ZAGREB – »Potrebna Vam je neodgodiva dijagnostika ili operacija karcinoma dojke? Važne stvari se moraju nastaviti. Danas napravite poziv vezan uz Vaše zdravlje! Hitne intervencije. Bez liste čekanja«. Ovako glasi oglas kojim se reklamira jedna privatna zagrebačka klinika koja, među ostalim uslugama, nudi i operaciju i rekonstrukciju dojke ženama s karcinomom. Bez čekanja. Takvih je klinika u Zagrebu nekoliko, a u njima mahom rade kirurzi iz zagrebačkih bolnica.

Zagrebački kirurzi nerijetko su i privatni poduzetnici, pa tako od ukupno deset kirurga Zavoda za plastično-rekonstruktivnu kirurgiju i kirurgiju dojke KBC-a Zagreb, redom subspecijalista plastično-rekonstruktivne kirurgije, njih osam ima vlastite poliklinike ili radi u nekoj od privatnih zdravstvenih ustanova, neki čak i u dvije. Mahom je riječ o estetskim operacijama, no ima i onih koji privatno rade operaciju i rekonstrukciju dojke kod karcinoma, po cijeni koja se kreće oko 30.000 kuna.

Tako pročelnik Zavoda, prof. dr. sc. Davor Mijatović radi zahvate mastektomije i rekonstrukcije dojke u Poliklinici Sinteza, a njegov radni kolega s Rebra, doc. dr. sc. Krešimir Bulić, oglašava se kao kirurg koji radi estetske zahvate u Medicinskom centru Vodice. Prim. dr. sc. Zoran Veir ima vlastitu polikliniku Veir u kojoj, kao i većina njegovih kolega, nudi usluge s polja estetske medicine i kirurgije – liposukciju, facelifting, podizanje grudi, povećanje stražnjice…. Dr. sc. Anto Dujmović, osim na Rebru, radi u još dvije poliklinike, Poliklinici Lacić i Poliklinici Regenius, dr. Mladen Duduković i dr. sc. Hrvoje Kisić krajem prošle godine otvorili su vlastitu polikliniku za estetsku kirurgiju, a dr. Bruno Cvjetičanin upisan je kao vlasnik istoimene privatne poliklinike za plastičnu kirurgiju i onkologiju.

Bolnice pretrpane

Privatnom praksom bave se i plastični kirurzi s drugih zagrebačkih klinika, pa je tako doc. dr. sc. Krešimir Martić, predstojnik Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju glavni estetski kirurg u privatnoj Specijalnoj bolnici Arithera, a njegov kolega, prof. dr. Rado Žic, suradnik je Radiochirurgije Zagreb, privatne specijalne bolnice za liječenje raka. S istom ustanovom poslovnu suradnju ima i prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak iz KBC-a Sestara milosrdnica, dok njegov kolega dr. sc. Andrej Roth operativne zahvate, osim u svojoj bolnici, radi i u privatnoj Poliklinici Milojević.

Sve to ne bi bio problem da istodobno bolnice u kojima ti ljudi rade nisu pretrpane pacijentima koji čekaju na operaciju jer su ili zakasnili s dijagnosticiranjem bolesti uslijed pandemijskih okolnosti, kad se doktoru išlo samo u krajnjoj nuždi, ili su u vrijeme dok su bolnice bile u hladnom pogonu trebali doći na red, ali im je operacija odgođena. Među njima su i pacijentice koje nakon operacije karcinoma čekaju drugu operaciju jer su u riziku od povratka bolesti, ili trebaju dodatni rekonstruktivni zahvat. U zagrebačkim bolnicama stanje je posvuda isto: pacijentica oboljelih od raka dojke je više nego kirurške sale mogu primiti, pa prioritet imaju akutna stanja.

Više pacijentica posvjedočilo nam je da im se operacije odgađaju s obrazloženjem da je »velika gužva«, a neke od njih, u strahu od povrata bolesti, nisu spremne čekati mjesecima da dođu na red, pa se odlučuju platiti visoku cijenu operacije u privatnoj klinici da bi imale miran san.

– Rečeno mi je da s mojim tipom raka dojke moram odstraniti obje dojke, jer su velike šanse da se karcinom vrati. Međutim, na tu drugu operaciju trebala bih čekati dulje od godinu dana, jer se toliko čekaju rezultati genskog testiranja. Prije nego ih dobijem, na Rebru me ne žele operirati, jer – kako su mi otvoreno rekli – imaju hitnije pacijente, rekla nam je 45-godišnja Zagrepčanka (podaci poznati redakciji) koja se odlučila o svom trošku platiti privatnu operaciju druge dojke nakon što je u siječnju prošla mastektomiju.

Druga je pacijentica iz Slavonije od svoje onkologinje dobila uputu da treba operirati i drugu dojku, jer je u njoj kvržica s visokim genetskim potencijalom za rak. No kad će doći na red za operaciju, ne zna.

– Nalazi su pokazali da je kvržica zasad benigna, ali s velikim rizikom da postane maligna, kao što se već dogodilo s dojkom koju sam operirala. Doktorica mi je rekla da nagovorim svog kirurga da me operira prije ljeta, ali da prvo vidim je li dobro raspoložen, veli ova pacijentica.

Nije kriva pandemija

Premda zdravstvena administracija tvrdi da lista čekanja za onkološke bolesnike nema, činjenica je da su i oni prisiljeni čekati na operacije koje mogu značiti život, jer bolnice jednostavno ne mogu apsorbirati količinu pacijenata koji im dolaze. Rad poslijepodne i subotom očito ne dolazi u obzir, jer je to vrijeme rezervirano za rad u privatnoj praksi.

U Udruzi žena oboljelih i liječenih od raka »Nismo same« ističu da je riječ o problemu koji je postojao i prije pandemije, ali nikada nije riješen na odgovarajući način.

– Država bi trebala organizirati sustav tako da svi dobijemo uslugu koju plaćamo pod istim uvjetima. Naša dopredsjednica Goranka Perc imala je problem doći na operaciju i prije pandemije, još 2016. godine, trebala ju je čekati mjesecima. Takve se situacije događaju već dugo. Možemo se svi pozivati na pandemiju, ali činjenica je da to nije bilo riješeno. Ona je morala na privatnu operaciju, na sreću je imala poslodavca koji joj je to platio, jer za nju u bolnici nije bilo mjesta na vrijeme. A nije se radilo o estetskoj operaciji, već joj je o njoj ovisio život, ističe Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge. Hrvatska je, dodaje, već imala zabranu privatnog rada liječnika, ali to se nije pokazalo najboljim rješenjem, pa bi trebalo naći neko drugo. »Ali da zapostave pacijente i isključivo rade privatno, to isto nije u redu. Ima ih i koji rade i na fakultetu, imaju pacijente i rade privatno. Normalne zemlje to bi uredile, kod nas je to područje potpuno neuređeno«, zaključuje.

Regulacija privatnog i javnog odavno je morala biti uvedena tako da pacijenti ne budu oštećeni u javnom zdravstvenom sustavu kao što je to sada slučaj, komentira Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. »Odgoditi operaciju pacijentu s rakom znači ugroziti njegovu sigurnost s namjerom, i može se dovesti u vezu sa nesavjesnim liječenjem«, zaključuje.