Miro Kovač bio je vrlo suzdržan prilikom najave kandidature za predsjednika HDZ-a, ali od tada polako zaoštrava svoju retoriku. Čeka se ulazak u izbornu utrku bivšeg lidera HDZ-a Tomislava Karamarka, koji bi, s obzirom da formalno kreće kasnije nego Kovač, već u prvom javnom istupu trebao poslati snažne političke poruke kako bi članstvu signalizirao da je zapravo on prava alternativa Andreju Plenkoviću. Kovač je pretekao Karamarka, ali njemu na ruku ide činjenica da se na određeni način stvara atmosfera iščekivanja što će konkretno on napraviti, nakon što još prošlog ljeta otkrio da će sudjelovati u unutarstranačkim izborima.

Nepoznat tim

Zasad je poznato da će se Karamarko u petak u Sesvetama sastati s pristašama iz zagrebačkog HDZ-a, ali se još ne zna hoće li prethodno objaviti da će se i on natjecati za dužnost predsjednika HDZ-a. Mediji barataju imenima ljudi koji su navodno u Karamarkovom timu, ali neki od njih uopće nisu članovi HDZ-a dok drugi tvrde da nemaju pojma da su u njegovoj ekipi za unutarstranačke izbore. To se, primjerice, odnosi na Miju Crnoju, nekadašnjeg ministra branitelja u Vladi Tihomira Oreškovića.

– Ne bih ništa o tome, nemam vremena, rekao nam je Crnoja, koji se, zbog nekretninske afere, na ministarskoj poziciji zadržao manje od dva tjedna. On, koliko smo doznali, nikad nije prekinuo komunikaciju s Karamarkom, ali daleko od toga da bi Crnoja bio među njegovim izbornim adutima protiv Plenkovića. Spominje se i Josipa Vidovića, koji je u vrijeme Karamarkovog vođenja HDZ-a bio na čelu stranačkog Odbora za branitelje.

– Ne znam ni hoće li biti nekakvog Karamarkovog tima, a kamoli da sam ja u njemu. Druga je stvar što sam ja uvijek podržavao gospodina Karamarka jer je vizionar u svakom smislu. Platio je političku cijenu, ali se pokazalo da je bio u pravu u vezi odnosa s MOL-om i arbitraže. Uvjeren sam da Karamarko treba hrvatskoj politici, a na koji bi to bilo način isključivo je na njemu, kazao nam je Vidović.

Traže promjene

Koliko se može čuti, Karamarko nije okupio HDZ-ovce poznatije široj hrvatskoj javnosti, a tako je svoju kampanju započeo i 2012., kada mu se tek s približavanjem izbora priključio dio stranačkih kapitalaca. Pitanje je hoće li Karamarko na izbore koji se održavaju 15. ožujka uopće izaći s vlastitim kandidatima za zamjenika predsjednika i četvero potpredsjednika ili, pak, sam. Naime, Ivan Penava, Ivan Anušić, Tomo Medved, Oleg Butković, koji će se, između ostalih, kandidirati za te dužnosti, na nacionalnu političku scenu zakoračili su zahvaljujući baš Karamarku, u razdoblju dok je on bio predsjednik HDZ-a. Stoga nema pretjerane logike u tome da Karamarko sada njima suprotstavlja neke protukandidate. Uostalom, on je Penavi već prije nudio podršku u kandidaturi za zamjenika predsjednika, ali se gradonačelnik Vukovara odlučio za savez s Mirom Kovačem i Davorom Stierom. Moguće je, znači, da Karamarko istakne kandidaturu za predsjednika, a zatim podrži pojedine članove HDZ-a koji su se za niže dužnosti kandidirali neovisno o njemu.

Kako bilo, on će se, poput Kovača, obraćati HDZ-ovcima koji traže promjene u vodstvu i političkom smjeru stranke. Samim tim će njih dvojica, osim ako u posljednji trenutak ne dođe do dogovora, podijeliti te glasove. Međutim, Karamarko će možda izvući na izbore i članove koji inače ne bi glasovali, povećati odaziv na izborima. Ako se ne dogodi veliko iznenađenje, pa Plenković pobijedi u prvom krugu, onaj tko će s njim u drugi krug, Karamarko ili Kovač, kojeg je 2014. postavio za međunarodnog tajnika, vjerojatno će dobiti podršku kandidata za predsjednika koji se nije plasirao u završnicu. Ne može se, dakle, unaprijed govoriti kako će Plenković profitirati u slučaju da protiv sebe ima više kandidata.