Učenici osmog razreda sve predmete doživljavaju manje zanimljivima i manje korisnima od učenika petog razreda
ZAGREB Osnovci najviše vremena za učenje utroše na gradivo iz povijesti, a nakon toga na biologiju, matematiku, kemiju i geografiju. Kemija im je najteži predmet, ali je, kao ni povijest, ne smatraju pretjerano korisnom. Najveću korist vide u učenju matematike i stranog jezika, a zanimaju ih tjelesna kultura i biologija. Hrvatski jezik uglavnom je niskog rejtinga, što ne čudi s obzirom da među djecom uronjenom u digitalni svijet svaki drugi čitanju ne posveti ni samo jednu minutu vremena u svom radnom danu.
Vole tjelesni
Rezultati su to novog istraživanja tima Instituta za društvena istraživanja na čelu s Borisom Jokićem, provedeno među oko 2.000 učenika petih i osmih razreda osnovne škole. U istraživanju »Obrazovne aspiracije učenika u prijelaznim razdobljima hrvatskog osnovnoškolskog obrazovanja: priroda, odrednice i promjene (COBRAS)«, sudjelovao je i Filozofski fakultet u Zagrebu. Učenici su tijekom istraživanja iskazivali stavove o pojedinim predmetima, procjenjujući ih na ljestvici od nimalo do izrazito u tri kategorije – zanimljivost, težina i korisnost. Pokazalo se da učenici osmog razreda sve predmete doživljavaju manje zanimljivima i manje korisnima od učenika petog razreda. Najviše vremena osmaši provedu u učenju povijesti, a nakon toga biologije, matematike, kemije i geografije. Povijest je djeci teška od starta, govori podatak da čak 41,9 posto učenika već u petom razredu najviše uči upravo povijest, i to izrazito više od drugih predmeta.
Osmašima je uvjerljivo najzanimljiviji sat tjelesnog i biologija, a najmanje interesa imaju za hrvatski jezik. Postoje određene razlike među spolovima, pa tako mladići najzanimljivijima smatraju tjelesnu i tehničku kulturu, a djevojke biologiju, hrvatski i strani jezik. Kemija, koju čak 44,3 posto učenika osmih razreda smatra dosta ili izrazito teškom, percipirana je kao najteži predmet. Druga po težini je matematika, a zatim fizika. Iako im je teška, fiziku mladići smatraju najkorisnijim predmetom, dok djevojke veću korist vide u nastavi hrvatskog jezika i biologije, vjerojatno zbog smjera kojim se namjeravaju dalje obrazovati. Strani je jezik, koji čak 88 posto učenika smatra dosta ili izrazito korisnim, procijenjen uvjerljivo najkorisnijim predmetom po sudu osmaša. Slijede ga matematika i hrvatski jezik. S druge strane, povijest korisnim predmetom smatra samo 28,6 posto učenika završnog razreda osnovne škole. Likovni i glazbeni djeca smatraju gotovo beskorisnima.
Istraživanje je preispitalo i aktivnosti djece u radnom tjednu i vikendom. Osim malog broja onih koji pročitaju bilo što izvan obavezne školske literature, pokazalo se da se 10 posto učenika uopće ne druži s drugom djecom za radnog dana, ali zato njih 25 posto provede tri i više sati na Instagramu, Snapchatu, Facebooku i drugim društvenim mrežama. Samo četiri posto djece uopće ne koristi društvene mreže. Oko 14 posto učenika uči tri i više sata, domaću zadaću piše se manje od sata, ali se zato 78 posto učenika bavi nekim sportom. Vikendom tjelesne aktivnosti osmaša opadaju, ali i druženje s vršnjacima, koje vikendom prakticira samo 7,7 posto djece. Više se sjedi pred ekranima – 32 posto učenika provede tri i više sati na društvenim mrežama, njih 50 posto više od dva sata, a 45 posto igra videoigre više od dva sata. Vikendom uopće ne uči samo devet posto djece, a isto toliko ih čita više od 120 minuta.
Opsežni sadržaji
– Istraživanje je pokazalo jedinstvene profile pojedinih predmeta: povijest je u petom razredu najzanimljiviji predmet, ali je ujedno i najteži, a u osmom razredu više nije na vrhu popisa najzanimljivijih, ali ga djeca najviše uče, vjerojatno zbog opsežnosti i širine sadržaja – ocjenjuje Zrinka Ristić Dedić, članica istraživačkog tima. Hrvatski jezik učenici doživljavaju korisnim u obje dobne skupine, ali nažalost i najmanje zanimljivim. – Iako shvaćaju važnost ovoga predmeta za sadašnji i budući život, to nije dovoljno da ih doista zainteresira i pobudi ljubav prema književnosti, čitanju, riječi općenito, o čemu govori i podatak o značajnom udjelu učenika koji ništa ne čitaju izvan školskih obveza – veli Ristić Dedić. Kemija se konzistentno pokazuje kao najteži predmet i to, ističe, zbog apstraktnosti i manjka zornosti u nastavi. Žalosno je, smatra, što učenici ne vide koristi u umjetničkim predmetima, osobito glazbenoj kulturi koja uopće ne korespondira s interesima i iskustvima djece.
