I Hrvatska se, polako, ali sigurno, pretvara u naciju migranata: svaki drugi srednjoškolac u našoj zemlji  svoju budućnost vidi izvan Hrvatske. Želja za odlaskom najjača je među najuspješnijim učenicima, što je proporcionalno njihovom pogledu na ukupnu hrvatsku budućnost. Najbolji srednjoškolci ujedno su i najveći pesimisti, ili najrealniji, ako hoćete, u pogledu razvoja situacije u Hrvatskoj u narednim godinama i desetljećima pa bi radije svoj život krojili izvan njezinih granica. Kod nekih je srednjoškolaca, primjerice onih u Istri i Primorju, ta želja i jača …

Ovakvi su rezultati velikog istraživanja Agencije za znanost i visoko obrazovanje i Instituta za društvena istraživanja provedeni među srednjoškolskom populacijom Hrvatske, proteklog tjedna u javnosti odjeknuli poput bombe. Dokaz su da mladi ljudi ne doživljavaju hrvatsko društvo perspektivnim, ne misle da idemo dobrim putem, što znači da Hrvatskoj, ako želi spriječiti njihov odlazak, trebaju ozbiljne i temeljite promjene, smatraju autori istraživanja. Mišljenje srednjoškolaca o ključnim životnim pitanjima koja se tiču njihove budućnosti uglavnom se ne razlikuje dramatično među pojedinim hrvatskim regijama, ali se nikako ne može reći da tinejdžeri u pojedinim dijelovima Hrvatske nemaju svojih specifičnosti.

Tako su srednjoškolci Istre i Primorja značajno kritičniji prema aktualnom trenutku i budućnosti Hrvatske od svojih vršnjaka iz drugih regija, i još su skloniji napuštanju domovine od nacionalnog prosjeka. U istraživanju su na području Istre i Primorja sudjelovali učenici gimnazija i 4-godišnjh strukovnih škola iz Rijeke, Krka, Delnica, Pule, Pazina i Poreča, ukupno njih 1.271.

Zanimljivo je da, iako se Slavonija apostrofira kao trenutačno najveći rasadnik emigranata, srednjoškolci Istre, Kvarnera i Gorskog kotara priželjkuju odlazak iz Hrvatske više od prosječnog hrvatskog srednjoškolca. Dok na nacionalnom nivou najpoželjnije mjesto za život i rad u inozemstvu vidi njih 53 posto, u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji takvih je 56 posto, a ako se uzmu u obzir samo veći gradovi u ove dvije županije, stanje je još gore i bliži se 60 posto.

Nepotizam i korupcija

Tako će manje učenika ovog kraja svoju budućnost za 20 godina vidjeti kao jako negativnu ili jako pozitivnu, a više će ih s odlučiti za umjerene odgovore. Ipak, evidentan je veći optimizam u odnosu na prosječnog hrvatskog srednjoškolca, kako u pogledu vlastite, tako i europske budućnosti. Dok svoju budućnost pozitivnom vidi 55 posto tinejdžera u zemlji, u Istri i Primorju takvih je gotovo 60 posto. Ipak, nešto je manje onih koji svoju budućnost vide kao vrlo pozitivnu, ali i kao negativnu.

Snalažljivost i veze

S druge strane, više je učenika koji negativnom vide budućnost Hrvatske, a logična je posljedica takvog predviđanja da na ovim prostorima ne žele ostati. Autore istraživanja ne čudi što su, uz Slavoniju kao regiju, najveći iskaz mogućnosti odlaska iz Hrvatske dali upravo srednjoškolci u najvećim hrvatskim gradovima.

Navedeno ne treba čuditi jer su gradovi ujedno i mjesta najveće mobilnosti, ali i prilika – komentira član istraživačkog tima i znanstvenik Instituta za društvena istraživanja, Josip Šabić. Njegova kolegica Zrinka Ristić Dedić upozorava da je kvalitativni dio istraživanja jasno dao do znanja zašto mladi žele otići.

 Hrvatsku vole, ali je dijelom percipiraju kao društvo koje je obilježeno nepotizmom, korupcijom, nepravdom, temama njihovih djedova i očeva…Hrvatsko društvo vide i nedovoljno spremnim i hrabrim za promjene – smatra Ristić Dedić.

Ona ističe i da rezultati više ukazuju na sličnost u stavovima učenika iz različitih dijelova Hrvatske nego na razlike među njima.  

– Iz srednjoškolske perspektive, slika o obrazovanju i Hrvatskoj je vrlo homogena. Učenici iz Istre i Primorsko-goranske županije nešto su kritičniji prema tome je li obrazovanje vrijednost koja se cijeni u našoj zemlji. Posebno je važno naglasiti da smatraju da su odgojno-obrazovni radnici nedovoljno cijenjeni. To je vrlo ozbiljan nalaz nad kojim bi se ministrica Divjak jako trebala zamisliti – zaključuje Ristić Dedić.

Istraživanje, naime, daje sljedeću sliku srednjoškolca u Istri i Primorsko-goranskoj županiji u odnosu na nacionalni prosjek: osim što je spremniji na odlazak iz Hrvatske, odlučniji je u tome da će upisati fakultet, i to odmah nakon srednje škole, dok su mu eventualna godina pauze ili zapošljavanje u drugom planu. Osjeća se manje informiranim o prijelazu iz srednje škole na fakultet, ali istodobno zna više o državnoj maturi, osobito kako se ona bliži. Nešto je svjesniji toga da će bez fakulteta u Hrvatskoj teško pronaći dobar posao, ali istodobno i uvjereniji da obrazovanje u nas nije na cijeni i da su nastavnici potplaćeni za svoj rad. Tinejdžeri općenito imaju dojam da mnogo toga, pa i upis fakulteta, više ovise o snalažljvosti i vezama nego o znanju, a oni u Istri i Primorju u to su još uvjereniji, takvih je 62,3 posto. Za nijansu ranije od vršnjaka iz drugih dijelova zemlje namjeravaju diplomirati, ali im je zato osamostaljenje i zasnivanje obitelji u planu nekoliko mjeseci kasnije od prosjeka.

Glas mladih se ne čuje

– Iz kvalitativnog dijela istraživanja, čiji će rezultati biti objavljeni krajem godine, jasno je vidljivo da su perspektive zapošljavanja drugačije u obalnom dijelu zemlje. Maturanti u Istri, Dalmaciji i Hrvatskom primorju svoju priliku vide u turističkim djelatnostima. Značajan dio njih govori o gradnji apartmana, iznajmljivanju…Ova je perspektiva u potpunosti drugačija od one u Slavoniji – kaže istraživačica Iva Košutič.

Zanimljivo je da se 13 posto ispitanika o pitanju zasnivanja obitelji uopće nije željelo izjasniti, ili pak decidirano izjavilo da ne želi imati obitelj.  Iako se čini da je postotak velik, demografi u njemu ne vide problem.

– U svim dosadašnjim civilizacijama uvijek je bilo onih koji ne žele imati djecu. To nije ništa neobično – smatra demograf Anđelko Akrap.

I tvrdnje srednjoškolaca o tome da je život bolji izvan Hrvatske i da se tamo vide za 20 godina, ne smatra samo posljedicom društvenih prilika, već i mladosti.

– Treba uzeti u obzir da su to mladi ljudi, u procesu traženja, da uvijek imaju i malo avanturističkog duha, a kad se suoče s realnošću, misle drukčije. Činjenica jest da u hrvatskom društvu zavladao pravi pesimizam, ali to se može promijeniti  – veli Akrap.