Brojni su poslovi danas izvan zaštite kolektivnog ugovora i normalnog radnog odnosa / Foto D. KOVAČEVIĆ
U Hrvatskoj je kolektivnim ugovorima pokriveno oko 55 posto radnika, a situacija je posebno nepovoljna u privatnom sektoru gdje granski kolektivni ugovori postoje samo u graditeljstvu i ugostiteljstvu
povezane vijesti
- Hrvatski sindikat telekomunikacija poslao otvoreno pismo Vladi. Imaju važan zahtjev
- SSSH: Osuđujemo izjave šefa Jadrolinije, resornog ministra i premijera; ne provodimo hajku
- Izazovi 21. stoljeća. Razvoj tehnologije i digitalizacija rezultirali novim potrebama na tržištu rada, čekaju nas velike promjene
ZAGREB – U svim državama članicama Europske unije čak bi 80 posto radnika moralo biti pokriveno kolektivnim ugovorima, ali u 19 od njih 27 to nije slučaj. Među državama u kojima je pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima niža od tog praga je i Hrvatska gdje kolektivni ugovori pokrivaju oko 55 posto radnika. Kako bi se postigla kvota od 80 posto pokrivenosti, što je propisano europskom Direktivom o primjerenim europskim plaćama, države moraju u sljedeće dvije godine usvojiti akcijski plan za ispunjavanje te kvote.
Loša pozicija
Početna pozicija s koje Hrvatska kreće posebno je nepovoljna u privatnom sektoru gdje, prema podacima Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, postoje samo dva granska kolektivna ugovora, u graditeljstvu i ugostiteljstvu. Kolektivno pregovaranje na kućnoj razini, odnosno na razini pojedinačnih poduzeća, odvija se kod više od 500 poslodavaca, ali bez jasnih obrazaca i koordinacije. Kako to promijeniti i što znači nova direktiva, razgovaralo se jučer na konferenciji »Sektorskim kolektivnim pregovaranjem do Hrvatske zadovoljnih radnika« u organizaciji SSSH-a i Zaklade Friedrich Ebert (FES).
Torsten Muller, istraživač s Europskog sindikalnog instituta kaže da nova europska Direktiva ima socijalne ciljeve poput smanjenja ekonomskih nejednakosti i smanjenja siromaštva, a to je siromaštvo, naglasio je, prisutno i kod ljudi koji imaju posao. Kaže on i da je u EU-u kolektivno pregovaranje sada postalo politički stabilan i inkluzivan element gospodarskog razvoja i to nakon što je politika štednje u EU-u, koja uvijek najjače pogađa radnike, dovela do jačanja populističkih i euroskeptičnih struja. On smatra i da bi dodatni poticaj kolektivnom pregovaranju dala i klauzula za sve javne natječaje, po kojoj bi samo ona poduzeća koja su pokrivena kolektivnim ugovorima mogla pobijediti na tim natječajima.
Nova direktiva, ustvrdio je sociolog Dragan Bagić, znači potpunu promjenu retorike, ali i poretka unutar Europske unije. On ističe da se prije desetak godina u EU-u inzistiralo na tome da kolektivno pregovaranje treba sa sektora spuštati na razinu pojedinačnih poduzeća.
Novosel: Radnici zasad biraju odlazak iz Hrvatske
Zasad hrvatski radnici, istaknuo je predsjednik SSSH-a Mladen Novosel, biraju odlazak iz Hrvatske, jer je ta odluka racionalan izbor između uređenog sustava u Europi i neuređenog sustava u Hrvatskoj. Posljedica je to, među ostalim, navodi Novosel, i činjenice da Vlada ne prihvaća sindikalne zahtjeve za pojačanim nadzorom u sektorima gdje radnici nisu pokriveni kolektivnim ugovorima. U situaciji kad ne postoji nadzor i zaštita, a cijela Europa treba radnike, to za Hrvatsku znači odlazak mladih ljudi čije je školovanje financirala. |
Sindikati gube
– U makroekonomskom, političko-ekonomskom smislu, poredak se promijenio. Moraju to shvatiti i poslodavci i politika i sindikati. Više ne živimo u neoliberalnom poretku, on je gotov, zaključio je Bagić. Novi poredak treba i nove politike, a to je među ostalima sustav kolektivnog pregovaranja.
Dragan Bagić / Foto MARKO PRPIĆ/PIXSELL
On smatra da u središtu kolektivnog pregovaranja moraju biti cijena rada i raspodjela dodane vrijednosti te ocjenjuje da su kolektivni ugovori u Hrvatskoj pro forma, jer ne reguliraju cijenu rada, nego se razgovara o božićnicama, uskrsnicama, pa se onda slavi podizanje tih naknada za sto kuna. Time je, naglašava Bagić, najvažnije, središnje pitanje, a to je cijena rada, prepušteno poslodavcu, a sindikati gube svoju bit.
Stavljanje cijene rada u središte kolektivnog pregovaranja koje se mora odvijati ciklično u predvidljivim razmacima, dovest će do toga, smatra Bagić, da sindikati mogu upravljati očekivanjima svojih članova, poslodavci mogu lakše zadržati radnike i smanjiti pritisak na cijenu rada. Radnici će u tom slučaju dobivati plaće koje su usklađene s troškovima života.
