Izbori se mogu održati i bez funkcionalnog Ustavnog suda, većina u Ustavnom sudu ne razumije parlamentarnu demokraciju, neki su od stavova izraženih u izdvojenom mišljenju što su ga ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec napisali u odnosu na postupanje Ustavnog suda u vezi produljenja mandata desetero sudaca.

Troje ustavnih sudaca u zajedničkom izdvojenom mišljenju detaljno su obrazložili razloge dubokog neslaganje s većinom koja je podržala Izvješće s kojim je na sjednicu došao predsjednik Suda Miroslav Šeparović.

Pandorina kutija

Riječ je o “teško premostivom rascijepu između nas i preostalih deset sudaca i sutkinja ovog sastava koji se odlučio upustiti u izuzetno sporno postupanje na samom isteku mandata”.

“U tom rasijeku je otvorena Pandorina kutija cijelog niza raznovrsnih ustavnopravnih nedoumica i rizika koji su redom naglašavali dubinu pogreške da se o ovoj situaciji raspravlja doslovno u ‘zadnji čas’ na izvanrednoj nejavnoj sjednici, koja nije pripremljena na uobičajen način i koje je barem dio sudaca i sutkinja postao svjestan doslovno sat vremena prije njenog početka, bez uvida u materijale koji su postali dostupni tek dvadesetak minuta prije početka sjednice.

Neminovnu bujicu otvorenih pitanja koje je prouzrokovalo ovakvo postupanje Ustavnog suda jednostavno nije bilo moguće na kvalitetan način raspraviti, a kamoli riješiti na tako hitno organiziranoj sjednici napete atmosfere koja je trajala između dva i tri sata”, upozorava se u izdvojenom mišljenju.

Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec smatraju da je rješavanje krize neizbora ustavnih sudaca bilo u nadležnosti isključivo Sabora, koji za razliku od Ustavnog suda, ima izravan demokratski legitimitet.

Andrej Abramović / Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Zastupnici su, naglašavaju, podložni pritisku javnosti i čak bi, kada se ne bi mogli dogovoriti o dvotrećinskoj većini, raspustili Sabor kako bi se na izborima dobio sastav Sabora sposoban osigurati funkcionalnost Ustavnog suda.

“Vjerujemo da je politolozima ovakva dinamika demokratskih mehanizama razumljiva. Nažalost, ne nužno i pravnicima, uključujući i one koji se smatraju stručnjacima za ustavno pravo.

No, ono što zabrinjava je činjenica da se među onima kojima bi ustavno pravo trebalo biti glavno područje stručnosti, demokracija zbog ‘političke prirode’ svojih institucionalnih rješenja nerijetko smatra manje učinkovitim oblikom rješavanja ustavno problematičnih situacija od ‘čisto pravnih’.

Ovo je sigurno bio faktor koji je utjecao na postupanje većine u ovoj situaciju”, ocjenjuje se u izdvojenom mišljenju.

U njemu se nižu argumenti da Sabor kao ustavotvorac nije predvidio produljenje mandata ustavnih sudaca dulje od šest mjeseci jer je htio da “rješenje političke i ustavnopravne krize koja nastupa neispunjenjem dužnosti izbora ustavnih sudaca treba potražiti primarno u okviru demokratskih mehanizama koji su definirani Ustavom.”

“Većini nije bila prihvatljiva mogućnost da utjecaj Ustavnog suda mora imati svoje granice, te da mora postojati trenutak u kojem će Ustavni sud ‘pustiti’ potragu za rješenjem drugim subjektima koji uz njega čine sastavni dio ustavnopravnog poretka”, zamjera troje sudaca svojim kolegama određeno fetišiziranje Ustavnog suda.

Osim na opća ustavna načela, većina u Ustavnom sudu predvođena Šeparovićem je produljenje mandata utemeljila na Mišljenju Venecijanske komisije o Ustavnom sudu BiH.

Lovorka Kušan / Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

“Nepojmljivo nam je da se naš ustavnopravni poredak, koji je ujedno i dio pravnog poretka EU-a, s takvom lakoćom uspoređuje s politički izuzetno složenim poretkom čija pravna rješenja i mehanizmi vjerojatno ne postoje nigdje drugdje osim u BiH”, stajalište je o tome troje sudaca koji su bili u manjini.

Oni misle da mandat desetero sudaca, “pravno ispravno gledano”, i nije prestao 6. nego 7. prosinca u ponoć te da se moralo pričekati što će se u Saboru dogoditi tu subotu. Šeparovića kritiziraju što nije ranije ništa poduzeo, već kada je početkom lipnja okončao osmogodišnji mandat desetero sudaca, radio javni pritisak na Sabor ili se obratio Venecijanskoj komisiji.

Nema kataklizme

Pri kraju izdvojenog mišljenja troje sudaca pojašnjava zašto i da Sabor nije popunio Ustavni sud ne bi time nastupila neka ustavnopravna kataklizma. “Ustavni sud nije jedini sud u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.

U svojoj ustavnoj ulozi jamca ustavnosti i zakonitosti postupanja svih tijela državne vlasti Ustavni sud niti je apsolut, niti je usamljen. Svi sudovi imaju dužnost brinuti o usklađenosti postupanja tijela državne vlasti s Ustavom. Prestankom funkcionalnosti Ustavnog suda ne bi nestala sudska zaštita”, ističe se.

Vrijedi to i za izbore, premda zbog “nefunkcionalnosti Ustavnog suda došlo do umanjenja postojeće razine nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora”, ona ne bi nestala jer bi “umjesto pred Ustavnim sudom ostvarivala pred redovnim sudovima, kao što su primjerice upravni sudovi”.

Goran Selanec / Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

“Tvrdnja o nesagledivim posljedicama koje bi prijetile samim urušavanjem ustavne demokracije i vladavine prava u slučaju prestanka funkcionalnosti Ustavnog suda zbog činjenice da je Hrvatski sabor povrijedio svoju ustavnu dužnost izbora sudaca Ustavnog suda nemaju utemeljenje u odredbama Ustava.

Naš ustavnopravni poredak je puno otporniji na krize izazvane neodgovornim postupanjem tijela državne vlasti, uključujući i predstavničkih tijela građana, nego što mu je to većina sudaca i sutkinja ovog sastava Ustavnog suda na zalazu bila spremna priznati”, zaključuje se u izdvojenom mišljenju Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca.

Tijekom sjednice stigao poziv na Pantovčak

Uz to izdvojeno mišljenje na web stranici Ustavnog suda u subotu je objavljen i zapisnik izvanredne sjednice Ustavnog suda održane 6. prosinca, na kojoj su se spomenuti našli u debeloj manjini.

U njemu se ističe da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović već dan ranije, 5. prosinca, sve suce izvijestio o mogućnosti sjednice Ustavnog suda u slučaju da Sabor 6. prosinca ne bude izglasao deset ustavnih sudaca i da “usprkos pojedinim prigovorima nitko od sutkinja i sudaca nije tražio pomicanje termina sjednice”.

Šeparović je na nju došao s nacrtom Izvješća Hrvatskom saboru, koje je potom dopunjeno zaključkom da se ono neće uputiti Hrvatskom saboru ako 7. prosinca zastupnici izaberu ustavne suce.

Tijekom sjednice je, saznaje se iz zapisnika, “nekoliko sudaca telefonom obaviješteno od strane Ureda predsjednika da predsjednik Republike poziva suce na svečanu prisegu u subotu 7. prosinca 2024. u 14 sati, iako u tom trenutku Hrvatski sabor nije odlučio o izboru sudaca Ustavnog suda”.

Na završetku sjednice, na kojoj “suci koji su glasovali protiv usvojenog nacrta Izvješća nisu najavili pisanje izdvojenog mišljenja”, svima je stigao pisani poziv za prisegu u Ured predsjednika.