ZAGREB – Već više od desetak godina Hrvatski su se građani naučili na to je da Europska unija nastoji odrediti do najsitnijih detalja pravila koja vrijede na zajedničkom tržištu, pa su tako primjerice propisane minimalne stope pojedinih poreza, što je značilo da Hrvatska gubi pravo na nultu stopu PDV-a na kruh i mlijeko, određene su i minimalne trošarine za naftne derivate, alkohol ili duhanske proizvode, a postoje i pravila kada i kako država može pomoći pojedinoj kompaniji ako se nađe u teškoćama.

No, EU se tek sada sprema odrediti barem okvire za minimalnu plaću radnika na svom teritoriju i tu će zemlje članice dobiti više slobode u odlučivanju, a više će se uvažavati i njihove ekonomske prilike. Neće biti jasne formule, ako primjerice kod trošarina na gorivo, po kojoj će se odrediti koliki je minimum za koji netko na teritoriju EU može raditi cijeli mjesec.

Proći će još najmanje dvije godine dok države članice ne počnu primjenjivati direktivu kojom se to pitanje regulira, ona zapravo još nije ni usvojena, ali prvi veliki korak je napravljen jer su pregovarači Europskog parlamenta i rotirajućeg predsjedništva Vijeća EU-a postigli dogovor o prijedlogu direktive o primjerenim minimalnim plaćama. On, prema sažetku direktive koji je objavljen na mrežnim stranicama Europskom parlamenta nudi članicama dvije opcije, jedna je odrediti minimalnu bruto plaću u visini 60 posto medijalne plaće ili 50 posto prosječne plaće ili primjerenost minimalne plaće određivati prema tome jesu li one dovoljne za osiguranje dostojnog života, a pri tome će uzimati u obzir vlastite društveno-ekonomske uvjete, kupovnu moć, razinu domaće produktivnosti i razvoja. Za procjenu adekvatnosti zemlje EU mogu uspostaviti košaricu roba i usluga po realnim cijenama. EU pri tome neće odrediti mehanizam po kojem bi se to mjerilo u svakoj pojedinoj članici, pa je za očekivati da neće biti ni puno promjena u sadašnjoj situaciji, gdje najmanju minimalnu plaću, prema podacima Eurostata za 2021. godinu, ima Bugarska u iznosu od 332 eura, dok je ona najveća u Luksemburg i iznosila je 2.202 eura, što je više od šest i pol bugarskih minimalca. Litra dizela u Bugarskoj je 1,644 eura dok je u Luksemburgu 20 centi, odnosno tek 12 posto skuplja.

Direktiva će poticati države članice i na to da najmanje 80 posto njezinih radnika bude pokrivne kolektivnim ugovorima, odnosno pravima koje ti dogovori poslodavca i sindikata jamče svakom radniku u nekoj djelatnosti.

Za one države u kojima se minimalna plaća dogovora kolektivnim ugovorima, a takvih je šest,Austrija, Cipru, Danska, Finska, Italija i Švedska, direktiva ne mijenja ništa. za preostalu 21 članicu, među kojima je i Hrvatska, direktiva bi trebala donijeti primjerenije plaće nadaju se njezini zagovornici. Na pitanje za koji će se model određivanja minimalne plaće odlučiti Hrvatska iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike odgovorili su nam da će o kriterijima koji će se uzimati u obzir prilikom određivanja minimalne plaće, država odlučiti nakon opsežnog dijaloga sa socijalnim partnerima,a da će se raspraviti i sa Stručnim povjerenstvom za praćenje i analizu kretanja minimalne plaće, stručnim tijelom koje je, između ostaloga, osnovano kako bi pružilo stručnu podršku u vođenju politike minimalne plaće i plaća općenito.

Što se tiče pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorom iz Ministarstva poručuju da Direktiva ne obvezuje države članice da postignu toliku pokrivenost nego ih obavezuje da, ako im je pokrivenost ispod navedenog postotka, izrade akcijski plan radi poticanja kolektivnog pregovaranja. Upozoravaju da se kod kolektivnog pregovaranja radi o slobodnoj volji dvije strane, da država može dati podršku za sklapanje ugovora, te najavljuju da će akcijski plan izraditi u suradnja socijalnim partnerima. da pregovaraju i sklope kolektivni ugovor, država (ako nije jedna od strana) može svojim aktivnostima poticati sklapanje kolektivnih ugovora te dati punu podršku sindikatima i poslodavcima u nastojanju da kolektivno pregovaraju. Sam akcijski plan također će se izraditi u suradnji sa socijalnim partnerima koji najbolje poznaju prednosti i nedostatke u sustavu kolektivnog pregovaranja.

Vlada je za ovu godinu odredila minimalnu bruto plaću od 4.687,5 kuna, a ona za radnika znači neto primanja od 3.750 kuna i možda je, napominje predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever bila blizu pragova od 50 posto medijalne plaće i 50 posto prosječne plaće kad se računala lani u listopadu i studenome, no sada više nije.

– Ta je plaća izračunata na osnovu podataka za plaće najviše do kolovoza prošle godine. U međuvremenu su plaće rasle, a minimalac je određen prije više od pola godine, od kada su rasle i stope inflacije, kaže Sever. Na pitanje je li rješenje u indeksaciji minimalne plaće, odnosno njezinom usklađivanju s troškovima života, Sever odgovora da poslodavci na svaki pokušaj razgovora o usklađivanju plaća s troškovima života odgovaraju da se plaće trebaju usklađivati s produktivnosti i da je to jedino ima ekonomsku podlogu.

– No, onda se pokaže da iako nema ekonomske podloge za usklađivanje plaća jer navodno produktivnost nije dobra, ima podloge za značajna rast dobiti poduzetnika, koje ne bi bilo bez radnika, ali odupiru se porastu radničkih primanja, zaključuje Sever.