Korupcija u obrambenom sektoru

Transparency International: Nabave vojne opreme u RH netransparentne i često unaprijed dogovorene

Danko Radaljac

»Postoje indikacije da se nabavke bespotrebno označavaju »tajnim«, jer to Ministarstvu obrane posao čini jednostavnijim«, navodi se u izvještaju u kojem je notirano i da se manje od deset posto javnih nabava



U izvještaju Transparency Internationala (TI) Ujedinjenog Kraljevstva o koruptivnom indeksu u obrambenom sektoru u svijetu, Hrvatskoj su nađene poveće zamjerke u sustavu javnih nabava Ministarstva obrane.



Ocjena A– Australija, NjemačkaOcjena B– Austrija, Norveška, Švedska, Tajvan, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene DržaveOcjena C– Argentina, Brazil, Bugarska, Čile, Kolumbija, Hrvatska, Češka, Francuska… Ocjena +D– Bosna i Hercegovina, Cipar, Izrael, Kuvajt, Meksiko… Ukrajina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Srbija…Ocjena -D– Bandgladeš, Bjelorusija, Kina, Jordan… Palestina, Rusija, Turska…Ocjena E– Afganistan, Obala Bjelokosti, Iran, Irak, Saudijska Arabija… Uzbekistan, Venecuela Ocjena F– Alžir, Kamerun, Kongo, Egipat, Eritreja, Libija, Sirija, Jemen


Hrvatskoj je u cjelosti dana relativno solidna ocjena C (pri čemu je A najbolja, a F najlošija). Radi se o ocjeni koju su dobile i druge države usporedive s Hrvatskom, poput Češke, Slovačke, Latvije, Mađarske… Tu su još primjerice i Italija, Francuska, Bugarska, Brazil, Argentina, Japan, Poljska i Španjolska. Zanimljivo, ocjenu A su dobile tek dvije države: Njemačka i Australija, TI je zaključio kako te dvije zemlje jednostavno nemaju problema s korupcijom unutar obrambenog sektora.




Što se Hrvatske tiče, u izvještaju se kao najveći problem ističe netransparentnost javne nabave.


»Transparentnost nabave je limitirana, a postoje indikacije da se nabavke bespotrebno označavaju »tajnim«, jer to Ministarstvu obrane posao čini jednostavnijim«, navodi se u izvještaju.


Pored toga, smatraju u TI, kompetitivnost i tržišno natjecanje nisu na najvišoj razini. »Manje od deset posto vrijednosti nabavke je ostvareno u otvorenim javnim natječajima, »ad hoc« odbori za nabavke se često koristi i postoje indikacije da dolazi do dogovora između zainteresiranih strana«. Natječaji su često odlučeni unaprijed, ističe se u izvještaju, navodeći kako je to općepoznata činjenica zbog koje druge kompanije niti ne žele ulagati žalbe na odluke. Dodirnuti su i off-set programi pri nabavama, za koje je napisano da nude premalo transparentnosti i tržišne kompetitivnosti.


Kao još neke loše pojave unutar obrambenog sustava, TI ističe i činjenicu kako parlament, odnosno Sabor, dobija jako ograničene podatke kada su osjetljive teme u pitanju. Također, u izvještaju se dotiču i »nekih kompanija u vlasništvu MORH-a«, izrijekom spominjujući Agenciju Alan. Opisuje se da se oni bave trgovinom vojne opreme, a da su detalji poslovanja ovih tvrtki netransparentni, a standardni nadzora nejasni.


Što se tiče dobrih strana hrvatskog obrambenog sustava, ističe se kako su svi važni strateški dokumenti prošli javnu raspravu, no nije jasno jesu li povratne reakcije javnosti uzimane u obzir tijekom daljnjeg rada na dokumentima. Kao još jedna zamjerka se ističe što obrambeni budžet nije dovoljno detaljiziran. No, ističe se, ne postoje nikakve vidljive veze između obrambenog sektora i organiziranog kriminala. Naime, dio obrambenih sektora diljem svijeta ima čak i s time problema. U izvještaju se ističe i činjenica koju bi trebalo promjeniti. Jer, ne postoje nikakve odredbe ili uredbe koje bi poticale ljude na »zviždanje« kod uočenih nepravilnosti.