ZAGREB – SDP-ov prijedlog zakona o medicinskom prekidu trudnoće jedan je od triju zakonskih prijedloga na tu temu koji su na dnevnom redu Sabora. Prijedlog zakona o zaštiti života sastavio je HRAST, a Prijedlog zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece napisali su Demokrati Miranda Mrsića.

O zakonu o pobačaju moglo bi se, dakle, u Saboru raspravljati prije nego što ministar Kujundžić i njegova savjetodavna tijela iznjedre zakonski prijedlog koji su obavezni predložiti prema odluci Ustavnog suda. U SDP-u, bili bi zadovoljni već i raspravom o njihovom prijedlogu zakona, iako su svjesni da ga parlamentarna većina neće izglasati.

Nismo nerealni, htjeli bismo da se o tom prijedlogu barem raspravi u Saboru. Ti stavovi bi nas politički zanimali, neki stavovi s desne strane sabornice nisu nam poznati, silno bismo ih voljeli čuti – kaže Maja Sporiš, predsjednica Foruma žena SDP-a koja vjeruje da će njezin stranački klub iznaći poslovničku mogućnost da se o njemu povede rasprava.

Informiranje na internetu

Svoje je stajalište SDP objasnio, za njih je priča o zakonu o pobačaju žalosna priča jer se ne ne radi o borbi za novo pravo nego nego za zadržavanje postojećeg prava koje žene u Hrvatskoj imaju već desetljećima. U zakonskom prijedlogu koji su predali Saboru, utvrđuje se pravo žene na pobačaj do 12. tjedna gestacijske dobi, pravo na besplatan pobačaj i besplatnu kontracepciju, slobodno odlučivanje o pobačaju, uvođenje medikamentoznog pobačaja, pravo samostalne odluke o pobačaju za djevojke u dobi od 16 godina naviše, te visoke novčane kazne za prekršitelje. Njihov bi zakon na godišnjoj razini, procjenjuju, stajao 70 milijuna kuna, što bi se utrošilo na pokriće troškova pobačaja od strane HZZO-a te na besplatnu kontracepciju.

Priziv savjesti kao najveću prepreku dostupnosti pobačaja u zakonu nisu regulirali jer je, objašnjava Sporiš, riječ o iznimno složenom pitanju koje bi trebalo riješiti podzakonskim aktom.

Želja je pojedinih stručnjaka da se priziv savjesti u potpunosti zabrani, dio njih smatra da bi trebao biti dopušten, ali registriran u posebnom registru i potvrđen obrascem gdje se kaže je li djelomičan ili potpun, te daje li se trajno ili na određeno razdoblje. Razmatra se puno ideja – da se uvede kvotni sustav, na primjer, ali to je problem jer prema podacima Ministarstva zdravstva 188 liječnika raznih specijalnosti, najviše ginekologa i anesteziologa, ima uložen priziv savjesti.

Kvotni sustav bi, dakle, i klinikama bio problem – tumači Sporiš čija se stranka o prizivu savjesti još nije odredila. U zakonskom prijedlogu SDP-a stoji da u svakoj bolnici koja ima ustrojenu službu ginekologije i porodništva mora biti dovoljan broj liječnika koji mogu izvesti taj zahvat s obzirom na potrebe županije i pritisak na županijsku bolnicu. Pobačaj bi bilo moguće obaviti i u privatnim klinikama koje imaju odobrenje za taj postupak, ali uz plaćanje, po cjeniku Hrvatske liječničke komore (HLK).

Njihov je prijedlog zakona prilično sličan postojećem iz 1978. koji je još na snazi. Za razliku od njega, produžuje rok za obavljanje pobačaja na zahtjev žene s 10 na 12 tjedana trudnoće, što je u skladu s praksom Austrije, Belgije, Danske, Njemačke, Češke, Bugarske, Rumunjske,… Nakon 12. tjedna o pobačaju odlučuje posebno povjerenstvo, a pobačaj je moguće obaviti jedino u slučaju velike malformacije ploda, kad je ugrožen život i zdravlje žene, ili kad je trudnoća posljedica silovanja.

SDP predlaže uvođenje medikamentoznog pobačaja u sve bolnice, jer sada se to radi jedino u KBC-u Rijeka i OB Pula. Istodobno, ističe Sporiš, riječki KBC jedina je bolnica koja nema ni jednog liječnika pod prizivom savjesti, a prema informacijama resornog ministarstva u Puli se na priziv savjesti pozvao jedan anesteziolog.

SDP u zakonu predlaže obvezu obrazovnog sustava da u sinergiji sa zdravstvenim sustavom uvede obrazovanje o spolno odgovornom ponašanju.

Postojeći kurikulum, tvrde, nije to pitanje riješio na zadovoljavajući način pa se mladi i dalje o osnovnim pitanjima vezanim uz spolni odnos informiraju na internetu. I na kraju, zapriječili su visoke kazne za prekršitelje zakona, i to od 200.000 do 500. 000 kuna za zdravstvene ustanove i 50.000 do 200.000 za odgovornu osobu. Osnivač ljekarne koja ne osigura ljekarnika bez priziva savjesti kaznila bi se iznosom od 10.000 do 50.000 kuna.

Kupovanje vremena

Od druga dva prijedloga u saborskoj proceduri, onaj Mrsićev sličan je SDP-ovom, s tim da obavljanje pobačaja predviđa jedino u javnim bolnicama, bolnica je dužna osigurati najmanje jednog liječnika specijalista koji nije pod prizivom savjesti, a priziv savjesti mora se evidentirati prilikom zapošljavanja liječnika. Bolnica koja ženama ne osigura dostupan pobačaj, kažnjava se novčanom kaznom od pola milijuna kuna. Mrsićev je zakon na godišnjoj razini, jer također predviđa besplatan pobačaj i kontracepciju, »težak« 81,5 milijuna kuna.

Hrastov prijedlog poziva se na početak života od začeća, te pravo na život pretpostavlja pravu žene na odlučivanje o svom tijelu. Pravo na pobačaj na zahtjev žene, dakle, ne postoji, a može se obaviti samo ako je medicinski utvrđeno da joj je trudnoćom neposredno ugrožen život. Ovaj je zakon težak 10 milijuna kuna na godinu za pomoć ženama koje su zbog zabrane pobačaja prisiljene roditi.

HDZ-ov prijedlog zasad je nepoznat, a iz onog što je iscurilo u javnost, stekao se dojam da će žene prije pobačaja imati tzv. vrijeme mirovanja, te obavezno savjetovanje s timom stručnjaka. To, kažu u SDP-u, u pravilu rezultira kupovanjem vremena. Cilj je da iscuri vrijeme do 10. ili 12. tjedna, koje se već odredi kao rok za pobačaj na zahtjev, te da se tako ženu spriječi da u zakonskom roku obavi pobačaj.

Ne podržavamo nikakvo savjetovanje. Ženi to ne treba, ona ionako donosi silno tešku i mučnu oduku, i ne treba joj razgovor s psihologom ili bilo kime tko će je od nje odvraćati – veli Maja Sporiš.

Iz statističkih podataka HZJZ-a evidentno je, kaže, da se na pobačaj ne odlučuju mlade djevojke, jer Hrvatska ima najmanje takvih pobačaja ispod 20 godine života, već ga najčešće rade žene u dobi od 30 do 39 godina.

»Polovina ih je u braku, gotovo 70 posto već ima jedno, dvoje ili troje djece. Na pobačaj se, dakle, odlučuju iz socioekonomskih razloga, jer ne mogu podizati još jedno dijete. To je ono o čemu treba razmišljati«, zaključuje.

Pravo posvajanja za istospolne parove

SDP će pripremiti dopune Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola kojima bi se omogućilo istospolnim parovima da djecu udomljavaju i posvajaju. 

Međutim, dopune neće slati u parlamentarnu proceduru u ovom sazivu, saznajemo iz SDP-a. U toj su stranci svjesni da bi njihov prijedlog bio pri dnu dnevnog reda sjednice Sabora, da se o njemu uopće ne bi raspravljalo, već bi bio prebacivan za sljedeću sjednicu i tako do kraja ovog mandata Sabora. O takvom pristupu raspravljano je unutar akcijske radne grupe SDP-a za socijalnu politiku, a s time se složio i predsjednik stranke Davor Bernardić. 

Pravo istospolnih parova na udomljavanje i posvajanje djece bit će dio programa SDP-a u kampanji za sljedeće parlamentarne izbore. Prijedlog zakona će biti pripremljen kako bi ubrzo nakon konstituiranja Sabora, bude li SDP formirao većinu i bude li na vlasti, mogao biti upućen u proceduru. U SDP-u s usvajanjem dopuna tog zakona ne namjeravaju čekati i odugovlačiti nego ih namjeravaju usvojiti čim prije, ne čekati kraj mandata. 

O tome da će SDP predložiti pravo udomljavanja i posvajanja djece i za istospolne parove govorila je predsjednica Foruma žena SDP-a Maja Sporiš malo nakon što je izabrana za predsjednicu tog stranačkog tijela. O tome je govorio i predsjednik SDP-a Bernardić na nedavnoj zagrebačkoj paradi ponosa. 

U SDP-u su svjesni da udomljavanje i posvajanje pravno nisu identični instituti, ali su u mnogo čemu, pa i u stvaranju emocionalnog odnosa, veoma slični i zbog toga smatraju da bi bilo licemjerno zalagati se za pravo na udomljavanje, a ne i na pravo na posvajanje djece.