Zagrepčanka Ivana Škarpa Dulčić moždani je udar doživjela u dobi od 49 godina. Dobra je okolnost bila ta što su simptomi bili više nego očiti, i u kratkom je vremenu došla do bolnice. Mnoge žene nemaju tu sreću jer ne obraćaju pažnju na ono što im se događa, čekaju s pozivom hitnoj pomoći, a posljedice su najčešće ozbiljne i trajne. U povodu Dana crvenih haljina, koji se obilježava radi podizanja svijesti o moždanom udaru kod žena, s nama je podijelila svoju priču.

– Moždani udar mi je nastao uslijed puknuća cerebralne aneurizme, za koju nisam znala da je imam. Prije sam imala relativno česte glavobolje, no nisam ih smatrala nekim simptomom za brigu. Osim glavobolja, unatrag godinu dana me prije udara po noći znalo probuditi probadanje i pritisak u pozadini desnog oka, no istodobno mi je na njemu dijagnosticiran i sindrom suhog oka, pa se to i s time u određenoj mjeri povezivalo. Moždani udar je uslijedio prije godinu i tri mjeseca, dok sam u opuštenoj atmosferi i društvu sjedila i pila kavu. Uslijed razgovora sam u sekundi samo »nestala«, onesvijestila se. Kažu da sam se ukočila i počela trzati, uslijed epileptičkog napada koji nikad prije nisam imala i za koji se kasnije utvrdilo da je tipičan simptom puknuća aneurizme. Uspjeli su me poleći na bok na pod. Kad sam nakon nekog vremena došla k svijesti, odmah sam se mogla micati i znala tko sam i gdje sam, što je bio dobar znak, no istodobno je bilo očito da mi se dogodilo nešto strašno i ozbiljno, a tada još nisam znala što, prepričava nam Škarpa Dulčić.

Ivana Škarpa / Foto ZVONIMIR FERINA

Druga prilika

Hitna pomoć je stigla vrlo brzo. »Dok su me vozili u bolnicu, slomila sam se, počela sam se tresti od šoka i panike. U bolnici su mi utvrdili subarahnoidalno krvarenje i hitno sam operirana. Nakon toga sam dva tjedna bila prikovana za krevet na intenzivnoj njezi. Prvi su dani bili najkritičniji u smislu hoće li se krvarenje povući, je li ostavilo posljedice i hoće li doći do daljnjih komplikacija. U tim sam trenucima bila slabo svjesna svega, no mojoj je obitelji i bližnjima bilo mnogo teže nositi se s tom neizvjesnošću. Iz bolnice sam izašla neokrznuta, bilo je hvala Bogu sve u redu. No na prvoj kontroli je nalaz magnetske rezonance pokazao da u aneurizmu ponovo pomalo ulazi krv te sam nakon pet mjeseci ponovo operirana, uz dodatne »coilove« sam dobila i stent. Nakon toga je ponovo uslijedila neizvjesnost hoće li biti recidiva. Kada mi je na kontroli prije četiri mjeseca bilo sve u redu, moja je sreća bila neizmjerna. Iako već sad znam da ću za pet mjeseci ponovno morati u bolnicu na invazivnu pretragu, na to gledam samo pozitivno, jer znam da time budno paze na mene, kaže nam.

Iz tog je svog iskustva, otkriva, shvatila koliko je privilegirana što je tako brzo došla do medicinske pomoći.

– Shvatila sam da sam dobila drugu priliku i koliko sam imala sreće u nesreći, jer slučajevi poput mojeg u najvećem postotku završavaju, nažalost, fatalno na samom početku. Silno sam sretna i zahvalna zbog toga, više cijenim život koji imam i nastojim svakim danom biti bolji čovjek i prema drugima i prema samoj sebi. Zdravlje je najveća sreća i dar koji imamo, no ne smije se uzimati zdravo za gotovo. To je i velika vlastita odgovornost, o kojoj treba svakodnevno brinuti i ulagati u njega i vrijeme i trud da bi se što dulje održalo dobrim. Život treba živjeti otvorenog srca, raditi svoj posao s entuzijazmom, okružiti se stvarima, ljudima i aktivnostima koje na nas djeluju pozitivno i pronaći svoju ravnotežu i umjerenost. To će sigurno pridonijeti osobnom zadovoljstvu, boljem zdravlju i sreći, veli Škarpa Dulčić.

U kampanju Dan crvenih haljina uključila se, kaže, na poziv svoje liječnice neurologinje. »To mi je velika čast i zadovoljstvo. Smatram da su edukacija i prevencija vrlo važne, jer često nismo svjesni da neki naoko banalni simptomi mogu biti znak mnogo ozbiljnijih stanja. Drago mi je ako svojim svjedočanstvom i iskustvom mogu pomoći osvijestiti da se moždani udar može dogoditi svakome i da trebamo nastojati brinuti jedni za druge«, ističe.

Što je kod ove Zagrepčanke, profesorice engleskog i njemačkog jezika koja je kao prevoditelj prije više od 20 godina počela raditi u grafičkoj industriji, a danas je voditeljica nabave u jednoj od naših najvećih tiskara, moglo dovesti do moždanog udara?

– Ne znam točno što je moglo pogodovati nastanku moždanog udara, za aneurizme se često smatra da su u određenoj mjeri urođene i genetske. Moja dob sigurno povećava rizike slabljenja arterija, a što se tiče ostalih faktora koji se uobičajeno smatraju rizičnima, poput pušenja, konzumacije alkohola, visokog tlaka, prekomjerne težine ili neaktivnosti, njih nisam nikad imala. Postavlja se pitanje stresa, kojem smo sigurno svi izloženi, no pozitivni stres koji je odraz da mi je stalo do nečega ne bih smatrala rizikom. U mom slučaju je potencijalni rizik bio jedino možda premalo sna i odmora, otkriva.

Trombotska stanja

Moždani udar može pogoditi sve dobne skupine, a jednako je prisutan i kod muškaraca i kod žena. Razlog pokretanja kampanje Dan crvenih haljina je to što je moždani udar nedovoljno prepoznat, nedovoljno liječen i rehabilitiran. To je bitna odrednica koja razlikuje muškarce od žena, uz spolno specifične rizične čimbenike koji su karakteristični za žene ili determinirani genetskim faktorima, objašnjava prim. dr. sc. Svjetlana Šupe, neurologinja Zavoda za intenzivnu neurologiju KBC-a Zagreb.

Svjetlana Šupe / Foto IGOR ŠELER

– Kod žena neke bolesti nose povećani rizik od moždanog udara, migrena na primjer, dok je dio uzroka genetski uvjetovan. Trombotska stanja također povećavaju rizik, a izričito spolno specifični čimbenici su povećani rizici u određenim fazama života žene. Čak se vidjelo da ranija prva menstruacija i preuranjena menopauza povećavaju rizik, kao i uzimanje kontracepcije, hormonska nadomjesna terapija u menopauzi te hiperstimulacije kod žena koje ne mogu zatrudnjeti. Ti postupci donose radost, jer pomažu rođenju djeteta, ali i tugu jer raste rizik od moždanog udara zbog povećavanja koagulabiliteta, odnosno protrombotskih stanja, ističe prim. dr. sc. Šupe.

Rizik od moždanog udara raste u trudnoći, osobito ako postoje znaci ugroženije trudnoće, preeklampsije ili eklampsije. Povećane vrijednosti tlaka mogu biti ekstremno rizične za nastanak moždanog udara, bilo u smislu krvarenja ili začepljenja krvne žile. U trudnoći raste rizik za stvaranje tromboza u krvnim žilama u tijelu, a jedan od nerijetkih uzroka moždanog udara je i tromboza vena i venskih sinusa mozga koje mogu izazvati infarkt mozga, ali i krvarenje, objašnjava neurologinja.

Na svu sreću, moždani udari u trudnoći nisu toliko česti, ali po nekim studijama mogu se dogoditi u 30 od 100.000 žena u trudnoći. »Imamo i trudnice koje zbog nekih drugih čimbenika dođu u hitnu službu sa znakovima moždanog udara, tada se prvi put otkriju promjene na srcu koje se inače nalaze normalno u populaciji. Od 10 do 20 posto ljudi normalno živi s otvorenom rupicom između lijevog i desnog srca, ali ona nosi određeni rizik da se miješa krv iz jedne i druge strane srca i povećano stvara tromb, pogotovo ako ima problema s venskom cirkulacijom, što kod trudnica nerijetko – dijelom i zbog povećane mase i sklonosti zgrušavanju krvi – može dovesti do embolizacije, ugruška koji prolazi kroz tu rupicu i izazvati moždani udar«, nastavlja prim. dr. sc. Šupe.
Simptomi koje se nikako ne smije ignorirati sažeti su u kratici GROM – govor, razumijevanje, oduzetost, minute su važne… Najtipičniji su simptomi promjene govora, motorike, oduzetost ruke ili trnaca u polovini tijela, smetnje stabilnosti, promjene u izrazu lica. Ali kod žena postoje i neki specifični simptomi zbog kojih moždani udar često ostane neprepoznat. To su iznenadni napadi zbunjenosti, promjene ponašanja, smetenost, nagle promjene raspoloženja, bezvoljnost, depresivnost, naglo nastalo štucanje, malaksalost, smetnje disanja, glavobolje, promjene stabiliteta… I epileptični napad kao posljedica moždanog udara češći je kod žena.

– Uz takve simptome koji nastaju naglo, treba pozvati službu hitne pomoći čim prije. Bilo tko od obitelji, na radnom mjestu, građana na ulici, trebao bi reagirati, jer kod moždanog udara minute spašavaju mozak. Samo u jednoj minuti izgubi se gotovo 15 milijuna neurona, ističe prim. dr. sc. Šupe.

Znak alarma

I moždani se udar, baš kao i srčani infarkt, može prehodati kada je udar blaži, kad su izraženi simptomi trnaca u dijelu tijela, smetnje stabilnosti, omaglice, osjećaj vrtoglavice… Na CT ili MR snimkama kod osobe s moždanim udarom često se nađu znakovi ranijih malih zona pogođenih moždanim udarom. Riječ je o tzv. TIA-i, tranzitornoj ishemijskoj ataci koja traje od nekoliko sekundi ili minuta, do nekoliko sati, a karakterizira je prolaznost.

– TIA ima iste simptome kao i moždani udar – iznenadne smetnje govora, slabost ruke, oduzetost strane tijela, ali to se postupno povuče. Ona ostavlja posljedice, ona je morfološki infarkt, a pro futuro nosi izniman rizik od razvoja moždanog udara. Ti simptomi su alarm da će do moždanog udara definitivno doći ako se ne poduzme ništa. Važno je čim ranije javiti se liječniku radi obrade da se ustanove rizični čimbenici i da ih se čim ranije krene liječiti. Nekad su to visoke stenoze, suženja vratnih krvnih žila koje izazivaju prolazni gubitak vida na jedno oko, to nam je znak alarma, jer je visok rizik da se karotida začepi. Tu se odmah kreće s liječenjem, navodi prim. dr. sc. Šupe i poziva sve da ne zanemaruju simptome moždanog udara ako ih osjete.

Rizični faktori za nastanak moždanog udara slični su kao i za srčani udar: visoki tlak jedan je od najznačajnih, a onda su tu i povećane masnoće u krvi, šećerna bolest… Pušenje, ekscesivno pijenje alkohola, osobito žestokih pića, ali ne i ono kulturološko od čaše vina dnevno, povećavaju rizik od nastanka moždanog udara. Tu su, dodaje prim. dr. sc. Šupe, i opojna sredstva te različite vrste droga koje značajno povećavaju rizik od moždanog udara – kod heroina i kokaina vrlo su česta krvarenja, a nove droge još i ne znamo do čega će dovesti. Rizike nosi i sjedilački način života, fast food prehrana, brzo prerađene namirnice…

– Zato se u prevenciji usmjeravamo na kontrolu i liječenje rizičnih čimbenika. I u preporuke Svjetske zdravstvene organizacije ušla je mediteranska dijeta, ono što smo jeli kao djeca, puno zelenoga, dosta voća, maslinovo ulje, orašasti plodovi. Važno je i više tjelesne aktivnosti, ako i niste tip alpinista, hodati možete, to je terapija prirodom, šumom, parkom… Kontrolom i regulacijom 10 temeljnih rizičnih čimbenika za moždani udar, 80 posto udara se može spriječiti, poručuje prim. dr. sc. Šupe.

Kad je riječ o radno sposobnoj populaciji, samo će se trećina onih koji su preboljeli moždani udar vratiti na radno mjesto.

– To su strašne brojke koje nose i velike socioekonomske posljedice, trošak bolovanja i gubitak radne sposobnosti. Takva osoba iziskuje prilagođene uvjete za život, nabavku pomagala, hodalica, adaptaciju kupaonice… Postoje grupe potpore da bi ti ljudi bili inkluzivni u zajednici, da sudjeluju s kapacitetom kojim mogu u održavanju socijalnih kontakata, dodaje.

Rana intervencija i brži dolazak do liječnika umnogome bi umanjili taj visoki trošak moždanog udara, kao i posljedice po pacijenta.

– Američka studija za liječenje moždanog udara izračunala je da tim hitne pomoći na terenu, od dojave o simptomima, transporta, liječenja suvremenim metodama, rehabilitacije itd., stoji oko 200.000 dolara po pacijentu s moždanim udarom. Istovremeno se pokazalo da primjena mobilnog tima za moždani udar u zapadnim zemljama poput Švedske ili SAD-a s brzom dijagnostikom, CT-om, temeljnim laboratorijskim pretragama, koji već na terenu započinje trombolitičko liječenje, već u pet godina primjene može isplatiti svoju investiciju u odnosu na trošak liječenja i rehabilitacije, ističe prim. dr. sc. Šupe.