Hrvatski zastupnik SDP-a u Europskom parlamentu Tonino Picula imenovan je za stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta za odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o dužnosti u kojoj će Tonino Picula u ime Europskog parlamenta, u ovom mandatu, pokrivati sve teme koje se tiču odnosa Europske unije i Sjedinjenih Država te će u tim odnosima predstavljati i Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta i svoju parlamentarnu grupaciju Socijalista i demokrata.

Među prioritetnim temama kojima će se zastupnik Picula baviti bit će i jednakost građana svih članica Europske unije u odnosima sa SAD-om, što se u hrvatskom slučaju odnosi posebno na pitanje ukidanja viza za putovanje u SAD, kao i ukidanje dvostrukog oporezivanja, dvije teme na kojima će se posebno angažirati. Picula je i izvjestitelj za Crnu Goru, no ono što je u ovom trenutku najaktualnije na globalnoj razini, upravo su antirasistički prosvjedi koji haraju Amerikom nakon smrti afroamerikanca Georgea Floyda od policijske represije, i koji pokazuju opću socioekonomsku krizu u okvirima najveće svjetske sile.

Kako je došlo do vašeg imenovanja, kojom procedurom ide biranje na ovako bitnu dužnost, i znači li stalno izvjestiteljstvo oko SAD-a i neke zaključke, kojim se će kasnije EU voditi pri formuliranju politike prema SAD-u?

– Kolegice i kolege u EP-u ukazale su mi veliko povjerenje ovim imenovanjem, jer odnosi sa SAD-om su jedna od najvažnijih europskih tema ovog mandata. Radi se o dogovoru među političkim grupacijama u EP-u i šefovima tih grupacija, sukladno broju mandata u Parlamentu, a sva izvješća koja ćemo slati će naravno utjecati i na krajnje politike Unije. Pažljivo ćemo pratiti što se događa, a gledajući konkretni trenutak, val opravdanih prosvjeda protiv rasističkog nasilja koji su od prošlog tjedna preplavili SAD, brutalnost policije prema prosvjednicima i medijima koji svjedoče o ugrožavanju demokratskih standarda u toj zemlji dokazuju kako je odnosima s tom zemljom potrebno pristupiti s dužnom pažnjom, posebno kad EU i sam vodi borbu s antidemokratskim snagama u nekim od svojih članica.

Militarizacija policije

Kako vidite sadašnju kriznu situaciju u SAD-u?

– Ovo čemu svjedočimo pokazuje da situacija u Americi ne ide u dobrom pravcu. Svi osuđujemo događaje u SAD-u koji već prelaze u nasilje na ulicama, no treba konstatirati i da rasizam u Americi ima korijene puno dublje i trajnije od doba Donalda Trumpa, što nije uspio anulirati niti mandat prvog crnog predsjednika Baracka Obame. Rasizam, čini se, strukturno postoji u porama američkog društva, a u sadašnjim okolnostima na površinu izbija zajedno sa strahovitom ekonomskom krizom koja zahvaća Ameriku, s 35 do 40 milijuna nezaposlenih, čemu ne pomaže ni Trumpova politika, naprotiv.

Sve je počelo još maršem ekstremnih desničara u Charlottesvilleu 2017. godine koji je završio smrtonosnim nasiljem, a na koje je Trump gledao posve benevolentno, što je zgrozilo demokratski svijet. Trump se možda do prije ere korona krize osjećao komforno, imao jako gospodarstvo iza sebe, no sada se sve urušava i prijeti globalnom društvenom eksplozijom. U vremenima ovakve teške ekonomske krize, prvi stradavaju socijalno najslabiji, a sad se vidi da su u Americi i dalje to često pripadnici afroameričke zajednice, koji imaju slabije šanse za zapošljavanje, dostupnost zdravstvene usluge itd. Vidi se da je riječ o grupaciji koja je u SAD-u i dalje duboko socijalno deprivirana.

Jesu li američki prosvjedi posljedica tog ukorijenjenog rasizma ili opće ekonomske krize?

– To je sve jedno te isto, u biti, jedan snažni eksplozivni koktel, i u ovakvoj socioekonomskoj krizi ne treba čuditi da dolazi do prosvjeda. Ono što je još vrijedno analize, jest i činjenica da je nakon 11. rujna i napada na SAD tadašnji predsjednik George W. Bush restartao novu fazu militarizacije policije. Policija je od tada u Americi opremljena vojnom opremom, nosi teže oružje i može mandatno upravljati situacijama, a pitanje je i tko se sve regrutira u redove policije. Na taj način i policijska brutalnost raste pod kapom legitimnog postupanja. Američka policija poprimila je u stanovitom smislu jedan oblik »pretorijanske garde«, postupa na nov način, praktički to je vojska na ulicama, a aktualni predsjednik Trump to nije zaustavio – dapače, on je prvi koji je javno rekao da je spreman i upotrijebiti vojsku u ovoj situaciji. Sve to, uključujući činjenicu da je rasizam »trajnica« američke kulture, čini ovaj koktel toliko eksplozivnim sada u Americi.

Postaje li taj problem globalan, hoće li se prosvjedi po vašem mišljenju značajnije širiti i u druge zemlje, pa i europske?

– Živimo u vremenu opće digitalizacije – događaj u SAD-u s ubojstvom Floyda postao je globalan iste sekunde, tako se i informacije o svemu, ali i akcije, šire trenutačno cijelim svijetom.

Unilateralna politika

Kakav je odnos EU-a prema SAD-u i Trumpu?

– Odnosi Europske unije i SAD-a, gospodarski, politički i sigurnosni, ušli su u najneizvjesnije razdoblje u šezdesetogodišnjoj povijesti Unije, prije svega zbog nepredvidivosti poteza trenutačne američke administracije i otvorenog rezultata predsjedničkih izbora u toj zemlji u studenom ove godine. Ne vjerujem da je Europsku uniju iznenadila ova situacija, dobro su poznata postupanja predsjednika Trumpa zadnjih mjeseci i godina: prvo je izašao van iz Pariškog sporazuma, potom je napustio zajednički sustav kontrole nuklearnog naoružanja, odnosno Sporazum o nuklearnom naoružanju, pa mirovni proces na Bliskom istoku, sada je izvukao SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije, ranije i iz UNESCO-a… Trump vodi unilateralnu politiku, njegova je politika de facto izolacionistička i unilateralistička, čak i na unutarnjem planu on odluke donosi sam, kao ekscese. Time cilja na jedan dio biračkog tijela za koji misli da će ga ponovo podržati na izborima u studenom ove godine, no to nije dobro za ukupne društvene i globalne odnose.

Kakvu politiku prema SAD-u Unija može voditi u takvim okolnostima?

– Ako ništa drugo, Unija sada nakon korona krize, a i u odnosu prema tako vođenom SAD-u, ima dodatne razloge da se ojača i ostane na okupu. Ja sam se malo našalio, kad je prije nekoliko dana šefica Komisije Ursula von der Leyen predstavila Recovery plan za EU, Plan oporavka, u kojem se zajmovi zemljama moraju vraćati od 2028. pa čak do 2058. godine, da barem zbog toga moramo svi zajedno jaki ostati na okupu – jer 2058. godina nije baš tako brzo. Šalu na stranu – ovo je trenutak u kojem Unija treba ojačati svoju zajedničku obrambeno-sigurnosnu politiku, među ostalim. Svojedobno je predsjednik EK-a Romano Prodi rekao da je vrijeme za jačanje Unije jer oko sebe ima »prsten prijatelja«, tada zemalja članica koje su tek pristupale EU-u – sadašnju situaciju ocijenio bih suprotnom, Unija sad oko sebe ima »rings of fire«. Ima sve više razloga za homogeno i snažno djelovanje prema van.

Da se vratimo na SAD: mislite li da Trump može dobiti još jedne izbore? Čak i neke digitalne platforme prestale su prenositi njegove objave, jer ih smatraju kršenjem temeljnih ljudskih prava. Je li moguće da u takvoj situaciji, uz prosvjede na ulicama, ponovo uspije osvojiti mandat?

– Kao i obično u politici, ponekad je važnije tko ti je protukandidat nego kakav si ti sam. Vidimo da je Joe Biden dobio zadnju potrebnu podršku demokratskih glasova i da upravo on postaje taj protukandidat, a njegove slabosti su dosta dobro vidljive. Znamo da je u povijesti Amerike bilo predsjednika, poput Nixona, koji su i uz snažne prosvjede pobjeđivali, tako da je još uvijek teško prognozirati Trumpov odlazak. On je još uvijek stanar Ovalnog ureda, a to je pozicija koja podrazumijeva brojne poluge u njegovim rukama, mada je sad već općeocjenjivan kao »toksičan«. I na svjetskoj razini dobiva odbijenice, evo njemačka kancelarka Angela Merkel objavila je da ne ide na skup G7 jer će ondje biti Trump, slično se ponašaju prema njemu i lideri Kanade, pa i Britanije. Amerika je u ovoj korona krizi strahovito ekonomski stradala, Trump je tu pokazao čak i slabost u upravljanju, za koju je uvijek mislio da mu je najveća prednost. Stoga, bit će zanimljivo.