Istra je već duže vrijeme, a posebno nakon izbijanja vodnjanske afere »Dorina«, na crnoj listi kao regija u kojoj se raznim političko-gospodarskim spregama ne samo omogućava, nego i potiče bespravnu gradnju, bujanje silnog broja kuća i apartmana za odmor koji nastaju na čudesno i naglo preoblikovanim urbanističkim planovima različitog stupnja i snage. Uz to što takvo devastiranje prostora danas stvara iznimno negativnu sliku najturističkije hrvatske regije, sasvim sigurno otežava i suvisli, kontrolirani razvoj i jednako takvo korištenje prostora u budućnosti.

Uz 200 tisuća stalnih stanovnika, Istra ima i stotinjak tisuća povremenih stanovnika u nekretninama kojih vlasnici nisu hrvatski državljani. Neki od njih su u vilama i apartmanima, ali na tisuće ih je u nelegalnim objektima, od baraka i kamufliranih kamp kućica do vrlo skupih objekata koji su »podmazivanjem« istarske birokracije pretvorili u legalne objekte. Problem nije dakako od jučer, početak mu se evidentira u godinama kad je Istra turistički »eksplodirala«, prije dakle po prilici pola stoljeća.

Podsjetnik na dane snažne pomorske tradicije / Snimio Edi PRODAN

Iskrivljeni odraz

Na žalost, ta je bolest uzela posebnog maha prije dvadesetak ili nešto manje godina tako da je danas Istra zbog lakomosti privilegiranih interesnih skupina profanirana, omalovažena, obezvrijeđena čak i ismijana. Tradicionalna slika istarskog čovjeka vrijednog, odgovornog, marljivog i apsolutno svjesnog da potrošiti može samo ono što zaradi, zbog malverzacija s pretvaranjima šumskog u poljoprivredno, na kraju i u građevinsko zemljište na čemu su pojedinci zgrnuli astronomske iznose, dobila je potpuno iskrivljeni odraz. Danas se nerijetko Istru doživljava kao prostor koji će neki, važno pozicionirani, njezini ljudi bez imalo krzmanja izdati, doslovno prodati kako bi basnoslovno zaradili. Kao regiju bešćutnika zaluđenih milijunima koje je najmanje briga što će s Istrom biti sutra. Kad je, naime, nekom normalno da na jednom poslu s pretvaranjem poljoprivredne zemlje u građevinsku zaradi dvadesetak puta, kad dakle na jednom poslu zaradi koliko prosječan radnik u 200 godina, pa što reći o tom silno pogubnom virusu koji je zahvatio Istru? Virusu smrtonosnom skoro kao epidemija kuge koja je u srednjem vijeku taj prostor demografski devastirala do neprepoznatljivosti. Nekad kuga, danas novac.

Srećom, i kao nada, i dalje postoji ona druga, prava Istra koja itekako cijeni iskon, sve što ju je stvorilo, ono od čega je nastala. Koliko god u fokusu danas bila »Dorina« i nevjerojatno bogaćenje pojedinaca na krčmljenju prostora od Fažane do Rovinja, mora se istaknuti kako se dobar dio Istre ipak uspješno opire vulgarnoj devastaciji prostora. Ima tako ipak i jedan njezin dio, koji se također nalazi uz more, istina ni on nije izuzet od udara divlje gradnje, ali ipak budi nadu kako postoji – sutra. Riječ je o njezinoj: istočnoj obali. Na njoj, na površinama općina Marčana, Barban i Raša da istaknemo najzanimljiviji dio tog prostora, silovalo se parcele, ali je razvoj ipak dobio šansu. Ima naprosto pozicija gdje se prostor na fantastični način oplemenilo.

Ukazao na željeni smjer razvoja istarskog turizma – Stjepan Hauser / Foto MIRANDA ĆIKOTIĆ/PIXSELL

Ljekovite šetnice

Ponajbolji primjer silno odgovornog odnosa prema prostoru, povijesti i ljudima je Šetnica Stjepana Hausera ispod Raklja. Dužina joj je pet kilometara, a omogućava svima koji se njome zapute iskonske vizure kao i pojavu emocija što se mogu definirati – ljekovitima.

Početak Šetnice Stjepana Hausera / Snimio Edi PRODAN

Poznati glazbenik Stjepan Hauser je, naime, stanovnik Raklja, a prije pet godina podržao je ideju definiranja šetnice što je od zadnje točke do koje se može automobilom, prostire uvale Luka, pa i dalje prema Kalavojni, što je prije toga bilo moguće samo morskim putem. Hauser je tim činom na neki način postao simbolom jedne nove Istre, one koja ne podmićuje lokalne »šerife« kako bi na inače izvorno poljoprivrednom zemljištu novac uložila u neku od modernih, »kockastih« vila kakvima je preplavljena zapadna obalu Istre, već u – pješački put. Običan, onaj koji tek minimalno intervenira u prostor kako bi svojim korisnicima otvorio nove doživljaje. Hauster je na taj način poslao poruku kako se protivi Istri nekontrolirane gradnje, kako je svjestan problema što taj proces izaziva, a što će se posebno loše reflektirati u budućnosti. On želi sačuvati iskon Rakalja i njegove obale.

Rakaljska obala obiluje i umjetničkim skulpturama / Snimio Edi PRODAN

Ima još lijepih primjera. Barbanština, a to je prostor s kojeg dolazi i aktualni predsjednik IDS-a Dalibor Paus, je također nedavno otvorila jednu Raklju sličnu priču, onu koja turizam čini održivom djelatnosti. I oni imaju stazu, poučnu, duga je oko šest kilometara putem koje se može uroniti u nevjerojatnu biljnu, pa i klimatsku raznolikost. Uranja u ušće Raše, ali i na početak magičnog zaljeva koji mijenja boje od tirkizno zelene, do zavodljive plave klasike. I tu su dobrodošli svi rekreativci i alternativci, i tu su užici zajamčeni. A priroda netaknuta. Na spomen Raše u pravilu se javljaju slike rudarskog podzemlja, najmlađeg grada u Istri izgrađenog u svega godinu dana i usjeka u koji je smješten.

Rakaljska obala / Snimio Edi PRODAN

Zemlju treba čuvati

U naravi Raša je sve to, ali i općina silno duge obalne crte, k tome i obala čudesne ljepote. Da, Raša ima obalu dugu 50 kilometara. I ono što je najvažnije, unatoč činjenici da se itekako razvija u svakom smislu, ni jednom trenutku nećete na tom prostoru – bilo da ste u Trgetu, Svetoj Marini, Ravnima… osjetiti zamor koji vam uvijek izazivaju turizmom devastirani prostori. I da, vrlo sposobna i vrijedna općinska načelnica Glorija Paliska je članica – IDS-a. Naglašavamo to jer je upravo ta je stranka istaknuta kao glavni devastirajući faktor jugozapada Istre dok se na njezinom istočnom dijelu ponaša drugačije, ne sasvim, ali ipak da – drugačije. Nije »vrag« uvijek i svugdje tako crn baš kao što se i u ovom slučaju pokazuje kako je generalizacija jako pogubna, pa čak i u situacijama koje poput »Dorine« takvu misao nameću same po sebi.

Tri općine s ukupno desetak tisuća stanovnika, prostor koji se unatoč silno neugodnim tranzicijskim procesima u velikoj mjeri odupro autodevastirajućim procesima. Tri općine koje ukupno imaju skoro stotinu kilometara obale, tri prostora što uvelike unatoč izazovima i velikim propustima na marčanskom prostru ipak nisu popustila. Istina, i oni su, kao što je i vodnjanska obala bila u dosegu vojno zabranjenog područja. U blizini istočnoistarskih općina Zračna je luka Pula što je zbog vojne komponente imala protektivni motiv ne mijenjanja sadržaja tog prostora. Kako god i nemalim devastacijama unatoč, ipak je najvažniji faktor polaganog mijenjanja tog prostora bila svijest kako se sa svojom zemljom ne treba igrati, kako ju moramo čuvati za godine što dolaze. Svega se pak nekoliko desetaka kilometara zapadno, palo se u procjep napunjen milijunima kuna, izdalo se Istru i istrijansko poimanje života i rada, izdalo se sebe same i sve dobre postulate od kojih je prije tridesetak godina sazdan IDS. Srećom postoje Krnica i Rakalj, Barban, Raša i Trget, postoje i IDS-ovi ljudi imuni na zveckanje novca.

Jedinstvene vizure Raškog zaljeva / Foto EDI PRODAN

Povratak iskonu

I baš zato, čim budete imali vremena, krenite prema Raklju. Kod zanimljivog, gastronomski sadržajnog, ali i u cijelosti decentnog restorana Sveti Mikula, ostavite automobil pa put pod noge. Uživajući u svakoj stopi, u mirisima ispunjenim nozdrvama i silnoj radosti oka stići ćete do uvale i lijepe, oblucima prekrivene plaže Luka. Nije daleko ni Kalavojna, važna od antičkih vremena, na jedan simbolični način jako značajna i danas. Fantastična uvala čiji je izvorno grčki naziv ustanovljavajući istarski vinski uzlet svojoj eno udruzi dao Ivan Jakovčić. Političar koji je IDS, tu sveistarsku stranku, vodio za ruku tijekom odrastanja. Gdje je ona odlutala u svojim već ozbiljno odraslim godinama, vidimo i sami. Simbolički, bilo bi dobro da nakon katarze s »Dorinom« i svim ostalim mukama koje zasigurno slijede, uskoro ugledamo proces koji bi se mogao nazvati Od Klavojne do Kalavojne. Od početka istarske emancipacije do uistinu apsolutno ultimativnog povratka tom iskonu. Bilo je u tom odrastanju svačeg. Jako puno dobrog, na žalost kulminiralo je s ubijanjem Istre zbog milijuna u džepovima onih koji su se, kako dvolično, kleli u vječnu ljubav prema njezinoj zemlji i ljudima. A zapravo pokazali odanost jedino nečem tako profanom kao što je – novac.

Dolazak do uvale Luka i njezine privlačne plaže / Snimio Edi PRODAN