Javni nastupi predsjednika RH Zorana Milanovića o navodno suspektnim poslovima HDZ-ovog ministra prometa i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića i članova ministrove obitelji ustavno su pravo i obaveza šefa države da ukazuje na sumnje i anomalije u funkcioniranju vlasti i dužnosnika. Dijelom se mogu promatrati i kao poziv predsjednika države kao sukreatora izvršne vlasti da pravosuđe provjeri ima li doista elemenata ministrove kaznene odgovornosti. Sažetak je to komentara dugogodišnjeg odvjetnika, bivšeg glavnog državnog odvjetnika i nekadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujića u povodu žestoke razmjene verbalnih optužbi između Milanovića i Butkovića kojima se ne vidi kraj. Olujić upozorava da ustavne odredbe ukazuju na obavezu uzajamne provjere obnašanja vlasti.

– Ne ulazeći u sam sadržaj »optužbi«, predsjednik države Milanović i ministar Butković imaju imunitet od kaznenog progona, a oboje su dio izvršne vlasti. Butković također visoko kotira u izvršnoj vlasti jer je i potpredsjednik Vlade. No, treba podsjetiti na članak 4. Ustava RH koji definira trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.

Arhiva NL

To načelo trodiobe uključuje oblike međusobne suradnje i ono što je ključno – uzajamne provjere nositelja vlasti. U javnoj polemici Butković je ipak otišao korak dalje, a to mu nije trebalo. Ovlast je predsjednika Republike da se brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, a on je sunositelj izvršne grane vlasti. Građanin Andrej Plenković trebao bi biti svjestan tih činjenica u odnosu na poziciju predsjednika države ali, čini mi se da u osebujnom obnašanju dužnosti ne doživljava ovlasti predsjednika kao sukreatora izvršne vlasti, upozorio je Olujić dodajući da se sve događa u trenutku izborne promidžbe u kojoj je Butković nositelj HDZ-ove izborne liste u 8. izbornoj jedinici.

Negativna selekcija

– Predsjednik države obilazi lokalne sredine, javno i glasno ukazuje na nepravilnosti, a to dolazi do tzv. malog čovjeka. Donedavno smo mogli slušati kako predsjednik »ljenčari«, »spava na Pantovčaku« pa se postavljalo pitanje je li nam treba predsjednik države ili da ga se, eventualno, pro-forma bira u Saboru. Jasno da bi HDZ-ovoj kliki najviše odgovaralo da se ukine funkcija predsjednika Republike. Srećom, nemamo takav oblik parlamentarne vladavine koja bi zemlju ostavila bez potrebnog korektiva. U slučaju pobjede oporbe, da Milanović podnese ostavku na predsjedničku dužnost i da se kandidira za premijera, HDZ će se suočiti s golom istinom, tj. situacijom o negativnoj selekciji kadrova u svojim redovima. Oni od Plenkovića nemaju nikoga boljeg. Milanovićeve prozivke vjerojatno dijelom idu u smjeru da pravosuđe provjeri Butkovićeve poslove o čemu se već pisalo u medijima. No, jasno je da postavljanje notornog Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika ima za cilj da se zaštite takvi Plenkovićevi kadrovi. Svjedočili smo da su bili spremni fabricirati sukob s Uredom europskog javnog tužitelja i glavnom tužiteljicom Laurom Kovesi izazivanjem sukoba nadležnosti u slučaju pogodovanja ministrice Nine Obuljen Koržinek pod izlikom jesu li bili »ukradeni« hrvatski ili europski novci. Dakle, postavljali su pitanje čiji su novci, a ne ono ključno jesu li ukradeni. To je još jedan od razloga zašto je doveden Turudić koji je javno otvorio pitanje treba li uopće europsko tužiteljstvo raditi u Hrvatskoj. Po sadašnjoj regulativi u slučaju sukoba nadležnosti konačnu odluku donosi glavni državni odvjetnik. Dakle, Turudić. Ako uzmemo u obzir poznatu činjenicu da je u proteklih osam godina HDZ-ove vlasti iz vlade zbog različitih razloga otišlo preko 30 ministara, jasno je o čemu riječ, podsjetio je Olujić.

Iskusni odvjetnik Branko Šerić smatra da je recentni obračun Milanovića i Butkovića izborna kampanja »ispod pojasa« s obje strane, podalje od istjerivanja pravde.

Boris Scitar/PIXSELL

– U konkretnom slučaju ne vidim nikakvu vezu s korištenjem ustavnih ovlasti predsjednika države. Na djelu je populistička retorika i s jedne i druge strane, svojevrsni »trumpizam« na hrvatski način, natjecanje tko će biti bolji u vicu i pljuvanju protivnika i na taj način bliži prosječnom Hrvatu i balkanskom mentalitetu u najgorem smislu. Na djelu je izborna kampanja u najgorem smislu. Nemam pravih riječi da opišem ovaj užas. Samo nebo je granica, a glupost je nadilazi, komentirao je Šerić smatrajući da pravosuđe nema elemenata za bilo kakve provjere navoda o kaznenoj odgovornosti.

– Pravosuđe sada nema što provjeravati, jer bi postali instrument izborne kampanje. Da su imali elemenata već bi reagirali i upotrijebili svoje mehanizme. Obračun kojem svjedočimo je katastrofalan, neukusan, koji iz dana u dana puni medijski prostor pretvarajući ga u političko žutilo. Izostala je dobra politička borba, a svjedočimo razmjeni udaraca protivnika ispod pojasa, da ne kažem, udarcima u međunožje, zaključio je Šerić.

Na najnižoj razini

Politički analitičar Žarko Puhovski u izjavi za naš list govori da je posrijedi tzv. rubni dio izborne kampanje.

Foto Davor Kovačević

– Možemo govoriti da se obračun događa na marginama kampanje jer kada bi to stvarno bila izborna kampanja onda bi to bila čista sramota za Hrvatsku. To je zapravo međusobno prepucavanje na najnižoj razini s time da se Milanović, kako vrijeme odmiče, doveo u situaciju da bi trebao šutjeti, a ne govoriti. Milanovićevi istupi na javnoj televiziji tretirani su izvan televizijskog bloka predizbornih aktivnosti u sklopu njegovih redovitih predsjedničkih nastupa. Državno izborno povjerenstvo i Ustavni sud praktički kao da rade za SDP. To je genijalna mogućnost za SDP, a kad nešto Milanović bubne vodeća oporbena stranka se ograđuje tvrdeći da ne može o tome govoriti. Mi sada slušamo preko medija o kravicama, kamionima i sličnim trivijalnostima. Mene osobno vrijeđa kad Milanović u svojoj prepisci s Butkovićem koristi veliko ime Sherlocka Holmesa kao nešto negativno. Doista više ne znamo je li Milanović u ulozi predsjednika države, komentatora ili izbornog kandidata. To je čovjek koji cijeli život parazitira na državnim jaslama, a drži prodike drugima. To je ispod političkog nivoa, a nekad smo koristili izraz »ispod kritike«. Paradoksalno je što se zbog Milanovića izgubilo iz vidokruga sve loše što je radio Plenković, ali i ono dobro što je radio aktualni premijer. Dakle, šteteći i samom SDP-u on zapravo ispada kao skretničar na sporedni kolosijek. Da nije bilo došlo do otkrića zlostavljanja žena u slučaju redatelja Dalibora Matanića, vjerojatno bi se u medijima samo govorilo o sukobu Milanovića i Butkovića. Indikativno je da Milanović u svojim nastupima nije našao za shodnim osuditi zlostavljanje žena, upozorio je Puhovski aludirajući na ranije predsjednikove seksističke izjave.