Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo je optužnicu za ratni zločin protiv Željka Badže, 63-godišnjaka koji živi u Australiji. Tereti ga se za pokolj više civila od 18. prosinca, 1991. godine u Mekim Docima, zaselku pored »Majstorske« ceste, dvjestotinjak metara jugoistočno od tunela Sveti Rok u Općini Jasenice.

Pripadnici tzv. specijalnog voda SAO Krajine, hicima iz automatskih pušaka tog dana ubili su supružnike Mandu Marunu (60) i Ivana Marunu (69), Zorku Zubak (69) i Stipana Zubaka (71), kao i Božicu Juričević (62) i Martina Bužonju (64). Istog dana, u Zatonu Obrovačkom ubijen je i Luka Modrić (61), djed poznatog nogometaša istog imena.

Svjedok sve čuo

Badža je u to doba bio zapovjednik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti (SJB) Obrovac. Postupak protiv njega iniciran je kaznenom prijavom PU zadarske iz srpnja 2020. godine. Tada je zatraženo ispitivanje u Australiji, čemu nije udovoljeno, no njegov sin je obavijestio policiju da mu je otac u Hrvatskoj, odnosno dostupan hrvatskom pravosuđu. No, policija ga nije našla. Krajem godine, zbog nedostupnosti pravosudnim tijelima, određen mu je istražni zatvor.

Prema optužnici, krucijalni iskaz koji Badžu tereti za ubojstvo Luke Modrića je onaj Modrićevog nećaka koji se zatekao u blizini. Ujak Luka mu je nosio hranu dok se on skrivao u šumi. Kratko su se vidjeli kroz grane, a onda se Luka Modrić vratio kozama na poziciju udaljenu oko 200 metara. Svjedok je vidio kako iz Obrovca dolaze land rover i policijsko vozilo. Čuo je i razgovor s nekim izvana, a pretpostavio je da se radi o njegovom ujaku. Nedugo zatim čuo se rafal, a svjedok je kasnije saznao da su ujaka Luku pronašli mrtvog, s prostrijelnim ranama. Nakon dva dana, među ljudima se proširila informacija da su ubijeni mještani u Mekim Docima, a sve pod vodstvom Željka Badže.

Mariji Brandejz rođ. Maruna tog dana ubijeni su otac, majka, ujak, ujna, teta, rođak te kršteni kum Luka Modrić. Iako su prošle trideset i dvije godine, sjećanja na voljene ne blijede, kao ni tuga zbog načina na koji su skončali.

– Kad sam saznala da je podignuta optužnica, suze su mi samo krenule niz obraze. Jedva sam dočekala ovaj trenutak, jer uvijek smo govorili i isticali kako je sramotno da se za taj zločin krivci ne spominju. Iako, čisto sumnjam da će se optuženi naći pred licem pravde, ističe Brandejz, koja je iz zaselka Meki Doci sa suprugom i djecom pobjegla 28. kolovoza 1991. godine.

– Taj dan nikad neću zaboraviti. Bježali smo kroz šumu, znajući da smo u okruženju neprijateljske vojske. Jednu noć smo proveli u špilji, a onda smo ujutro nastavili bježati prema području koje je kontrolirala Hrvatska vojska, prisjeća se kroz suze naša sugovornica. Kako dalje navodi, roditelji nisu htjeli tada otići i ostaviti svoju kuću i domaće životinje.

Nisu htjeli s ognjišta

– Bili su prkosni i ponosni, nisu se dali nagovoriti da otiđu s kućnog praga i tada sam ih posljednji put vidjela žive. Jasenice su desetak dana kasnije okupirane, opljačkane i zapaljene. Jedini grijeh svih ubijenih u Mekim Docima je što su bili Hrvati i što nisu htjeli otići iz svojih domova, navodi Brajdez.

Dio rodbine i prijatelja nažalost nije doživio trenutak podizanja optužnice, a kako sama priznaje, sumnja kako će i ona sama svjedočiti procesuiranju i u konačnici kažnjavanju odgovornih za strašan zločin. Da pravosuđe po pitanju ratnih zločina nije protekla tri desetljeća bilo djelotvorno, smatra Ljubica Krcić, predsjednica Udruge hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskoga rata Zadarske županije.

– Ogorčeni smo i rezignirani ovakvim raspletom događaja, jer prema svemu sudeći, osoba koju se tereti za ratni zločin nikad neće odgovarati za sedam života koji su izgubljeni toga dana. Smatram kako je naše pravosuđe po pitanju ratnih zločina trebalo biti djelotvornije, ističe Krcić, napominjući da je na području Zadarske županije tijekom Domovinskog rata ubijeno 413 civila, a za mnoge od njih nitko nije odgovarao.

Korak k zadovoljenju pravde

Svake se godine 18. prosinca za ubijene održava sveta misa i molitva odrješenja kod kapelice u Mekim Docima. Na obilježavanju sudjeluje i načelnik Jasenica Stipe Vulić, koji vjeruje da je ovo konačno korak prema zadovoljenju pravde.

– Nije normalno da 32 godine nitko nije odgovarao za zločin. Obitelji ubijenih godinama podsjećaju na ovaj slučaj, a odgovorni su na slobodi. Smatram da su tri desetljeća i više nego dovoljna da se slučaj istraži te da se u konačnici kazne odgovorni, istaknuo je Vulić.