Vikica Krolo (KoHOM) pozdravlja podatak o manjem broju izrečenih novčanih kazni liječnicima zbog prekomjerne stope bolovanja. 

– To je pozitivan pomak. Kontrolori sada više govore o nastaloj šteti nego o kaznama za liječnike, pa ako i zaključe neko bolovanje ne izriču novčanu kaznu. I njihov je stav da su sva bolovanja opravdana, jedino neka predugo traju no subjektivna je stvar pacijenta osjeća li se sposobnim za posao – veli Krolo.

Kazne u kojima se od liječnika traži naknada štete vrlo su rijetke, kaže, pa je tako u zadnje tri godine u Splitu izrečena samo jedna takva kazna u iznosu od 20.000 kuna liječnici čiji je pacijent mjesecima primao doznake za bolovanje bez ikakvih novih nalaza.

Riječ je o Pravilniku o ovlastima i načinu rada kontrolora HZZO-a iz 2009. godine koji je propisao da u postupku provođenja nadzora nad ostvarivanjem prava na bolovanje, kontrolori Zavoda, osim provođenja nadzora u ordinaciji izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, imaju pravo obaviti i neposrednu kontrolu u kući osiguranika«.

Odmah se postavio problem zadiranja u privatnost građana, jer nitko nema pravo bez odobrenja vlasnika stana ili kuće ulaziti na njegov posjed. Objašnjenje je tada glasilo da inspektori neće ulaziti u kuće na silu, već samo uz privolu osiguranika. No ako netko ne pusti kontrolora da uđe i provjeri je li bolesnik doista bolestan, smatrat će se da nešto skriva i da je potencijalno u prekršaju. Model je jedno vrijeme funkcionirao, a onda se sve vratilo na staro.

Ravnatelj HZZO-a Lucijan Vukelić smatra da je taj model dobar i učinkovitiji od postojećih komisija koje bolovanja provjeravaju jedino »na papiru«.

– Postojeći zakon svu ovlast prebacuje na komisije za kontrolu bolovanja. Odlučili smo to liberalizirati, pa će naši inspektori češće izlaziti na teren i provjeravati je li netko doista bolestan ili nije. Postojeći model nije dobar, imamo poslodavce koji već prvi dan traže kontrolu bolovanja, i onda dođemo u situaciju da moramo odjednom kontrolirati 50 ili 60 oboljelih radnika u jednoj tvrtki, iako imate ljude koji su zaista bolesni – objašnjava Vukelić. Zato su, kaže, zagušeni poslom, a već su dugo deficitarni kadrovima.

Problemi na poslu

Kome će se od radnika ići provjeravati leži li doista u vlastitom domu ili je možda zaposlen »u fušu«? Jasan je signal, kažu u HZZO-u, često korištenje bolovanja. Ako je netko svaki mjesec na bolovanju, onda tu nešto »smrdi« i signal je za slanje kontrolora na teren.

Ako je suditi prema podacima HZZO-a iz pojedinih ispostava, kontrolori bi mogli najviše ići na teren u Zagrebu, Čakovcu, Gospiću, Pazinu i Rijeci. Rijeka je, naime, s ukupnom stopom bolovanja od 3,68 iznad državnog prosjeka, a po učestalosti bolovanja peta po redu u zemlji. Na četvrto je mjesto sa stopom od 1,84 plasirana po bolovanjima kraćim od 42 dana, a ispred nje su Pazin, Krapina i Sisak. Dubrovnik s druge strane ima najnižu stopu od svega 1,30. U dužim bolovanjima, bitno lošije od Rijeke stoje Čakovec i Zagreb, u kojem je stopa bolovanja najviša u državi i gotovo dostiže 4,0.

Za visoku stopu riječkih bolovanja u nacionalnoj osiguravajućoj kući nema objašnjenja, jedino je moguće zaključiti da loša gospodarska klima, problemi »3. maja« prije svega, ljude tjeraju u očaj i tako umjesto na radnom mjestu, koje im je ionako neizvjesno, završe na bolovanju.