Ako su policija i DORH na osnovi Arsićeve prijave osumnjičili Škalameru, sud proveo istragu i nakon pet dana pustio Škalameru iz zatvora, onda su mediji, tako i Novi list, o tome izvijestili. Ima li kaznene krivice za sukob i tko je eventualno kriv, nadajmo se, odlučit će sud, a ne Armada niti Torcida ili Miroslav Škoro...
Mnogo se toga lošeg pokrenulo poslije one srijede proteklog tjedna kada su maskirani napadači napali vlasnike i goste u kafiću u Uzdolju kod Knina, a isto tako neki drugi napadači vlasnika i goste u kafiću u Đevrskama. A tih dana je i Dobrivoje Arsić iz Viškova prijavio da je napadnut na nacionalnoj osnovi, da ga je napadač udarao i vrijeđao kao Srbina. Opet je u Hrvatskoj dignuta međunacionalna napetost a to je naravno i cilj svih napadača, da se zakuha situacija, da se priča o stvarima od kojih nikome ovdje neće biti bolje i da manipulatori dođu na svoje, da okreću i zamjenjuju teze.
Dogodili su (opet) neki napadi na ljude srpske nacionalnosti, to je valjda ipak neosporno. Nije to nitko niti sanjao niti izmislio. Ako već jedni druge tuku, onda je u Hrvatskoj mnogo češća situacija da Hrvati tuku Srbe čak i iz najjednostavnijeg razloga jer je Hrvata prema zadnjem popisu bilo 90,4 posto a Srba 4,3 posto. Dakle, Hrvata je 20 puta više pa bi bilo krajnje neobično kad bi u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji takva mala manjina tukla takvu većinu i u kojoj bi još, pritom bez ikakve krivice većine, destabilizirala takvu jednu sada već gotovo jednonacionalnu zemlju. Ako je ta zemlja država vladavine prava onda će njezine institucije pokušavati makar jednako štititi sve svoje građane. U suprotnom se manjina treba prikrivati da ne nastrada.
Prema evidenciji Srpskog narodnog vijeća, a te podatke ono redovito objavljuje i u svom Biltenu, od 2014. do 2018. godine bilo je 1.376 verbalnih i fizičkih napada na građane srpske nacionalnosti u Hrvatskoj. Samo ih je prošle, 2018. godine bilo 381, dakle više od jednog dnevno. Hrvatske vlasti kažu da su to »pojedinačni napadi«, ali vidimo dakle da su ti pojedinačni napadi jako masovna pojava.
Korektno izvještavanje
U Uzdolju su napadači bili maskirani. Kad vam 15-ak maskiranih sa šipkama dođu u kafić u kojem sjedite jasno je da nisu došli obiti blagajnu nego da možete slaviti novo rođenje ako ostanete živi ili ako vas teže ne unakaze. Možda ste kao navijač Hajduka iz sportskog interesa, nogometnog užitka, na TV-u gledali utakmicu beogradske Crvene zvezde. Tko vam je kriv ako maskirani u svoje šipke uzmu pravdu.
Ma štogod da se događalo prošlog tjedna na parkiralištu u Viškovu, tkogod lagao i tkogod govorio istinu, nije Matko Škalamera (42) prijavio Dobrivoja Arsića (70) da ga je ovaj napao, nego obratno – Arsić je prijavio Škalameru. Oni koji su na to trebali reagirati, reagirali su, a mediji su o tome izvještavali i to uglavnom, jer ne možemo znati za sve – pravodobno, činjenično i korektno.
Ako su policija i DORH na osnovu Arsićeve prijave osumnjičili Škalameru, sud proveo brzu istragu i nakon pet dana pustio Škalameru iz istražnog zatvora, onda su mediji, tako i Novi list o tome izvijestili. Ima li kaznene krivice za sukob na parkiralištu i tko je eventualno kriv, o tome će, nadajmo se, odlučiti sud, a neće odlučivati niti Armada niti Torcida, a niti pjevač i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.
U srijedu je Arsen Stipinović, odvjetnik Matka Škalamere, popularnog voditelja riječke gorske službe spašavanja, nakon što je on pušten iz istražnog zatvora, kazao da se posebno zahvaljuju »medijima koji su na vrlo objektivan i korektan način izvještavali o ovom događaju temeljeći svoje tekstove na činjenicama koje su im bile dostupne u svakoj pojedinoj fazi postupka istrage, a naročito se to odnosi na izvještaje o cijelom slučaju koji je pratio Novi list«.
Takva zahvala medijima i Novom listu oprečna je, rekli bismo, mrzilačkim i uvredljivim komentarima, a od kojih su neki bili usmjereni i na novinarke i novinare pa i one Novog lista. Protiv nekakvog izmišljenog »medijskog linča« bio je djelomično usmjeren i prosvjed kojeg je ove srijede organizirala Armada u povodu podrške osumnjičenom Matku Škalameri.
Hrvatsko novinarsko društvo priopćilo je da je zabrinuto zbog hajke koja se proteklih nekoliko dana podigla protiv novinara i medija, a osobito protiv Novog lista pa poziva nadležne institucije da zaštite novinare.
Dječak, a zatvorski čuvar
Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko nam kaže da u zemlji koja za nekoliko mjeseci preuzima predsjedavanje Europskom unijom traje otvoreni lov na novinare i na medije. Taj lov traje je od crkvenih oltara, preko političkih govornica do društvenih mreža i širi se mržnja protiv novinarki i novinara. Otkako je Hrvatska ušla u EU, društvo se potpuno radikaliziralo, institucije se obrušavaju iz dana u dan. Šutnja vodećih političara u ovom slučaju nije zlato, govori Zovko.
Moram priznati da se ja klonim društvenih mreža zbog osobne mentalne higijene i iz sebičnih interesa. Nekoliko puta sam vidjela kako ljudi reagiraju, to je kao lavina kad krene. Ne znaš da li da izađeš iz kuće, jer te prozivaju zbog neke izjave, govori nam Gordana Vilović, profesorica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Nema pravog recepta da riješimo taj problem. Svatko piše kad god želi bez obzira je li svjestan svojih riječi, Nijedan algoritam neće nikad riješiti taj problem. Imamo slobode i ne smijemo onemogućiti ljudima da iskazuju svoje stavove, a s druge strane imamo veliki porast neke zloće koju je teško objasniti i može biti odjek onoga što se događa u našem okruženju, ali i šire, kaže Gordana Vilović.
Ističe da nije za zabrane ali je za to da se aktiviraju sve one institucije koje imaju pravo reagirati. Ako netko širi mržnju, širi lažne vijesti, zbog čega ne bi bio prozvan sukladno postojećim zakonima, a njih imamo? No, ne možemo se vraćati unazad i, recimo, zabranjivati komentare. No, kao da postoji natjecanje tko će žešće provocirati i žešću ocjenu davati baš vezano za međunacionalne odnose. Masu je teško kontrolirati, kaže Vilović. Što se tiče novinara, ne može novinar raditi posao policije ili posao tužitelja ili suca. Okrivljavati novinare i medije za loše funkcioniranje državnih ili sudbenih vlasti je loše, kaže ona.
U pokrenutom, da tako kažemo, međunacionalnom ratu na društvenim mrežama, u govoru mržnje, klevetama i uvredama naravno ne stradavaju samo novinari koji se trude da što je najbolje moguće rade svoj posao. Zbog Matka Škalamere i zbog Milorada Pupovca ljudi se međusobno vrijeđaju pa i prijete jedni drugima na društvenim mrežama.
Naravno, plasiraju se i različite lažne vijesti, tu smo u svjetskom trendu. Na primjer, stradali zvezdaš Boris Petko vlasnik kafića u Uzdolju, proglašen je »martićevcem« i čuvarom zatvora u Kninu 1991. godine, iako je tada Petko imao samo 13 godina. Producenti fake newsa valjda misle – ako je Boško Buha onako mali mogao biti partizanski bombaš, mogao je onda i dječak Petko čuvati kninski zatvor.
Protivno zdravom razumu
Imamo situaciju da Srbin koji je rođen u Hrvatskoj i stalno živi u Hrvatskoj i koji se potvrdio svojom višedesetljetnom politikom da je za toleranciju, demokratske vrijednosti i za sve ono što propisuje hrvatski Ustav ne bi smio ni na koji način usporediti Hrvatsku s NDH. S druge strane, brojni i brojni »žestoki« Hrvati, pa i pri vrhu vlasti, bilo da su rođeni ovdje, u Hercegovini, Australiji ili bilo gdje drugdje, već desetljećima lako i nesmetano mogu verbalno ili svojim (ne)djelima asocirati na vrijeme NDH. To jedno s drugim ne ide, nije logično, protivi se zdravom razumu, mogli bismo to nazvati i nekakvim hrvatskim paradoksom. Englezi imaju poslovicu koja kaže: ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka i glasa se kao patka, onda je vjerojatno riječ o patki. Ali u Hrvatskoj, iako je patkasta, ne priznaju da je to patka.
