za državu bolje nego biti na socijalnoj naknadi.

– Da, recimo, otvorim obrt za manikuru, mogu regulirati svoje radno vrijeme, a jednog dana možda i zaposliti svoje dijete, pa imamo dvije osobe koje se skidaju s državnog proračuna i koje ga pune. Političari uopće ne razmišljaju o tome da ljudima treba otvoriti priliku da rade, upozorava Rešetar.

Problem su, dodaje, i nezaposleni roditelji djece s teškoćama kojima važeće zakonodavstvo ne priznaje nikakva prava, kao ni onima koji ne rade na puno radno vrijeme, primjerice učiteljima na zamjeni, pomoćnicima u nastavi… Takvi roditelji nakon rodiljnog i roditeljskog dopusta, ako se djetetu utvrdi neka dijagnoza, ostaju bez mogućnosti uzimanja dopusta za njegu. Roditelj na dopustu za njegu djeteta ostaje bez tog prava i ako drugi roditelj ostane bez posla. Prema važećem zakonu to je išlo automatizmom, a u novome zakonu pravo se produljuje za 60 dana. I to je, tvrde roditelji, nezadovoljavajuće rješenje.