RIJEKA Dvojica riječkih pomoraca, zapovjednik D. J. i prvi časnik V. M. (imena pomoraca poznata redakciji) već tri mjeseca su zadržani u Angoli pod lažnim optužbama za krađu brodskog goriva, pri čemu su im uskraćivane osnovne informacije, smješteni su u lošim uvjetima u kućnom pritvoru, a njihova sudbina, iako im svi dokazi idu u prilog, i dalje je neizvjesna.

Obojica su plovila na opskrbnom off-shore brodu Sutton Tide, u vlasništvu kompanije Sonatide, tvrtke kćeri kompanije Tidewater, a upravo je kompanija ta koja ih je angolskim vlastima prijavila za krađu brodskoga goriva, iako je za njihovog angažmana u Angoli količina goriva u tri navrata mjerena od strane neovisnih nadzornika pri čemu nisu utvrđena nikakva odstupanja od prikazanih količina u brodskim dokumentima.

Prilikom njihova odvođenja s broda i prisilnog zadržavanja, kao i kasnije tijekom istrage i sudskog procesa koji traje, konstantno su im uskraćivane informacije, kako od kompanije za koju su radili, tako i od strane angolskih vlasti, primoravani su potpisivati dokumente na portugalskom jeziku koji ne razumiju, a hrvatska diplomacija nije učinila gotovo ništa da ih zaštiti od nepravednog progona.

Njihove nevolje započele su 24. ožujka, kada su brodom Sutton Tide uplovili u luku Soyo u Angoli.

– Tamo nas je na doku dočekalo više od četrdeset policajaca, zajedno s predstavnicima naše kompanije. Počeli su pretragu komandnog mosta, sve su rastavili i ispreturali, a zatim su prešli na pretragu kabina posade, iako nam nitko nije rekao zbog čega pretražuju brod.

Nakon sat vremena pretrage predstavnik kompanije pitao me je što se zbiva, odgovorio sam mu da ne znam te da pretpostavljam da je riječ o nekakvoj vježbi policije, jer u tom trenutku mi nije bilo na kraj pameti da bi se ovako nešto moglo dogoditi – rekao nam je u telefonskom razgovoru kapetan D. J., koji je trenutačno smješten u jednom hotelu u Angoli, zajedno s ostalim časnicima s broda, dvojicom Ukrajinaca i jednim Rusom.

Pretraga je, dodaje, bila izuzetno detaljna, u svaku prostoriju na brodu ulazilo je po petero policajaca, u pratnji člana posade, ali na koncu na brodu nije pronađeno ništa sumnjivo ili ilegalno.

– Bez obzira na to, po završetku pretrage samo su nam rekli da pokupimo svoje stvari s broda i odemo s njima. Pri tom su s nama u kabinama bila po dvojica policajaca, dok smo spremali stvari, stalno nas požurujući, zbog čega većina nas nije uspjela pokupiti ni polovicu odjeće i ostalih osobnih stvari, kaže on.

Svi časnici morali su napustiti brod, oduzete su im putovnice, a prema riječima zapovjednika, policijski službenici i dalje im nisu govorili ništa o razlozima zbog kojih su zadržani.

– Bili su i vrlo agresivni, kad god bi netko od nas postavio neko pitanje, posebno u vezi s putovnicama – ističe zapovjednik.

Tek kada su dovedeni na ispitivanje u policijsku stanicu, saznali su za što ih policija tereti.

– Tamo su nas ispitivali jednog po jednog, po šestorica policijskih službenika, uz pomoć brodskog agenta koji nam je bio prevoditelj. Shvatili smo da nas optužuju za krađu 104 kubična metra brodskoga goriva.

Jedan od članova posade prijavio je kompaniji da smo 1. ožujka, između 3 i šest ujutro u teritorijalnim vodama Konga iskrcali toliku količinu goriva s broda na drugo plovilo, a kompanija nas je na temelju te prijave kasnije prijavila policiji. No i to smo saznali neslužbeno, jer nam nikakav službeni dokument nisu dali, iako su nam oduzeli putovnice i smjestili nas u jedan hotel – kaže kapetan.

Idućeg dana, bez da su i dalje dobili ikakve dokumente o istrazi ili uhićenju i zadržavanju, u hotel dolazi policijski inspektor i od zapovjednika i brodskih časnika traži da potpišu dokumente na portugalskom, što su oni odbili.

– Bio je vrlo neugodan, nije nam uopće dao da pročitamo što piše, iako nitko od nas ne govori portugalski, uvjeravajući nas da se radi o »nekakvim nebitnim dokumentima«. Odbili smo potpisati, i dobro da jesmo, jer smo, sasvim slučajno, otkrili da je bila riječ o priznanjima za kaznena djela koja su nam stavljali na teret – ističe zapovjednik.

Nakon toga nastavljena je istraga, a pomorci su prebačeni u drugi hotel, s daleko lošijim uvjetima života, ali i dalje nisu dobili nikakav službeni dokument o uhićenju ili istrazi koja se protiv njih vodi. Svi njihovi pokušaji da stupe u kontakt s kompanijom i dobiju barem osnovne informacije ostali su bezuspješni, a prema riječima zapovjednika, od njih je namjerno zatajena informacija da sve do 29. ožujka nisu bili službeno uhićeni niti se službeno protiv njih vodila istraga.

– To je kasnije otkrio naš odvjetnik, što znači da smo u tom razdoblju slobodno mogli napustiti zemlju, ali su informacije zatajene od nas. Jedina osoba s kojom smo bili u kontaktu je bio brodski agent, koji nas je uvjeravao da je sve u redu i da nema razloga da zovemo veleposlanstva ili odvjetnike – priča nam D. J.

Uslijedila su nova ispitivanja, a ilegalno oduzete putovnice vraćene su im tek 5. svibnja, nakon što je predstavnik ukrajinskog veleposlanstva razgovarao s istražiteljima. Dva tjedna kasnije dobivaju poziv za sud, s dijelom izmijenjenom optužnicom.

– Član posade koji nas je optužio, Sherwin Espina, na sudu je bitno promijenio svoj iskaz, rekavši da nikad nije primio novac od navodno ilegalno prodanoga goriva, iako je prije u istrazi tvrdio da jest. Također, kadet, kojeg je kao svjedoka pozvala optužba, u istrazi je rekao da je u sporno vrijeme spavao, da bi na sudu kazao da je vidio na brodu neke Kongoance, koji su s nama razgovarali na ruskom.

Također rekao je da je na brodu primio novac koji je kasnije odnio našoj direktorici, gospođi Mariji Ellena, što je ona kao svjedok opovrgnula.

Optužba nas je teretila i da smo spornog datuma na 11 sati isključili uređaj za automatsku identifikaciju broda(AIS), koji bilježi poziciju, kurs i ostale podatke, što se pokazalo neistinitim, jer smo kolege koji su preuzeli brod nakon našeg zadržavanja, zamolili da pošalju ispis s uređaja, koji se ne može prepravljati , a koji je pokazao da je bio isključen na manje od sat vremena, i to baš kad je na mostu bio Sherwin Espina – kaže zapovjednik.

Tvrtka Total nije utvrdila nikakve nepravilnosti

Zanimljivo, u trenutku počinjenja navodnog kaznenog djela krađe goriva, brod je bio u charteru za tvrtku Total, pa je i gorivo bilo vlasništvo te tvrtke, a ne kompanije Sonatide, koja je pomorce prijavila. Prema e-mailu koji je prvi časnik uputio Sindikatu pomoraca Hrvatske, tvrtka Total nije utvrdila nikakve nepravilnosti niti se žalila da nedostaje određena količina goriva.

Prema informacijama sa samog suda, do kojih je došao Ante Čipčić, Hrvat koji već dvadesetak godina živi u Angoli, gdje radi kao agent za naftne kompanije, a u ovom slučaju angažirao se kao prevoditelj za naše pomorce, dokument o stanju goriva na dan 24. ožujka, nije potpisan tog dana, već je potpisan tek dva mjeseca kasnije, od strane izvjesnog Dominica.

*opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u utorak 13. lipnja 2017.