Vlada je početkom srpnja gradske stadione Maksimir u Zagrebu i Poljud u Splitu proglasila prvim sportskim građevinama od nacionalnog interesa, čime je omogućila sufinanciranje njihove rekonstrukcije ili gradnje novcem iz državnog proračuna.

U sljedeće dvije godine za sportske građevine od nacionalnog interesa osigurano je 27 milijuna eura u proračunu, a novac će se dijeliti na pozivnom natječaju, nakon što se donesu nužni podzakonski akti i utvrde kriteriji za sufinanciranje.

Međutim, prije svega toga u Vladi su odlučili stvoriti preduvjete da bi u Maksimiru uopće počela gradnja, odnosno razriješiti pitanje vlasništva nad zemljištem na kojem bi u Maksimiru trebao niknuti novi stadion i njegovi popratni objekti.

Vlasnik parcele na kojoj se nalazi sam stadion je Grad Zagreb, ali svi ostali popratni objekti izgrađeni su na zemljištu na koje pravo polaže Katolička crkva, odnosno traži povrat tih parcela.

Maksimirski stadion izgrađen je na crkvenom zemljištu, ali je parcela na kojoj je sam stadion Gradu darovana 1996. godine, pa je nužno riješiti i pitanja vlasništva nad parcelama na kojima su izgrađeni, primjerice, pomoćni tereni, bazen ili parkiralište.

Skidanje zabilježbi

Zadatak da to pitanje riješi dobio je potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić jer je država ta koja je dužna obeštetiti bivše vlasnike, u ovom slučaju Crkvu, i po svemu sudeći Bačić je uspio pronaći model po kojem će država obeštetiti Crkvu, a Grad koji je vlasnik stadiona, dobit će »čiste papire«, odnosno kompleks s kojeg će biti skinute zabilježbe da se vode postupci za povrat imovine.

Da su tri strane blizu dogovora potvrdio je i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević nakon sastanka s ministricom turizam i sporta Nikolinom Brnjac u utorak, rekavši da Grad s Vladom aktivno radi na rješavanju imovinskopravnih odnosa s Kaptolom i da su napravili dobar napredak, pa je ocijenio da se »to bliži kraju«.

Crkva u Maksimiru polaže pravo na oko 300 tisuća četvornih metara zemljišta, ono je privedeno namjeni i nema povrata u naturi, niti to Crkva zahtijeva, a država joj je u tom slučaju dužna dati ili zamjenske nekretnine, ili financijsku nadoknadu.

U Vladi su nam potvrdili da Crkva ne traži financijsku nadoknadu, pa dogovor ide u smjeru toga da Crkva dobije zemljište na 11 lokacija u gradu. Važno je to što je u svim tim slučajevima riječ o lokacijama koje su u Generalnom urbanističkom planu (GUP) planu označene kao D8 zone, odnosno zone za javne i društvene, točnije vjerske sadržaje.

Time bi kompleks u Maksimiru bio oslobođen svih zabilježbi, a Katolička crkva bi dobila lokacije za gradnju 11 vjerskih objekata u glavnom gradu.

Država nije vlasnik tih zemljišta, u većini slučajeva nije niti Grad Zagreb, pa bi država bila ta koja bi osigurala novac za kupnju tih zemljišta koje će Crkvi dati u zamjenu za njezine terene u Maksimiru. Tamo gdje je Grad Zagreb vlasnik, država će biti dužna i Gradu platiti te lokacije prije nego što ih da u zamjenu za maksimirske terene. Zemljište je, kako su nam rekli u Vladi, uglavnom u privatnom vlasništvu, država će ga otkupljivati od privatnih vlasnika.

Ovaj dogovor, barem kad je u pitanju rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu na kojem bi trebao niknuti budući stadion, za Grad Zagreb ne donosi nikakav dodatni financijski teret, njega će Grad imati tek kasnije, kad se krene u izgradnju samog stadiona.

Četvrt stoljeća

Dosad je po tom pitanju u javnost izlazilo puno verzija po kojima bi u gradnji stadiona sudjelovao i nogometni klub Dinamo, ali je malo vjerojatno da bi klub mogao odvojiti taj novac, iako bi možda mogao pronaći investitora.

S obzirom na to da se radi o gradskom stadionu i objektu od nacionalnog interesa, puno je vjerojatnije da će financijski u njegovoj gradnji najvećim dijelom sudjelovati država i Grad, a i jedni i drugi se nadaju pomoći UEFA-e.

Procjene govore da bi gradnja novog stadiona mogla koštati od 70 do sto milijuna eura, a gradonačelnik je u utorak među ostalima rekao i da Grad Zagreb na korištenje daje zemljište, država ulaže dio kapitala, a dio se očekuje od privatnih investitora.

Država je dio novca za gradnju strateške sportske infrastrukture već osigurala u proračunskim projekcijama za sljedeće dvije godine, pa je tako za svaku godinu predviđeno po više od 13 milijuna eura, a kod izrade proračuna iz Vlade su poručili da ovisno o interesu HNS-a i lokalnih vlasti s godinama taj iznos može rasti, te da je to poruka da će Vlada podržavati projekte izgradnje sportske infrastrukture.

Gradonačelnik Tomašević krajem prošle godine izrazio je uvjerenje da će novi stadion biti izgrađen do sljedećeg Svjetskog prvenstva, koje se 2026. godine održava u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Tomašević bi tako završio priču koja traje gotovo 25 godina, a bilo je nekoliko pokušaja obnove Maksimira, u što je uloženo više od 800 milijuna kuna gradskog novca, no bez ikakvog efekta.

Na kraju bi potpuno novi stadion s dodatnim sadržajima mogao koštati manje nego što je dosad uloženo u rekonstrukciju stadiona u Maksimiru.

Proširenje u Kranjčevićevoj

S rušenjem Maksimira i gradnjom potpuno novog stadiona, povezan je i projekt rekonstrukcije i dogradnje stadiona u Kranjčevićevoj ulici, pa je gradonačelnik Tomašević nedavno objavio da se za manje od godinu dana kreće u radove i da bi taj stadion trebao biti završen u proljeće 2025. godine.

Stadion u Kranjčevićevoj trebao bi dobiti 12 tisuća, umjesto sadašnjih pet tisuća sjedećih mjesta i na njemu bi se mogle igrati sve međunarodne utakmice pa tako i liga prvaka.

Stadion će moći koristiti svi zagrebački klubovi, a ne samo Dinamo kojem će stadion u Kranjčevićevoj biti zamjenski dok se ne izgradi novi stadion u Maksimiru.