Uz svu muku koju mora pretrpjeti zbog svoje bolesti, jedan pacijent koji je ovih dana završio na liječenju u KBC-u Split požalio nam se na praksu ove bolnice da svojim »ležećim« pacijentima naplaćuje – gledanje televizije. Cijena ove usluge u splitskoj je bolnici tri eura po danu, što znači da bolesnik koji se liječi 10-ak dana na nekom od odjela ovog KBC-a, samo za gledanje TV-programa mora izdvojiti pozamašnih 30-ak eura. Ako se liječenje odulji, platit će i više, ili će morati odustati od gledanja televizije.

Donirani prijemnici

U splitskoj nam bolnici kažu da su ugovorili ovu uslugu s jednom privatnom tvrtkom, koja im osigurava ono za što sami nemaju dovoljno novca da bi priuštili svojim pacijentima. S ovim modelom opremanja bolničkih soba TV-uređajima krenulo se još prije dvadesetak i više godina, najprije u OB-u Dubrovnik još 2001. godine, a onda su sličan princip preuzele i mnoge druge bolnice – u Splitu, Zagrebu, Osijeku…. Dio bolnica tu uslugu uopće nije službeno ugovarao, dio je sklapao ugovore s tvrtkom koja nudi televizore, a dio bolnica ubirao je privatnicima i mjesečni paušal za bolničku blagajnu. Neki su pacijenti time bili zadovoljni, jer su ipak imali mogućnost zabaviti se i skratiti vrijeme dok leže u bolnici, dok drugima, osobito onima koji nemaju bozgznakakve prihode, ovakav sustav naplate TV-programa nikako nije prihvatljiv.

U zadnjih desetak godina bolnice su se uglavnom opremile TV-prijemnicima, ne baš na svim odjelima, ali je stanje ipak daleko bolje nego ranije. Tako u većini bolnica koje su prakticirale pozajmljivanje TV-uređaja od privatnika sada imaju vlastite televizore, mahom dobivene putem donacija.

– Značajna većina hospitalizacijskih prostora u KBC-u Rijeka opremljena je TV aparatima koje su većim dijelom osigurali različiti donatori, a gledanje TV-a ne naplaćuje se pacijentima, kažu u upravi riječke bolnice. U OB-u Pula danas raspolažu s 50 TV prijemnika, koji je – kažu – ravnomjerno raspoređen po odjelima i po sobama pacijenata, a za svaki uređaj uredno plaćaju i RTV pristojbu. Sve sobe, međutim, nemaju TV prijemnik.

– Postojeći TV prijemnici nabavljeni su najvećim dijelom donacijama tvrtki i pacijenata tijekom proteklih desetak godina i u vlasništvu su ustanove. Postojeći TV prijemnici ne iznajmljuju se pacijentima i bolnica nema prihoda od istih, već je isto samo u cilju podizanja kvaliteta prilikom liječenja i boravka pacijenata u našoj ustanovi, kažu u upravi pulske bolnice. KBC Zagreb, koji je svojedobno odobravao praksu naplate gledanja TV-a pacijentima, danas je većinu soba za hospitalizirane pacijente opremio TV uređajima koji su u vlasništvu bolnice. Njihovo korištenje ne naplaćuje pacijentima. KBC Sestre milosrdnice također je osigurao TV-uređaje za većinu soba pacijenata i dnevnih boravaka klinika i kliničkih zavoda. Ako u sobi nema TV uređaja, pacijentima omogućuju da donesu vlastiti TV uređaj ako to okolnosti dozvoljavaju. Na sličan način, vlastitim TV uređajima na odjelima, ovaj problem rješavaju i u KB Dubrava, KBC-u Osijek te KB Sv. Duh koja u ovom trenutku raspolaže s 55 TV prijemnika. Bolesničke sobe uglavnom su djelomično opremljene TV uređajima.

EU praksa

U udrugama pacijenata podsjećaju da naplata gledanja televizije nije hrvatski izum, već ustaljena praksa u klinikama diljem Europske unije.

– S jedne strane to djeluje nehumano, a bolnice se opravdavaju potrebom za pokrivanjem troškova održavanja tih usluga. S druge strane, ta praksa je vidljiva u drugim sveučilišnim bolnicama u EU-u, pa po tome nismo iznimka. Dapače, u Francuskoj i Belgiji u standardu naplaćuju TV prilikom hospitalizacije jer se nalazi u sobi, bez obzira gledali je ili ne, a ako ne želite da vam se naplati, morate vratiti daljinski upravljač, navodi Jasna Karačić, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. Situacija je danas, smatra, bolja nego ranije kad su pacijenti sami pozivali tvrtku, koja surađuje s bolnicom, da donese TV u sobu. »Tada je sigurno bilo više netransparentnosti i monopola. Najvažnije je da na svakom odjelu TV bude dostupan u dnevnom boravku za pacijente«, smatra Karačić. Za Ivicu Belinu, predsjednika Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ), naknada od tri eura visoka je u odnosu na činjenicu da je HRT-ova mjesečna pretplata 10,62 eura.

– To mi se čini puno. Osim toga, mislim da je to uvijek bio dio standardne usluge. Je li gledanje TV-a sad postalo nadstandard?, pita se Belina.