»Nažalost, moram priznati, a što će najvjerojatnije utvrditi i Komisija koja istražuje moj slučaj, da sam za vrijeme vršenja službe dekana Zbora prebendara teško prekršio kanonske odredbe o vremenitim crkvenim dobrima«, priznao je, između ostalog, Gabrić u pismu nadbiskupu Josipu Bozaniću
Svaki dan cijelu jednu godinu mora moliti psalam, šest mjeseci utorkom i petkom mora održavati nemrs, a šest godina uplaćivati novčani iznos karitativnoj ustanovi. Povrh toga, dobio je i sedmogodišnu zabranu upravljanja crkvenim dobrima i petogodišnji »silenzio stampa« oko pitanja dobara Zbora prebendara.
On je monsinjor Mijo Gabrić, donedavno prvi financijaš Kaptola, a od prošlog tjedna tek pokorni kažnjenik s redovnom obvezom molitve i nemrsa.
Najmoćniji igrač
Za Gabrića se godinama pisalo i govorilo kako se radi o jednom od najmoćnijih kaptolskih igrača, s obzirom da je vodio Zbor prebendara, odabranih svećenika koji se moraju brinuti o materijalnim dobrima prvostolne crkve.
No, posao s materijalnim dobrima otišao je gadno ukrivo, pa je Kaptol, temeljem preporuke vatikanske Kongregacije za kler, prošlog tjedna smijenio Gabrića i raspustio cijeli Zbor prebendara. Naime, gubitak njihovog upravljanja materijalnim dobrima prvostolne Crkve u 15 godina iznosi – 50 milijuna eura.
»Nažalost, moram priznati, a što će najvjerojatnije utvrditi i Komisija koja istražuje moj slučaj, da sam za vrijeme vršenja službe dekana Zbora prebendara teško prekršio kanonske odredbe o vremenitim crkvenim dobrima. Doista, kao dekan Zbora sam dopustio i potpisao ugovore, tj. omogućio sam hipoteke na imovini Zbora prebendara kako bi investitori podigli kredite. Takvim poduzetim radnjama, osobito odobrenjem hipoteka, pridonio sam otuđenju i umanjenju vlasništva Zbora prebendara. O ovim mojim poduzetim radnjama na sjednicama Zbora prebendara informirao sam ostale članove Zbora prebendara, ali ne i tijela Zagrebačke nadbiskupije. Radio sam puno i tako griješio. Svjestan sam da snosim moralnu i kaznenu odgovornost«, priznao je Gabrić u pismu nadbiskupu Josipu Bozaniću poslanom početkom srpnja, a objavljenom u ovotjednom izdanju Nacionala.
Gabrić je izrazito živopisan lik. Rođen 1943. godine u Slavonskom Brodu, u medije se probija šezdesetih, kad je već bio bogoslov. Ali, ne zbog klasičnog služenja vjeri, već zbog – rock’n’rolla. Gabrić je, naime, bio bubnjar u glazbenom sastavu Žeteoci koji su činili bogoslovi i koji je bio prvi poznati vjerski sastav na ovim prostorima. I danas se na Youtubeu može naći i preslušati njihov album (jedan komentar sa stranice: »Imam ovu ploču. Primjerak koji svaki ozbiljan yu-rock LP kolekcionar želi imati«) na kojem im je jednu pjesmu napisao i Arsen Dedić, a uvršteni su i u cijenjenu »Ilustrovanu EX-yu rock enciklopediju« Petra Janjatovića.
Prije nešto više od tri godine kreirao je i izložio neobične božićne jaslice, u kojima se Isus rađa u mlinu, tik do propale tvornice na kojoj piše »Zaposlenima ulaz zabranjen«. Josipa predstavlja Gandhi, a Mariju Majka Tereza, dok su tri kralja papa Ivan Pavao II., Gorbačov i Reagan. U blizini su i Hitler i Bin Laden, koji su izišli iz mračne špilje i pale automobilske gume, a ispod anđela koji iz helikoptera pozdravljaju Isusovo rođenje tiskaju se, između ostalih, Janica Kostelić, Franjo Tuđman, Salvador Dali, Einstein…
Prvi u Međugorju
Nakon zaređenja Gabrić radi u Glasu Koncila i prvi je novinar koji 1981. godine stiže u Međugorje nakon dojave o djeci koja tvrde da im se ukazala Gospa. Kao urednik Glasa Koncila, pak, u Zagrebu prima Majku Terezu, prije nego što joj je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Navodno ju je nagovorio da za svečanu dodjelu obuje novu obuću, a njezine iznošene sandale je spremio i kasnije izložio u kapelici sv. Dizme, u zagrebačkoj Novoj Vesi. Gabrić je imao i nekoliko neobičnih inicijativa koje je javno predstavljao, poput otvaranja restorana u tornju zagrebačke katedrale i projekta sakupljanja plastičnih boca za njenu obnovu, a inicijator je i blagoslova kućnih ljubimaca.
No, sport, glazba, novinarstvo i umjetnost u kojima se očito dobro snalazio ipak nisu bili garancija za uspješno gospodarenje crkvenim nekretninama.
Krenulo je s prebendarskim vrtovima, atraktivnom parcelom u vlasništvu Kaptola u Tkalčićevoj ulici. Zemljište je ustupljeno tvrtki Vladimira Zagorca u zamjenu za vlasnički udio u budućem elitnom trgovačkom centru. Centar je, međutim, otvoren u najgore moguće vrijeme, 2009. godine, kad je krenuo glavni udar globalne gospodarske krize, a minusi i drugi propali projekti su se gomilali sve do spomenute svote od pedesetak milijuna eura, koje će Gabrić iskupiti molitvom, dobrotvorstvom i nemrsom, utorkom i petkom.
