Ilustracija Davor Kovačević
U oči upada to što nitko iz vrha JNA nije optužen niti za zločine počinjene u Vukovaru, niti za zločine počinjene bilo gdje drugdje u Hrvatskoj 1991. godine
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju devetero je ljudi optužio zbog zločina počinjenih u Vukovaru i okolici 1991. godine, a izrečene su, za sada, samo dvije pravomoćne osuđujuće presude.
U oči upada to što nitko iz vrha JNA nije optužen niti za zločine počinjene u Vukovaru, niti za zločine počinjene bilo gdje drugdje u Hrvatskoj 1991. godine. Dakle, Haški sud nije optužio ni saveznog sekretara za narodnu obranu, generala armije Veljka Kadijevića, ni načelnika štaba Vrhovne komande generala Blagoju Adžića, ni zapovjednika Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva Zvonka Jurjevića, niti zapovjednika Novosadskog korpusa generala Životu Panića.
Istrebljenja, ubojstva
Prvi koji je pred Haškim sudom odgovarao zbog zločina počinjenog na Ovčari bio je Slavko Dokmanovć koji je na izborima 1990. godine izabran za predsjednika Skupštine općine Vukovar, odnosno gradonačelnika. Sud je u njegovu slučaju završio prvostupanjski postupak, a prije nego što mu je izrečena presuda, Dokmanović se u pritvoru u Scheveningenu 29. lipnja 1998. godine ubio. Bez presude za Vukovar, ali i mnoge druge zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu ostao je i Slobodan Milošević. I u njegovu slučaju smrt je bila brža. Milošević je umro u pritvoru 11. ožujka 2006. godine, prije nego što je okončan prvostupanjski postupak. Milošević je bio optužen za »istrebljenje ili ubojstvo stotina hrvatskih i drugih nesrpskih civila, uključujući žene i starije osobe«, i to, uz ostalo, u Vukovaru, Dalju, Erdutu, Lovasu, Voćinu. Optužen je bio i za deportaciju najmanje 5.000 stanovnika Iloka, te hotimično uništavanje stambenih objekata i druge javne i privatne imovine, kulturnih ustanova, vjerskih objekata, a na popisu mjesta i gradova u kojima je to činjeno je i Vukovar.
Najpoznatiji slučaj suđenja u Srbiji zbog zločina počinjenih u Hrvatskoj odnosi se na zločin počinjen na Ovčari. Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije optužilo je 13 pripadnika paravojnih postrojbi optuženih za ubojstvo 200 civila, bolesnika, ranjenika i medicinara iz vukovarske bolnice, a na tom suđenju sudi se neposrednim počiniteljima ubojstava. U prosincu 2013. godine Ustavni sud Srbije usvojio je ustavnu tužbu jednog od osuđenika na tom suđenju, Saše Radaka. On je osuđen na 20 godina zatvora, a Ustavni je sud naložio Apelacijskom sudu da ponovno odluči o žalbi optuženika na prvostupanjske presude. Odluka Ustavnog suda Srbije primjenjuje se na sve optužene, ne samo na Radaka, a u ponovljenom žalbenom postupku oni se brane sa slobode.
Smrt je bila brža i u slučaju Gorana Hadžića, u vrijeme bitke za Vukovar čelnika pobunjenih Srba na istoku Hrvatske i prvog čovjeka samoproglašene SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Umro je 12. srpnja ove godine u Novom Sadu gdje je bio na privremenoj slobodi na koju ga je Haški sud pustio kako bi se liječio od tumora na mozgu. Bio je optužen za zločin na Ovčari te sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio progon Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva.
Vojislav Šešelj, čelnik Srpske radikalne stranke i jedne od brojnih četničkih paravojnih postrojbi za vrijeme rata, prvostupanjskom presudom iz ožujka ove godine nepravomoćno je oslobođen krivnje, a žalbeni postupak je u tijeku.
Najviše pozornosti domaće javnosti privuklo je suđenje vukovarskoj trojici – Mili Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću – oficirima JNA optuženima zbog zločina počinjenog na Ovčari. To je za sada jedini postupak koji je rezultirao pravomoćnim osuđujućim presudama. Mrkšić, zato što je povlačenjem vojnika JNA koji su čuvali zarobljenika na Ovčari čime je dao bitnu praktičnu pomoć pripadnicima Teritorijalne obrane i paravojnim postrojbama u počinjenju zločina, odnosno masovnog strijeljanja zarobljenika. Osuđen je na 20 godina zatvora, a umro je u kolovozu prošle godine za vrijeme izdržavanja kazne u Portugalu. Na deset godina zatvora osuđen je Veselin Šljivančanin, odgovoran za sigurnost zarobljenika na Ovčari. Na uvjetnu slobodu pušten je 2011. godine nakon što je izdržao dvije trećine kazne. Miroslav Radić je oslobođen.
Stanišić i Simatović
